Uzengija (anatomija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Uzengija
(Stapes)
Izgled uzengije:
(A) – Čeoni (B)– Odozdo
Detalji
Prekurzor2. škržni luk
UstrojstvoNakovanjskouzengijski zglob
Identifikatori
Gray'sp.1045
MeSHA09.246.397.247.806
TAA15.3.02.033
FMA52751
Anatomska terminologija
Srednje uho sa slušnim koščicama

Uzengija ili stremen (lat. stapes) je mala kost u srednjem uhu ljudi i drugih sisara. Uključena je u sprovođenje zvučnih vibracija u unutrašnje uho. To je mala kost u obliku uzengije (po kojoj je imenovana). Primljene zvučne (mehaničke) vibracije od nakovnja, prenosi na ovalno okno, koje je medijalno. Uzengija je najmanja i najlakša kost u ljudskom tijelu, a imenovana je zbog svoje sličnosti sa pravom uzengijom (koja ide uz sedlo za jahanje).[1][2][3]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Veličina stapesa, u odnosu na 10 centi euro novčića

Uzengija je je treća u slijedu od tri slušne koščice u srednjem uhu. Ona počiva na ovalnom oknu, sa kojim je povezana prstenastim ligamentom. Uzengija ima bazu koščice, na ovalnom oknu, kao i glavu koja se zglobljava sa nakovnjem. Povezani su sa prednjim i zadnjim nastavcima

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Uzengija se razvija od drugog ždrijennog luka, tokom šeste do osme sedmice embrionskog života. Centralna uzengijska šupljina je prokrvljena prisustvom embrionske uzengijske arterije, koja se kasnije degradira.

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Uzengija je jedna od tri slušnje koščice sisara. Kod ostalih četveronožnih životinja, homogn kost uzengije obično se naziva kolumela. Međutim, u gmizavaca mogu se koristiti oba termina. U riba, homologna kost se zove hiomandibula i dio je škržnog luka, podržavajući bilo odušak ili vilice, u zavisnosti od vrste. Ekvivalenti u vodozemaca su parovi medijalnih plektera.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Smještena između nakovnja i unutrašnjeg uha, uzengija prenosi zvučne vibracije iz nakovnja u ovalno okno, membranu koja pokriva otvor unutrašnjeg uha. Uzengiju stabilizira i uzengijski mišič, koji se nadražuje nervnim vlaknima facijalisa. [4][5]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Otoskleroza je kongenitalna ili spontana pojava bolesti koju karakterizira abnormalno remodeliranje kosti u unutrašnjem uhu. Često uzrokuje da se uzengija pridržava za ovalno okno, što otežava njenu sposobnost da provodi zvučna treperenja, što je uzrok provodne gluhoće. Klinička otoskleroza se javlje u oko 1% ljudi, iako je češća u obliku koji ne uzrokuju uočljiv gubitak sluha. Otoskleroza je češće kod osoba mladih uzrasta i žena. Dva uobičajena tretmana su stapedektomija, hirurško uklanjanje uzengijke i zamjena veštačkom protezom, i stvaranjem malog otvora u podnožju uzengije, a zatim umetanje veštačke proteze u tu rupu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Romer A. S., Parsons T. S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. ISBN 0-03-910284-X.
  5. ^ Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students (3 izd.). Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]