Raonik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Raonik
(Vomer)
Illu facial bones.jpg
Raonik (vomer) je obilježen na lijevoj strani.
Gray854.png
Kosti i hrskavice nosne pregrade – desna strana
(Vomer je vidljiv na dnu, lijevo.)
Identifikatori
Gray's p.170
MeSH A02.165.407.600
TA A02.1.11.001
FMA 9710
Anatomska terminologija

Raonik, u literaturi na bosanskom poznatiji pod latinskim imenom vomer, je jedna od neparnih kostiju lica u lobanji čovjeka. Nalazi se u srednjesagitalnoj liniji, a zglobljava se sa klinastom, sitastom, a lijevo i desno, sa nepčanim, kao i sa gornjrviličnom kostima. Formira donji dio nosne pregrade, a sa gornjim dijelom okomitu ploču sitaste kosti.[1][2][3][4]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Gornji rub vomera, sa svake strane, sadrži koštane krilaste nastavke (alae vomeris), koji su na svakoj strani spojeni je sa vrškom klinaste kosti i sa klinastim nastavkom nepčane kosti.

Donji rub vomera je spojen sa grebenovima gornje vilice i nepčane kosti. Prednji rub je najduži, a njegova gornja polovina je spojena je sa okomitom pločom sitaste kosti (lamina perpendicularis ). Donja onja polovina je konkavna za vezanje sa donjim rubom hrskavice nosne pregrade.[4][5][6]

Stražnji rub raonika je slobodan i razdvaja dvije šupljine hoane.

Rubovi[uredi | uredi izvor]

Gornji rub' je najdeblji, a predstavlja duboku brazdu, obostrano ograničenu horizontalno projicirajućeg proširenja kosti – pod nazivom krilo raonika. Brazda razdu prima šiljak klinaste kosti, dok se margina krila zglobljava sa usminskim (vaginalnim) nastavkom medijalnih krilastih ploča iza klinaste kosti, a sa klinastim nastavkom nepčana kost|nepčanih kostiju]] ispred. Donjio rub se zglobljava sa grebenom kojeg forniraju gornje vilice nepčane kosti. Prednji rub je najduža kosina prema dolje i naprijed. Njegova gornja polovina je spojena sa vertikalnon pločom sitaste kosti. Donja polovina udubljena za donji rub pregradne nosne hrskavice. Zadnji rub je slobodan i bez koštanih zglobljavanja; konkavan je i razdvaja hoane

Zglobljavanja[uredi | uredi izvor]

Raonik se zglobljava sa šest kostiju:

Također se zglobljava i sa hrskavičnom nosnom pregradom.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Vomeronazalni organ, zvani Jacobsonov organ, je hemoreceptorni organ, koji je imenovan po bliskosti vomera i nosnih kostiju, a posebno je razvijen kod životinja kao što su mačke. Misli se da je povezan i sa percepcijom određenih feromona. Postoje pretpostavke da sličnu ulogu kod čovjeka ima tzv. vomerni organ.

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Kod košljoriba, raonici su spljošteni, upareni, kosti koje čine prednji dio krova usta, odmah iza premaksilske kosti. U mnogim vrstama, oni imaju zube, dopunu onima pravim u vilicama; u nekih izumrlih vrsta, zubi na vomerima su zapravo veći u primarnom setu.[5][6]

U vodozemaca i gmizavaca, raonici postaju uži, zbog prisustva uvećanih hoana (unutrašnjih dijelova nozdrva) na obje strane. Oni se mogu dodatno proširiti natrag u vilice. Kod ptica, obično su mali, gdje čine gornji zadnji dio kljuna, koji se ponovo se nalazi između hoana.[7]

Kod sisara, vomeri su postali još uži i spojeni u jednu, vertikalno orijentiranu kosti. Razvoj tvrdog nepca ispod vomer znači da se kost sada nalazi u nosnoj komori, odvojeno od usta.[7]

Dodatne slika[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Illustrated Anatomy of the Head and Neck, Fehrenbach and Herring, Elsevier, 2012, page 52
  2. ^ Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319. 
  3. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  4. ^ a b Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  5. ^ a b Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  6. ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  7. ^ a b Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 220–243. ISBN 0-03-910284-X. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]