Lakatna kost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Lakatna kost
(Ulna)
Ulna - anterior view.png
Položaj lakatne kosti (crvena)
Carpus.png
Desna šaka s dlanom prema dolje (lijevo) i prema gore (desno)
Lakatna kost: 2
Identifikatori
Gray's p.214
MeSH A02.835.232.087.090.850
Dorlands
/Elsevier
u_01/12835497
TA A02.4.06.001
FMA 23466
Anatomska terminologija

Lakatna kost (lat. ulna) je jedna od dvije duge kosti u podlaktici; druga je žbica. Nalazi se na suprotnoj strani palca, a proteže se od lakta do zgloba šake, i teče paralelno s žbicom, koja je duža i veća. U anatomskom položaju, kad se ruke dolje aa strana tijela i dlanovima licem prema naprijed, lakatna kost se nalazi na bočnoj strani podlaktice najbliže tijelu sa medijane strane. Ova kost se može slomiti zbog prekomjerne težine ili utjecaja opterećenja.[1][2][3]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Laktna kost je šira blizu lakta, a sužava se kako se približava zglobu šake.

U neposrednoj blizini lakta, lakatna kost ima koščati nastavak (proces olecranon), odnosno kuku, kao strukturu koja se uklapa u olekranonsku jamu u humerusu. Time se sprečava hiperekstenzija i tvori zglobni spoj s koturom nadlaktične kosti. Tu je i radijalni usjek za glavu žbicelakatna kvrga za koju se vežu mišići. U blizini zgloba, lakatna kost ima lakatni trnasti nastavak.[4][5][6][7]

Histologija[uredi | uredi izvor]

Laktnna kost (ulna) je duga kost. Njena duga i uska medularna šupljina je zatvorena jakim zidom kortikalnog tkiva koje je najdeblje uz međukostnu granicu i leđnu površinu. Na ekstremitetima, kompaktni sloj se stanjuje. Kompaktni sloj se nastavlja na stražnjoj strani olekranonskog nastavka kao tanjir bliske spužvaste kosti s paralelnim lamelama. Ispod koronoidnog nastavka postoji mali prostor kompaktne kosti od kojeg nastavak krivuda gore i na kraju koso prema površini polumjesečastog ureza koji je obložen tankim slojem kompaktne kosti. Nastavci na donjem kraju imaju više uzdužni smjer.[8]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Plan of ossification of the ulna. From three centers.
Epiphyseal lines of ulna in a young adult. Lateral aspect. The lines of attachment of the articular capsules are in blue.

Lakatna kost okoštava iz tri centra: po jedan za tijelo kosti, donje ekstremitete i vrhu olekranona. Okoštavanje počinje na sredini tijela kosti, oko osme sedmice fetusnog života, a uskoro se proteže kroz veći dio kosti.

Pri rođenju, krajevi su hrskavičavi. O četvrtoj godini, centar okoštavanja se pojavljuje u sredini glave, a uskoro izlazi i u lakatni trnasti nastavak. O desetoj godini, centar se pojavljuje u olekranonu blizu njegovog kraja, kao glavni dio ovog nastavka koji se formira prema gore, u produžetku tijela. Gornja epifiza pridružuje tijelo oko šesnaeste, a donji oko dvadesete godine.[2][4][5]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Zglobovi[uredi | uredi izvor]

Lakatna kost formira dio zgloba šake i lakatni zglob. Naime, lakatna kost se zglobljava sa strukturama kao što su:

Mišićne veze[uredi | uredi izvor]

Kosti lijeve podlaktice –.prednja strana
Žbica i ulna lijeve podlaktice – zadnja površina
Mišić Polazište/Hvatište Veza
Musculus triceps brachii Hvatište Zadnji dio gornje površine olekranonskog nastavka (preko zajedničke tetive)
Musculus anconeus Hvatištze Olekranonski nastavak (bočna opovršina)
Musculus brachialis Hvatište Predsnja površina koronoidnog nastavka lakatne kosti
Musculus pronator teres Polazište Medijalna površina na srednjem dijelu koronoidnog nastavka (skupa sa medijalnim epikondilom humerusa)
Musculus flexor carpi ulnaris Polazište Olekranonski nastavak i zadnja površina lakatne kosti (skupa sa polazištem medijalnog epikondila humerusa)
Musculus flexor digitorum superficialis Polazište Koronoidni nastavak (skupa sa polazištem medijalnog epikondila humerusa i osovine žbice)
Musculus flexor digitorum profundus Polazištze Koronoidni nastavak, prednjemedijalna površina lakatne kosti (sa polazištem međukostne membrane)
Musculus pronator quadratus Polazište Proksimalni i distalni dio prednjeg osovine lakatne kosti
Musculus extensor carpi ulnaris Polazište Zadnji rub lakatne kosti (skupa sa polazištem bočnog epikondila humerusa)
Musculus supinator Polazište Proksimalni dio ulne (skupa sa polazištem bočnog epikondila humerusa)
Musculus abductor pollicis longus Polazište Zadnja površina ulne (skupa sa polazištem zadnje površina žbice)
Musculus extensor pollicis longus Polazište Leđni dio tijela ulne (skupa sa polazištem leđnog dijela osovine radijusa i međukostne membrane)
Musculus extensor indicis Polazište Zadnja površina distalnog dijela ulne (skupa sa polazištem međukostne membrane)

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Frakture[uredi | uredi izvor]

Specifični tipovi lomova lakatne kosti su:

Konzervativni saniranje mogućih lomova palčane kosti kada se nalaze na njenom distalnom dvotrećinskom dijelu, uključuju samo tijelo (osovinu), bez skraćivanja manje 10° zglobljavanja i manje od 50% premještanja.[9] U takvim slučajevima, ortopedski zahvat treba primijeniti iznad lakta.[9] Tokom Opsade Sarajeva (1992.-1995), za saniranje višestrukih lomova dugih kostiju usavršena je „sarajevska longeta“ – fiksator i za najkompliciranije prelome podlaktičnih kostiju.[10][11]

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Kod četveronožnih životinja, radijus je glavna nosiva kost podlaktice, pa je lakatna kost prvenstveno važna za vezanje mišića . Kod mnogih sisara, ona je djelomično ili potpuno spojena s radijusom, pa stoga i ne postoji kao zasebna kost. Međutim, čak i u ekstremnim slučajevima fuzije, kao što je u konja, olekranonski nastavak je još uvijek prisutan, iako kao projekcija iz gornjeg dijela žbice. [12]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Romer A. S., Parsons T. S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. ISBN 0-03-910284-X. 
  2. ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  3. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. 
  4. ^ a b Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319. 
  5. ^ a b Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  6. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  7. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  8. ^ "Ulna". InnerBody. 
  9. ^ a b Sebastian Dawson-Bowling; Pramod Achan; Timothy Briggs; Manoj Ramachandran (2014). Orthopaedic Trauma: The Stanmore and Royal London Guide. CRC Press. ISBN 9781444148831.  Page 158
  10. ^ Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: opći dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo. 
  11. ^ Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: specijalni dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo. 
  12. ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 200. ISBN 0-03-910284-X. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]