Kosti korijena šake
Kosti korijena šake (Ossi carpi) | |
---|---|
Identifikatori | |
Gray's | p.221 |
MeSH | A02.835.232.087.144 |
Dorlands /Elsevier | Carpus |
TA | A02.4.08.001 |
FMA | 71335 |
Anatomska terminologija |
Kosti korijena šake uključuju osam malih kostiju koje čine zglob (ili karpus) koji povezuje šaku i podlakticu. Latinizirana riječ karpus potiče od značenja dio šake i starogrčke καρπός - karpos, što znači "zglob". U anatomiji čovjeka, glavna uloga korijena šake je olakšatvanje djelotvornosti namjenskog pozicioniranja ruke i korištenja snage ekstenzora i fleksora podlaktice i pokretljivosti njegovih pojedinih kostiju koje povećavaju slobodu kretanja u zglobu šake.[1][2]
U kopnenih kičmenjaka, korijen šake je jedine nakupina kostiju u zglobu između radijusa i lakta i grane šake. Kosti korijena šake ne pripadaju pojedinim prstima (ili nogu u četveronožaca), dok one u korijenu stopala imaju takvu poziciju. Odgovarajući dio stopala je njegov korijen. Kosti korijena šake dopuštaju okomito pomicanje i rotiranje.
Struktura
[uredi | uredi izvor]U kosturu čovjeka, ima 8 kostiju korijena šake, koje mogu biti klasificirane po pripadnosti u dva poprečna reda ili tri uzdužna stupca.
Par redova zajedno tvore luk koji je proksimalno konveksan, a distalno konkavan. Sa strane dlana, dio šake je konkavan, formirajući karpusni tunel koji je pokriven mišićem šake musculus flexor retinaculum
Budući da je proksimalni red istovremeno vezan na zglobne plohe radijusa i distalni red, stalno se prilagođava tim mobilnim površinama. Kosti ovog reda – čunasta, mjesečaste i trokutasta – imaju svoje sopstvene pokrete. Čunasta pridonosi stabilnosti srednjeg dijela korijena šake, kao i distalnom zglobljavanju s trapezastom i trapezoidnom kosti. Prednji red je krući i njegov poprečni luk se pokreće s kostima grane šake.[3][4][5][6]
Biomehanički i klinički gledano, kosti korijena šake su bolje objašnjene po rasporedu u tri uzdužna stupca:
- Radijalni čunasti stub se sastoji od čunaste, trapezaste i trapezoidne kosti;
- Polumjesečasti stub se sastoji od mjesečaste i glavičaste;
- Lakatni trokutasti stub koja se sastoji od trokutaste i kukaste kosti.
U tom kontekstu graškasta kost se smatra kao sezamska kost koja je ugrađene u tetivu musculus flexor carpi ulnaris .
Palačni stub ostavlja prazninu između lakatne i trokutaste kosti, te stoga samo radijalna ili sčunasta i srednji ili glavičasti stub artikulira s radijusom. Zglob je stabilniji u fleksibilniji nego ekstenzija mnogih, zbog snage raznih kapsula i ligamenata, nego što to mogu isprepleteni dijelovi kostura.
Gotovo sve kosti korijena šake (osim graškaste) imaju šest površina. Od toga su dlanska ili prednja i poleđinska ili stražnja površina grube, za vezanje ligamenata; leđna površine su šire, osim u polumjesečaste.
Gornje ili proksimalne i donje ili distalne površine su zglobne, pri čemu su gornje uglavnom konveksne, a donje konkavne. Medijalne i ' 'bočne su također zglobne, gdje su u kontaktu sa susjednim kostima, a inače su grube i kvrgave.
Struktura u svim kostima korijena šake je slična: spužvasto tkivo je zatvoreno u sloju kompaktne kosti.
Kosti
[uredi | uredi izvor]Kosti korijena šake i njihovo zglobljavanje
|
Kost | Proksimalna/radijalna zglobljavanja |
Bočna/medijalna zglobljavanja |
Distalna/metakarpusna zglobljavanja |
---|---|---|---|
Proksimalni red | |||
Čunasta kost | Radijus | Glavbičasta, mjesečasta | Trapezasta, trapezoidna |
Mjesečasta kost | Radijus, zglobni disk | Čunasta, trouglasta | Glavičasta, kukasta (ponekad) |
Trouglasta kost | Zglobni disk | Mjesečasta, graškasta | Kukasta |
Graškasta kost | Trouglasta | ||
Distalni red | |||
Trapezasta kost | Čunasta | Trapezoidna | Prva i Druga metakarpusna kost |
Trapezoidna kost | Čunasta | Trapezasta, glavičasta | Druga metakarpusna kost |
Glavičasta kost | Čunasta, mjesečasta | Trapezoidna, kukasta | Treća, djelimično druga i četvrta metakarpusna kost |
Kukasta kost | Trouglasta, mjesečasta | Glavičasta | Četvrta i Peta metakarpusna kost |
Pomoćne kosti
[uredi | uredi izvor]U korijenu šake, povremeno se nalaze i pomoćne kosti, ali od više od 20 takvih opisanih kostiju, samo četiri (srednja, trnasta, sekundarna trapezoidna, i sekundarna ograškasta kost) smatraju se dokazanim kostima te kategorija. Ponekad su čunasta, trokutasta i graškasta kost podijeljene u po dva dijela.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Kost | Prosjek | Varijacija[7] | Varijacija[8] |
---|---|---|---|
Glavičasta | 2,5 mjeseca | 1–6 mjeseci | 1–5 mjeseci |
Kukasta | 4-5,5 mjeseci | 1–7 mjeseci | 1–12 mjeseci |
Trokutasta | 2 godine | 5 mjesecido 3 godine | 9 mjeseci do 4 godine i 2 mjeseca |
Polumjesečasta | 5 godina | 2-5,5 godina | 18 mjeseci do 4 godine i 3 mjeseca |
Trapezasta | 6 godina | 4–8 godina | |
Trapezoidna | 6 godina | 4–8 godina | |
Čunasta | 6 godina | 4–7 godina | |
Graškasta | 12 godina | 8–12 godina |
Kosti korijena šake imaju unutarhrskavično (endohondrisko) okoštavanje, čiji se centri javljaju tek nakon rođenja.
Formiranje ovih centara otprilike hronološki slijedi početak stvaranje spiralne structure u glavičastoj I kukastoj kosti, tokom prve godine života. Okoštavanje lakatne kosti počinje prije radijalne kosti (žbice), dok sezamoidna i graškasta nastaju u tetivi mišića musculus flexor carpi ulnaris, nakon više od deset godina.
Početak okoštavanja za svaku kost javlja se u periodu kao i druge kosti. Ovo je korisno u forenzičkoj procjeni dobi.
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Ligamenti
[uredi | uredi izvor]U zglobnom području korijena šake postoje četiri grupe ligamenata.
- Ligamenti zgloba koji ujedinjuju lakatnu kost i žbicu sa korijenom šake: u lakatni i radijalne kolateralnoi ligamenti; u dlanski, leđni radiokarpusni ligamenti i dlanski ulnokarpusni ligament. (Na slici: plavi).
- Ligamenti međukorijenskih zglobljavanja koji međusobno ujedinjuju kosti korijana šake su: radijalni karpusni ligament, leđni, dlanski i međukostni međukarpusni ligamenat, te graškastokukasti ligament]]. (Na slici: crvenii).
- Ligamenti karpometakarpusnog zglobljavanja, koji ujedinjuju kosti korijena i grsne šake, su: graškogranski ligament, dlanski i leđni karpometakarpusni ligamenat. (Na slici: zeleni)
- Ligamenti međumetakarpusnog zgloblavanja, koji ujedinjuju kosti metacarpusa: leđni, međukostni i dlanski metakarpusni ligamenat. (Na slici: žuti)
Pokreti
[uredi | uredi izvor]Za ruku se kaže da je u ravnom položaju, kada je treći prst ide preko glavičaste kosti i u ravnoj liniji je s podlakticom. To ne treba brkati sa srednjim položajem ruku koji odgovara lakatnom odstupanju od 12 stepeni. Od ravnog položaja, mogućs su dva para pokrets ruke: abducija (kretanje prema žbici, tzv. radijalna devijacija ili odimicanje) od 15 stepeni i addukcija (kretanje ka lskatnoj kosti, tzv. ulnarno odstupanje ili primicanje) od 40 stepeni, kada je ruka u strogoj supinaciji i malo većim uglom u strogoj pronaciji. Fleksija (naginjanje prema dlanu, tzv. Palmarna fleksija) i ekstenzija (proširenje) (naginjanje prema zadnjem dijelu ruke, tzv. dorzifleksija) je moguće sa ukupnim rasponom od 170 stepeni.
Žbična abdukcija/lakatna addukcija
[uredi | uredi izvor]Tokom radijalne abdukcije, čunasta kost je nagnuta prema dlanskoj strain, što omogućava trapezastoj i trapezoidnoj kosti da se približe žbici. Budući da je trapezasta čvrsto vezana za drugu kost grane šake, na koju su također vezani i musculus flexor carpi radialis i musculus extensor carpi radialis, radijalna abdukcija efektivno vuče ovaj kombinirani sastav prema radijusu. Tokom radijalne abdukcije graškast kost prolazi najveći put od svih kostiju korijena šake. Radialna abdukcija nastaje djelovanjem (po važnosti) musculus extensor carpi radialis longus, musculus abductor pollicis longus, musculus extensor pollicis longus, musculus flexor carpi radialis i musculus flexor pollicis longus.
'Ulnarna addukcijs uzrokuje naginjanje ili dorzalno prebacivanja proksimalnog reda kostiju korijena šake. Proizvode je musculus extensor carpi ulnaris, musculus extensor digitorum i musculus extensor digiti minimi. Oba radijalne abdukcije i ulnarnne adukcije javljaju se oko leđnodlanske osi koja prolazi kroz glavu glavičaste kosti.
Dlanska fleksija/dorzifleksija
[uredi | uredi izvor]Tokom dlanske (palmarne) fleksije proksimalne kosti korijena šake se razmiču prema dorzalnoj strani, a prema palmarnoj strani tokom dorzifleksija. Dok se fleksija i ekstenzija sastojs od pokreta oko para poprečnih osa – koje prolaze kroz polumjesečastu kost za proksimalni red i kroz glavičastu za distalni red – palmarna fleksija javlja se uglavnom u radiokarpusnom zglobu, a dorzifleksija u srednjekarpusnim.
Dorzifleksiju proizvode (po važnosti) musculus extensor digitorum, musculus extensor carpi radialis longus, musculus extensor carpi radialis brevis , musculus extensor indicis, musculus extensor pollicis longus i musculus extensor digiti minimi. Palmarns fleksija nastaje radljivošću mišićs (po važnosti) musculus flexor digitorum superficialis, musculus flexor digitorum profundus, musculus flexor carpi ulnaris, musculus flexor pollicis longus, musculus flexor carpi radialis i musculus abductor pollicis longus.
Kombinirani pokreti
[uredi | uredi izvor]U kombinaciji sa pokretima u laktom i ramenskom zglobovu, 'srednji' ili 'u kombinirani pokreti' u zglobu šake, približni su onima u kuglasim zglobovima, sa nekim neophodnim ograničenjima, kao što maksimalna dlanska fleksija blokira abdukcije.
Dodatni pokreti
[uredi | uredi izvor]Anteroposteriorna potpora pokreta između susjednih kostiju korijena šake ili uz njen srednji zglob, može postići stabilizaciju pojedinačnih kostiju dok se druge kreću (tj. stežu kosti između palca i
Ostale životinje
[uredi | uredi izvor]Struktura korijena šake varira između različitih grupa tetrapoda, čak i među onima koji zadržavaju puni set od pet prstiju. U primitivnih fosilnih vodozemaca, kao što je Eryops, korijen šake se sastoji od tri reda kostiju; u proksimalnom red tri kosti, drugi red ima očetiri, a distalni red pet kostiju. Proksimalne kosti lorijena šake kod njih se nazivaju radiale, intermediale, i ulnare, nakon proksimalnog zglobljavanja, te su homologne sa čunastom , polumjesečastom i trokutastom kosti. Preostale kosti se jednostavno numeriraju, od prvog do četvrtog centralia (jednina: centrale) i prvi do petog distalne kosti korijena šakea. Primitivno, svaka od distalnih kostiju se zglobljava sa sa jednom iz grane šake.
Međutim, velika većina evolucijski kasnijih kičmenjaka, uključujući i moderne vodozemace, prošli su različite stepene gubitka i spajanja ovih primitivnih kostiju, što je rezultiralo njihovim manjim brojem. Skoro svi sisari i gmizavci, naprimjer, izgubili su petu distalnu kost korijena šake i imaju samo jednu centrale – a čak i to nedostaje kod ljudi. Graškasta kost je pomalo neobična, po tome što se prvi put pojavljuje u primitivnim gmizavaca, a nikada nije pronađena u vodozemaca. Budući da mnogi Tetrapoda imaju manje od pet prstiju u podlaktici/potkoljenici, uobičajen je još veći stepen fuzije kostiju, a pronađen je veliki niz različitih mogućih kombinacija. Krilo modernih ptica, naprimjer, ima samo dvije preostale karpusne kosti; radiale (čunasta kost sisara) formira se fuzijiom četiri distalne kosti korijena šake.[9]
U nekih predstavnika kengurske porodice ‘’Macropodidae’’, čunasta i počimjesečasta kost se spajaju u čunastomjesečastu kost [10] Kod rakova, "karpus" je naučni termin za kandže ili "kliješta", koja su prisutna na nekim nogama.
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Položaj kostiju korijena šake (crvene)
-
Kosti korijana šake lijevog zgloba. Osam različitih boja predstavlja toliko kostiju
-
Carpal bones of the left wrist. Close up.
-
Kosti korijena šake
-
Detelji kostiju korijena šake
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=
(pomoć) - ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
- ^ a b Schmidt, Hans-Martin; Lanz, Ulrich (2003). Surgical Anatomy of the Hand. Thieme. str. 7. ISBN 1-58890-007-X.
- ^ a b Balachandran, Ajay; Kartha, Moumitha; Krishna, Anooj; Thomas, Jerry; K, Prathilash; TN, Prem; GK, Libu; B, Krishnan; John, Liza (2014). "A Study of Ossification of Capitate, Hamate, Triquetral & Lunate in Forensic Age Estimation". Indian Journal of Forensic Medicine & Toxicology. 8 (2): 218–224. doi:10.5958/0973-9130.2014.00720.8. ISSN 0973-9130. Pristupljeno 18. 8. 2014.
- ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 200–202. ISBN 0-03-910284-X.
- ^ http://home.brisnet.org.au/~mccready/Swamp%20Wallaby.htm Arhivirano 30. 9. 2007. na Wayback Machine.
Dopunska literatura
[uredi | uredi izvor]- Diab, Mohammad (1999). Lexicon of Orthopaedic Etymology. Taylor & Francis. ISBN 90-5702-597-3.
- Kingston, Bernard (2000). Understanding joints: a practical guide to their structure and function. Nelson Thornes. ISBN 0-7487-5399-0.
- Palastanga, Nigel; Field, Derek; Soames, Roger (2006). Anatomy and human movement: structure and function. Elsevier Health Sciences. ISBN 0-7506-8814-9.
- Platzer, Werner (2004). Color Atlas of Human Anatomy, Vol. 1: Locomotor System (5th izd.). Thieme. ISBN 3-13-533305-1.
- Schmidt, Hans-Martin; Lanz, Ulrich (2003). Surgical anatomy of the hand. Thieme. ISBN 1-58890-007-X.
- Thieme Atlas of Anatomy: General Anatomy and Musculoskeletal System. Thieme. 2006. ISBN 1-58890-419-9.