Donja vilica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Donja vilica
(Mandibula)
Prednja strana kostura glave>br>Donja vilice je purpurna kost na dnuThe
Detalji
Prekurzor1. branhijalni luk
Identifikatori
Gray'sp.172
MeSHMandible
FMA52748
Anatomska terminologija

Donja vilica ili donjevilična kost (lat. mandibula) je jedina pokretna i najsnažnija kost glave i jedna od najjačih u ljudskom tijelu. Kod fetusa sastoji se od dvije kosti koje srastaju neposredno prije rođenja. Neposredno nakon rođenja donja vilica je manje razvijena nego gornja vilica ili druge kosti glave što kod roditelja može izazvati zabrinutost.[1][2]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Vanjska strana donje vilice
Unutrašnja strana donje vilice

Donja vilica je neparna kost, čije tijelo (corpus mandibulae) potkovičastog oblika. Na oba kraja uzdižu se dvije grane ili kraka (ramus mandibulae), koji završavaju sa po dva nastavka. To su zglobni i mišićni nastavak, preko kojih se mandibula spaja sa sljepoočnom kosti. Na gornjem rubu donje vilice nalazi se alveolni nastavak, u kojem se nalaze zubi. Kod djece, ugao između tijela mandibule i uzlaznoga kraka (angulus mandibulae) je tup, a kod odraslih približava se pravom uglu.[3][4][5][6]

Tokom evolucije hominida, ugao mandibule se značajno mijenjao:

  • donja vilica je znatno skraćena;
  • umjesto vilice u obliku slova V, postepeno se razvijala potkovičasta U vilica,
  • za razliku od svih ostalih primata, čovjek ima (manje ili više) isturenu koštanu bradu.[7]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Mandible on Merriam-Webster". Arhivirano s originala, 2. 4. 2015. Pristupljeno 2. 8. 2016.
  2. ^ Gray's Anatomy - The Anatomical Basis of Clinical Practice, 40th Edition, page: 530
  3. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
  7. ^ Hadžiselimović R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]