Nadlaktična kost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nadlaktična kost
(Humerus)
Položaj nadlaktične kosti (crveno)
sa prednje strane
Identifikatori
Gray'sp.209
MeSHA02.835.232.087.090.400
TAA02.4.04.001
FMA13303
Anatomska terminologija

Nadlaktična kost ili ramenska kost (lat. humerus) je duga kost u nadlaktici ruke ili prednjih/gornjih ekstremiteta. Proteže se od ramena do lakta, a povezuje lopaticu i dvije kosti podlaktice: radijus (žbica) i lakatnu kost (ulna).[1][2][3][4][5]

Nadlaktičmna kost sastoji se od tri dijela. Gornji ekstremitet humerusa se sastoji od zaobljenih glave, uskog vrata i dva kratka nastavka (kvržice, koje se ponekad nazivaju i kvrge). Tijelo humerusa je u gornjem dijelu cilindrično, a donje potkrovlje više prizmatsko. Donjih ekstremitet sastoji se od dva epikondila, dva nastavka (trohlea i glavica) i tri jame (radijalna jama, koronoidna jama i olekranona jama). Kao i pravi anatomski vrat, i suženja ispod velike i male kvržice humerusa se naziva hirurški vrat zbog svoje sklonosti da često biva slomljen, tako da je često u fokusu hirurga.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Riječ "humerus" je izvedena iz latinske humerus, umerus = nadlaktica, ramena, a jezički u vezi sa gotskim ams = rame i grčkim ōmos.[6]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Zglobljavanje[uredi | uredi izvor]

Na ramenu, glava humerusa se zglobljava sa glenoidnom jamom u lopatice. Više distalno, na laktu, glava humerusa artikulira sa glavom radijusa, a trohlea humerusa sa trohlearnim usjekom u ulni.

Živci[uredi | uredi izvor]

Pazušni živac se nalazi na proksimalnom kraju, nasuprot ramenog pojasa. Dislociranje ramenskog zgloba, ima potencijal povrede ramena, pazušnog živca ili arterije. Znaci i simptomi ove dislokacije uključuju gubitak normalnih kontura ramena i opipljive depresija pod izbočinom akromion.

Radijalni živac tijesno slijedi humerus. Na srednjoj osovini humerusa, radijalni živac putuje iz zadnjeg u prednji dio kosti u spiralnu brazdu. Prelom nadlaktične kosti u ovom području može dovesti do povrede radijalnog živca. Lakatni živac na distalnom kraju humerusa, u blizini lakta, ponekad se naziva (u popularnoj kulturi) kao "smiješna kost. Pritiskanje ovog živca može izazvati peckanje ("smiješni" osjećaj), a ponekad i značajnu količinu boli. Leži iza epikondila humerusa, i lahko se ošteti pri povredama lakta.[7]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Mišićne veze[uredi | uredi izvor]

Musculus deltoideus ima polazište na bočnoj trećini ključne kosti, akromionu i grebenu spine lopatice. Hvatište mu je na deltoidnoj kvrgi humerusa i i ima nekoliko funkcija, uključujući abdukciju, ekstenziju i circumdukciju ramena. Musculus supraspinatus također polazi sa trnolikog nastavka lopatice. Hvatište mu je na velikoj kvržici humerusa, a pomaže u abdukciji ramena.

Musculus pectoralis, musculus teres major i musculus latissimus dorsi imaju hvatišta u međukvržičnoj brazdi humerusa. Oni djeluju medijalno na addukciju ili interno, rotiraju humerus.

Musculus infraspinatus i musculus teres minor imaju hvatišta na velikoj kvrgi i djeluju na bočno ili prema vani, rotirajući humerus. Nasuprot tome, hvatište musculus subscapularis je na maloj kvrgi, a djeluje medijalno, ka unutra , rotirajući humerus.

Musculus biceps brachii, musculus brachialis i musculus brachioradialis (koji se veže distalno) djeluje na fleksiju lakta. (Biceps se ne veže za humerus.) Musculus triceps brachii i musculus anconeus izazivaju ekstenziju lakta, a vežu se za zadnju stranu humerusa.

Četiri mišića: musculus supraspinatus, musculus infraspinatus, musculus teres minor i musculus subscapularis formiraju mišićno-ligamenatni pojas koji se naziva rotatorska manžetna. Ona stabilizira vrlo mobilni, ali sam po sebi nestabilni, ramenski zglob. Drugi mišići se koriste kao protivsila za pokrete dizanja / čupanja i pritiskanja/guranja.

Lijevi humerus – izled s prednje strane
A. Musculus supraspinatus
B. Musculus latissimus dorsi
C. Musculus pectoralis major
D. Musculus deltoideus
E. Musculus brachioradialis
F. Musculus extensor carpi radialis longus
G. Zajednička tetiva ekstenzora
H. Musculus subscapularis
I. Musculus teres major
J. Musculus coracobrachialis
K. Musculus brachialis
L. Musculus Pronator teres
M. Zajednička tetiva fleksora
Lijevi humerus – izgled sa zadnje strane

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Najčešće povrede nadlaktične kosti su jednostruki prelomi koji se saniraju putem rutinskih ortopedskih intrevencija.

Tokom Opsade Sarajeva (1992.-1995), za saniranje višestrukih lomova dugih kostiju usavršena je „sarajevska longeta“ – fiksator i za najkompliciranije politraumatske prelome nadlaktične kosti.[8][9]

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Primitivni fosili vodozemaca imali su malu, ako i uopće jesu, osovinsku vezu sa gornjim i donjim ekstremitetima, pa su im udovi bili vrlo kratki. U većini žive ćih tetrapoda, međutim, humerus ima sličan oblik kao kod ljudi. Mnogim gmizavcii neki primitivni sisari u donjim ekstremitetima imaju veliki otvor za prolaz živaca i krvnih sudova.[1]

Kod čovjekolikih majmuna, nadlaktična kost je duža od bilo koje druge, dok je kod čovjeka najduži femur.[10]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 198–199. ISBN 0-03-910284-X.
  2. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Harper, Douglas. "Humerus". Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 6. 11. 2014.
  7. ^ "The Humerus". TeachMeAnatomy.net. Arhivirano s originala, 23. 3. 2017. Pristupljeno 31. 7. 2016.
  8. ^ Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: opći dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  9. ^ Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: specijalni dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  10. ^ Hadžiselimović R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]