Gležanjska kost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Gležanjska kost
(Talus)
(Astragalus)
Blausen 0411 FootAnatomy.png
Anatomija desnog stopala
Subtalar Joint.PNG
Podgležanjski zglob pod uglom između bočne I prednje strane
Identifikatori
Gray's p.266
MeSH A02.835.232.043.300.710.780
TA A02.5.10.001
FMA 9708
Anatomska terminologija

Gležanjska kost (lat. talus) je jedna od grupnih kostiju stopala poznatih kao tarzus (tarsus). Čini donji dio skočnog zgloba, preko zglobljavanja sa bočnim i medijalnim gležanjskim dodacima dviju kostiju potkoljenice (cjevanica i lisna kost). U okviru tarzusa, zglobljava se sa petnom kosti, ispod čunaste, a ispred gležanjskopetnočunastog zgloba. Kroz ova zglobljavanja, cijelu težinu tijela prenosi na stopalo.[1][2][3][4]

Ova, po veličini, druga od gležanjskih kostiju, također je jedna od kostiju u ljudskom tijelu sa najvećim procentom površine koja je prekrivena zglobnom hrskavicom. Osim toga, također je neobična po tome što ima retrogradan dotok krvi, tj. arterijska krvi ulazi u kost na distalnom kraju.

Za razliku od većine kostiju, kod ljudi nema mišića koji se vežu za gležanjsku kost, zbog čega njen položaj ovisi o položaju susjednih kostiju.[5]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Iako je nepravilnog oblika, na talusu se mogu uočiti tri dijela.

Sa prenje strane je glava, koja ima površinu za zglobljavanje sa čunastom kostii i ohrapavljenu prostor vrata. između tijela i glave, ima male kanale krvnih sudova. Za potrebe opisivanja, gležanjska kost se dijli na glavu, vrat i tijelo.

Tijelo ima nekoliko istaknutih površina za zglobljavanje: Na svojim vršnoj strani polucilindrična je trochlea tali,[6]okružena zglobnom površinom za dva gležanjska nastavka. Klin je ns njims viljušksta struktura, kojs drži tri zglobljvajuće površine u stabilnom stisku, koji osigurava stabilnost gležanjskog zgloba. Međutim, budući da je trochlea šira naprijed nego na poleđini (oko 5-6  mm) stabilnost u zglobu varira prema položaju stopala. S nogom u leđnoj fleksiji (prsti povučeni prema gore) zglobni ligamenti održavaju istezanje, koje jamči stabilnost zgloba ali uz stopalo koje je tabanski savijeno (kao kad se stoji na prstima) manja širina trochlea uzrokuje slabljenje stabilnosti.

Iza trochlea je zadnji nastavak koji je medijalnom i bočnom kvržicom koje su odvojene žlijebom za tetive mišića musculus flexor hallucis longus. Izuzetno, bočne strane ovih kvržica formiraju nezavisnu kosti pod nazivom os trigonum ili gležanjski dodatak. Može predstavljati tarsale proximale intermedium. Na donjoj strani kosti su tri zglobne površine koje služe za zglobljavanje sa petnom kosti, i nekoliko različito razvijenih zglobnih površina za artikulaciju s ligamentima.

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Talus navodno proizlazi iz fuzije tri odvojene kosti u stopalima primitivnih vodozemaca: tibiale, artikuliše sa tibijom, intermedium , između osnove tibije i fibule, a četvrti centrale leži u srednjem dijelu korijena stopala. Ove kosti su i dalje djelomično odvojene u modernih vodozemaca, koji stoga nemaju pravi talus. Kod sisara, talusa formira znatno fleksibilniji zglob nego što je to u gmizavaca. Ova kost dostiže najvećou mjeru u Artiodactyla, gdje distalna površinina kosti ima glatku kobilicu, kako bi se omogućila veća slobodu kretanja stopala, i na taj način povećala brzina trčanja.[7]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  4. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  5. ^ Bojsen-Møller, Finn; Simonsen, Erik B.; Tranum-Jensen, Jørgen (2001). Bevægeapparatets anatomi [Anatomy of the Locomotive Apparatus] (jezik: Danish) (12th iz.). str. 301. ISBN 978-87-628-0307-7. 
  6. ^ Lee F. Rogers (1992) Radiology of skeletal trauma - Volume 2 p.1463
  7. ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsans, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 207. ISBN 0-03-910284-X. 

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Platzer, Werner (2004). Color Atlas of Human Anatomy, Vol. 1: Locomotor System (5th iz.). Thieme Medical Publishers. ISBN 3-13-533305-1. 
  • Thieme Atlas of Anatomy: General Anatomy and Musculoskeletal System. Thieme. 2006. ISBN 1-58890-419-9. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]