Površinska anatomija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Površinske projekcije glavnih organa trupa, koristeći kičmene pršljenove i grudni koš kao glavne referentne tačke površinske anatomija

Površinska anatomija (zvana i superficijelna anatomija i vizuelna anatomija) morfološko ispoljavanje anatomske strukture i nauka koja proučava vanjske karakteristike tijela čovjeka i ostalih životinja.[1] U anatomiji ptica označava se kao topografija . Površinska anatomija bavi se anatomskim karakteristikama koje se mogu proučavati vizuelno, bez disekcije, odnosno obdukcije. Kao takva, ona je grana topografske anatomije, zajedno sa endoskopskom i radiološkom anatomijo.[2]

Anatomija površine je deskriptivna nauka. Konkretno, u slučaju ljudske površinske anatomije, to su oblik i proporcije ljudskog tijela i površinski orijentiri koji odgovaraju dubljim strukturama skrivenim od pogleda, kako u statičnoj pozi tako i u pokretu.

Pored toga, nauka o površinskoj anatomiji uključuje teorije i sisteme tjelesne proporcije i srodne umietničke zakonitosti. Studija površinske anatomije osnova je prikazivanja ljudskog tijela u klasičnim umjetnostima.

Neke pseudnauke, kao što su fizionomija, frenologija i hiromantija oslanjaju se na površinsku anatomiju.

Površinska anatomija čovjeka[uredi | uredi izvor]

Grudi[uredi | uredi izvor]

Prednja strana grudsnog koša, sa površinskim odnosima kostiju, pluća (ljubičasta), plućna maramica (plava) i srca (crveni obris).
B, T, A i PSrčani zalisci
Prvi zvuk srca: uzrokovan pretkomorskokomorskim zaliscima - Dvokvržični/mitralni (B) i trokvržični (trikuspidni) (T).
Drugi zvuk srca uzrokovan polumjesečastim zaliscima aortnim (A) i plućnim (P).

Poznavanje površinske anatomije toraksa (prsa) posebno je važno jer je to jedno od područja koja su najčešće podvrgnuta fizičkom pregledu, kao što su auskultacija i perkusija.[3] U kardiologiji, Erbove tačke odnose se na treći međurebarski prostor na lijevoj strani granice grudne kosti, gdje S2 srčani šum nije najboje artikuliran.[4][5] Neki izvori uključuju i četvrti lijevi međuprostor.[6]

Kod žena, dojke nalaze se na zidu grudnog koša, najčešće između drugog i šestog rebra.[3]

Anatomski orijentiri[uredi | uredi izvor]

  1. Na trupu tijela u grudnom području rame je općenito akromionsko, dok je oblina ramena deltoid.
  2. Leđa kao općenito područje su dorzum ili leđno područje, a donji dio leđa kao limbus ili slabinska regija.
  3. Lopatice su područje skapule , a grudna kost je sternumska regija.
  4. Trbušno područje je područje između grudnog koša i karlice.
  5. Dojka se naziva sisa, pazuh kao aksila i aksilarno, a pupak kao pupčana regija.
  6. Karlica je donji dio trupa, između trbuha i bedra.
  7. Prepone, gdje se bedro spaja s trupom, su ingvinalno i ingvinsko područje.
  8. Cijela ruka se naziva brahij, prednji dio lakta antekubitis, stražnja strana lakta kao olekranon ili olekran, podlaktica kao antebrahij i antebrahijski, zglob kao karpus i karpusno područje, ruka kao manus i šaka, dlan kao palma i palmarno, palac kao poleks i prst kao falange i falangno.
  9. Zadnjica je gluteus ili gluteusna regija, a stidni dio je pubis.
  10. Anatomi donji ud dijele na bedro (dio ekstremiteta između kuka i koljena) i noge (što se odnosi samo na područje ekstremiteta između koljena i gležnja).
  11. Bedro je femur i regija femura.
  12. Zglob koljena je patela i čašica, dok je stražnja strana koljena popliteus i popliteusno područje.
  13. Noga (između koljena i skočnog zgloba) je područje korijena stopala i stopalskog područja, bočna površina noge je peroneusno područje, a lalf je sura i suralna regija.
  14. Gležanj je tarzus i tarzal, a peta kalkaneus ili kalkaneal. Stopalo je područje pesa i pedale, a đon stopala planta i plantarno.
  15. Kao i kod prstiju, i nožni prsti se zovu digitusi, falange i falangno područje.
  16. Palac na nozi naziva se haluks.

Lista obilježja[uredi | uredi izvor]

Slijede popisi površinskih anatomskih obilježja kod ljudi i drugih životinja. Razvrstani su otprilike od glave do repa, kranijski do kaudalnt. Homolozi dijele tačku i odvojeni su zarezima. Podkomponente su ugniježđene. Klasa u kojoj se komponenta pojavljuje je u "kurzivu"/italiku.

Ljudi[uredi | uredi izvor]

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Drake, Richard; Vogl, A. Wayne; Mitchell, Adam W. M. (2009). Gray's Anatomy for Students (2nd izd.). Elsevier Health Sciences. str. 157–164, 311–320, 538–547, 686–694, 882–892, 1097–1110, 1514–1524. ISBN 9781437720556. Pristupljeno 28 February 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  • Seeley, Rod R.; Stephens, Trent D.; Tate, Philip (2002). Anatomy & physiology (6th izd.). McGraw & Hill. ISBN 978-0-07-235113-2.
  • Standring, Susan (2008) Gray's Anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice, 39th Edition. ISBN 978-0-443-07168-3. Human surface anatomy photos at pp. 947, 1406-1410 Figs. 56.3, 110.12, 110.13, 110.15, 110.22

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Seeley (2003) chap.1 p.2
  2. ^ Standring (2008) Introduction, Anatomical nomenclature, p.2
  3. ^ a b Drake (2009) Ch.3 Thorax - Thorax surface anatomy, pp. 224-6 and Fig. 3.96 A
  4. ^ "Week 4". Arhivirano s originala, 2008-01-29. Pristupljeno 2007-10-11.
  5. ^ Gavaghan, Mary (1998). "Cardiac anatomy and physiology: a review - includes examination questions AORN Journal - Find Articles". AORN Journal. Arhivirano s originala, 2012-07-10. Pristupljeno 2007-10-11.
  6. ^ Constant, Jules (1999). Bedside cardiology. Hagerstwon, MD: Lippincott Williams & Wilkins. str. 228. ISBN 0-7817-2168-7. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)