Idi na sadržaj

Podjezična kost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Podjezična kost
(Os hyoideum)
Podjezična kost — prednja površina, uvećano
Prednje-bočni izgled glave i vrata
Detalji
Prekursor2. i 3. škržni luk
Identifikatori
MeSHD006928
TA98A02.1.16.001
TA2876
FMA52749
Anatomska terminologija

Podjezična kost, jezična kost ili hioidna kost (lat. os hyoideum)[1][2][3] je u potkovičasta kost, smještena u prednjoj liniji vrata između brade i tiroidne hrskavice. U mirovanju, leži na nivou osnove donje vilice, čelno iza trećeg vratnog pršljena 3 (C3).

Za razliku od drugih kostiju, samo je podjezična kost udaljena od zglobljavanja sa drugim kostima, mišićima ili ligamentima. Podjezična kost je hvatište mišića sprijeda, straga i odozdo, a pomaže pokrete jezika i gutanje. Ova kost daje vezu za mišiće poda usne šupljine, a gore i jezika, ispod grkljan, a epiglotisa i ždrijel iza.[4] Njeno ime je izvedeno u vidu slova upsilon (υ).[5][6]

Struktura

[uredi | uredi izvor]

Podjezična kost je uvrštena kao nepravilna kost i sastoji se od sredinjeg dijela zvanog tijelo i dva para rogova: veliki i mali rogovi (cornua).

Rogovi

[uredi | uredi izvor]
Mali I veliki rogovi podjezične kosti.

Veliki i mali rogovi su dva dijela koji se projiciraju sa svake strane podjezične kosti. Veliki se projiciraju unazad od vanjske granice tijela, a spljošteni su odozgo prema dolje i na kraju konusni, gdje su koštane kvržice vezane za bočni tiropodjezični ligament. Gornja površina velikih rogova je gruba i blizu njegove lateralne granice, a olakšava vezanje mišića. Najveći mišići koji pridaju gornjoj površini velikih rogova su podjzični mišić i srednji ždrijelni konstriktor, koji se protežu duž cijele dužine rogova. Digastrični mišić i stilopodjezični mišić imaju mala hvatišta ispred ovih, kod raskrižja tijela kosti sa rogovima. Prikačeni su na medijalnu granicu tiropodjezične membrane, a prednja polovina bočnih granica je hvatište tirohioidnog mišića. Veliki rogovi proizilaze iz embrionskog trećeg škržnog luka.

Mali rogovi su dva mala konusna vrha pričvršćena na svoje osnove u uglovima spoja između tijela i velikih rogova podjezične kosti. Za tijelo kosti su povezani fibroznim tkivom, a povremeno za velike rogove različitih dvočlanih zglobova, koji obično traju cijeli život, ali povremeno postaju ankilozirani. Mali rogovi se nalaze u liniji poprečnog grebena na tijelu kosti i čini njegov morfološki nastavak. Vrh svakog roga je mjesto veze za stilohioidni ligamenta.

Hvatišta mišića

[uredi | uredi izvor]

Na podjezičnu kost su priključeni sljedeći mišići:[7]

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Podjezična kost je prisutna kod mnogih sisara, koja omogućava širi spektar pokreta jezika, ždrijela i grkljana. Putem priprema ovih struktura jedni pored drugih postižu se potrebne varijacije pokreta.[8] Njeno porijeklo kod živih bića nije jedinstven za vrstu Homo sapiens, jer ne dozvoljava proizvodnju širokog spektra zvukova: s nižim grkljanom, muškarci ne proizvode širi spektar zvukova od žena i dvogodišnjih beba. Osim toga, položaj grkljana neandertalaca nije bio hendikep za proizvodnju govornih zvukova.[9] Otkriće modernog izgleda podjezične kosti od neandertalaca u pećini Kebara u Izraelu, navelo je na tvrdnju da su neandertalci imali spušten grkljan. Na taj način amali su posobnost govora poput ljudskog.[10]

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Oxford English Dictionary, 2nd edition, 1989.
  2. ^ http://www.merriam-webster.com/dictionary/hyoid Entry "hyoid"
  3. ^ http://www.merriam-webster.com/ Merriam-Webster Online Dictionary.
  4. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  5. ^ Dorland illustrated medical dictionary
  6. ^ American heritage dictionary for english language
  7. ^ Shaw, S. M.; Martino, R. (2013). "The normal swallow: muscular and neurophysiological control". Otolaryngol Clin North Am. 46 (6): 937–956. doi:10.1016/j.otc.2013.09.006.
  8. ^ http://www.pnas.org/cgi/content/full/100/12/6930 Descent of the larynx in chimpanzee infants
  9. ^ Boë, L.J. et al. The potential of Neandertal vowel space was as large as that of modern humans. Journal of Phonetics 30 (2002) 465–484.
  10. ^ Arsenburg, B. et al., A reappraisal of the anatomical basis for speech in middle Paleolithic hominids, in: American Journal of Physiological Anthropology 83 (1990), pp. 137–146.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]