Vid

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Za druga značenja pojma Vid pogledajte Vid (čvor).
Crtež oka, Leonardo DaVinci

Vid je jedno od pet ljudskih čula, a pomoću kojega primjećujemo, razaznajemo svjetlo, boje, oblike i udaljenosti.

Oko se sastoji od očne jabučice i očnog živca. U očnoj jabučici se nalazi i mrežnica koju čine fotoreceptori, sinoptički povezani u niti očnog živca. Kada svjetlost prolazi kroz leću i zjenicu, dolazi do mrežnice koja reflektira obrnutu sliku onog čega gledamo. Mrežnicu čine štapići koji su osjetljivi na intezitet svjetlosti, i čunjići koji su osjetljivi na tri ósnovne boje: crvenu, zelenu i modru. Ti čunjići mogu biti podraženi u različitom broju odnosa, pa tako možemo vidjeti i ostale boje. Kada svjetlosne zrake pokrenu biokemijske reakcije u štapićima i čunjićima, stvaraju se receptorski potencijali koji živčanim vlaknima i vidnim živcima se prenose u vidno područje mozga koje interpretira primljene živčane impulse.

Mozak iz oba oka dobija obrnutu sliku nego što ona zapravo jest, pa je on usklađuje u sliku kakva je u stvarnosti. Poremećaji vida [uredi]

  • kratkovidnost (miopija)
  • dalekovidnost (hiperopija)
  • astigmatizam - refrakcijska vidna amomalija, ametropija uvjetovana razlikama u zaobljenosti refraktornih površina, a njezina je posljedica loše fokusiranje slike na mrežnici.
  • sljepilo za boje (daltonizam)
  • ambliopija (slabovidnost)
  • smanjena vidna oštrina
  • Gubitak centralnog vida – Gubitak centralnog vida stvara zamućenje ili slijepu točku, ali postranično (periferno) vid ostaje netaknut. To čini poteškoće za čitanje, prepoznavanje lica i razlikovanje većine detalja u daljini. Međutim, kretanje je obično očuvano zato što je periferni vid očuvan.
  • Gubitak perifernog (postraničnog) vida – Tipično je za gubitak perifernog vida nemogućnost razlikovanja bilo čega s jedne ili s obje strane ili iznad ili ispod razine oka. Centralni vid ostaje, ali moguće je gledati samo ravno. Tipično, gubitak perifernog vida može utjecati na kretanje i ako je težak može usporiti brzinu čitanja kao rezultat viđenja samo nekoliko riječi odjednom. Za ovo se katkad kaže kao gledanje kroz cijev.
  • Zamućen vid – Zuzrokuje da se bliske i daleke stvari čine nefokusirane, čak sa najboljim mogućim konvencionalnim korekcijama slike.
  • Generalizirana izmaglica – uzrokuje osjećaj blještanja koji se može proširiti preko cijelog vidnog polja.
  • Ekstremna osjetljivost na svjetlo – Ekstremna osjetljivost na svijetlo postoji kada standardne razine osvjetljenja preplave vidni sustav, stvaranje blijedih slika ili onesposobljenost blještavilom. Osobe sa ekstremnom osjetljivošću na svijetlo mogu zapravo osjećati bol ili neugodu kod relativno normalnog osvjetljenja.
  • Noćna sljepoća – rezultira nemogućnošću gledanja po noći osvijetljenoj zvijezdama ili mjesecom, ili u slabo osvijetljenim prostorima kao što su kina ili restorani.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Čula
Dodir | Miris | Okus | Sluh | Vid


P biology.png Nedovršeni članak Vid koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: