Homo sapiens

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Homo sapiens
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Žena i muškarac vrste  H. sapiens
Žena i muškarac vrste H. sapiens
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Mammalia
Red Primates
(nesvrstani) podred Anthropoidea - Catarrhini
Uskonosni majmuni
Natporodica Hominoidea
Porodica Hominidae
Rod Homo
Vrsta Homo sapiens

Homo sapiens
Homo sapiens idaltu
Anatomski moderni čovjek
Homo neanderthalensis?

Homo rhodesiensis?

Homo sapiens (lat. čovjek umni, čovjek razumni) je binomna nomenklatura, odnosno naučno ime ljudske vrste. Homo (lat. čovjek) je rod koji, vrste porodice Hominidae, koji, pored današnjeg čovjeka, uključuje i neandertalce i mnoge druge izumrle pripadnike porodice Hominidae. H. sapiens je jedina preživjela vrsta roda Homo. Današnji ljudi su podvrsta anatomski moderni ljudi: Homo sapiens sapiens, koji se razlikuje od onoga oblika za koga se tvrdilo da je njihov direktni predak, a to je: Homo sapiens idaltu . Genijalnost i prilagodljivost vrste Homo sapiens dovela ju je do pozicije , nesumnjivo, najuticajnije vrste na planeti. To se posebno odnosi na posljednjih desetak hiljada godina, kada biološka evolucije zrasta u neraskidivi splet sa kulturnom evolucijom evolucijom. Od svojih prapočetaka, kultura, uz neviđenu akceleraciju postaje sve djelotvornija prilagodba čovjeka na njegovo mjesto u općoj ekonomiji prirode.[1][2]

Imenovanje i taksonomija[uredi | uredi izvor]

Binomno ime vrste Homo sapiens je skovao Carolus Linnaeus (1758).[3] Latinska imenica homō (genitiv hominis) znači čovjek, ljudsko biće. Podvrsta H. sapiens uključuje izumrlu Homo sapiens idaltu i danas jedinu postojeću podvrstu Homo sapiens sapiens. Prema nekim izvorima, i neandertalci (Homo neanderthalensis) su ubrajani u podvrstu Homo sapiens neanderthalensis.[4] Slično je i otkriveni primjerak vrst Homo rhodesiensis uvrštavan u podvrstu H. sapiens rhodesiensis,a nalaz sa Jave u podvrstu H. sapiens soloensis (po rijeci Solo). Ova klasfikacija, međutim, u naučnim krugovima, nikada nije bila šire prihvaćena.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Prikaz porijekla H. sapiens od ranijih vrsta roda Homo .
Horizontalna osovina predstavlja geografsku lokaciju, a
vertikalana proteklo vrijeme u milionima godina.
Plava polja označavaju prisustvo svake vrste u vremenu i prostoru.
Rani današnji čovjek se raširio iz Afrike u različite dijelove Zemlje i interbridirao sa precima Homo heidelbergensis, zvanim neandertalci denisovci i nepoznatim afričkim homininima (u vrhu, desno).[5]

Uobičajeno je da postoje dva kompeticijska viđenje paleoantropologa oko porijekla H. sapiens: nedavno afričko porijeklo modernih ljudi i multiregijsko porijeklo.

Od 2010. godine, genetička istraživanja dovela su do pojave srednjeg varijante tumačenja čovjekovog porijekla, po kojoj većina ima nedavno afričko porijeklo plus ograničena spajanja sa arhaičnim ljudima.

Nedavno afričko porijeklo modernih ljudi je matični model opisivanja porekla i ranih migracija anatomski modernog čovjeka. Teorija se u popularnim medijima pominje kao recentni vanafrički model (Out-of-Africa), a akademski hipoteza o nedavnom jedinstvenom porijeklu , zamjenska hipoteza i model nedavno afričko porijeklo (eng. skr. RAO). Hipoteza da ljudi imaju jedinstveno porijeklo (monogeneza, monofiletsko) objavljena je još u Darwinovom Porijeklu čovjeka (1871.). Koncept se smatrao spekulativnim sve do 1980-ih, kada je, nakon studija mitohondrijske DNK, današnjeg čovjeka, u kombinaciji s dokazima na osnovu bioantropoloških podataka o arhaičnim primjercima. Prema genetičkim i fosilnim dokazima, arhaični ''Homo sapiens'' je evoluirao u anatomski moderne ljude sključivo u Africi, između 200.000 i 100.000 godina p.n.e., u jednoj grani, ostavljajući Afriku prije 60.000 godina, uz i više proteklog vremena za zamjenu (i/ili asimilaciju) ranijih ljudskih populacija, kao što su Homo erectus i neandertalci.[6][7][8] [9][10]

U skladu sa svojim nalazima, autori studije ukazuju da primjese genetičkog materijala neandertalaca, u nekim populacijama, prisutne do 4% . Ali, studija također ukazuje na to da mogu postojati i drugi razlozi zbog kojih ljudi i neandertalci imaju zajedničke gene drevne hominidne loze.

U septembru 2012. godine ovaj zaključak je doveden u pitanje, u studiji naučnika sa Univerziteta u Cambridgeu. Postavili su hipotezu kako, umjesto DNK preklapanja preko hibridizacije, zajednički geni su mogli biti ostaci zajedničkog pretka neandertalaca i modernih ljudi.

Multiregijski model porijekla današnjeg čovjeka i evolucije predložio je Milford H. Wolpoff, 1988. godine. Prema ovoj teoriji, evolucija čovječanstva, od početka pleistocen]a , 2,5 miliona godina p.n.e do danas odvijala se unutar jedne, kontinuirane ljudske vrste (hronovrste), diljem svijeta sve do moderne podvrste Homo sapiens sapiens.

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Evolucijska pozicija roda Homo :
Nakon incijalne separacije od glavne linije porodice Hylobatidae (sadašnji giboni), prije oko 18 miliona godina,
linija pongina (Ponginae) se odvojila prema današnjim orangutanima,
dok su se hominine (Homininae) kasnije razodvojile na tribuse Gorillini i Hominini.


  • Divergencija DNK sekvenci čovjeka i ostalih hominida (%)
Pokazatelj Čovjek – Čimpanza Čovjek – Gorila Čovjek – Orangutan
Alu elementi 2
Nekodirajuće sekvence hromosoma Y 1.68 ± 0.19 2.33 ± 0.2 5.63 ± 0.35
Autosomni pseudogeni 1.64 ± 0.10 1.87 ± 0.11
Pseudogeni hromosoma X 1.47 ± 0.17
Autosomne nekodirajuće sekvence 1.24 ± 0.07 1.62 ± 0.08 3.08 ± 0.11
Geni Ks 1.11 1.48 2.98
Introni 0.93 ± 0.08 1.23 ± 0.09
Xq13.3 0.92 ± 0.10 1.42 ± 0.12 3.00 ± 0.18
Subtotal X hromosoma 1.16 ± 0.07 1.47 ± 0.08
Geni Ka 0.8 0.93 1.96

Vremenski okvir evolucije roda Homo od zajedničkog pretka sa čimanzama je otprilike 10 - 2 miliona godina, a vrste H. sapiens od Homo erectus otprilike 1,8 - 0,2 miliona godina. Prilikom proučavanja evolucije čovjeka , prije svega, posmatra se razvoj roda Homo, ali se obično priključuje i proučavanje drugih hominida i hominoida, kao što je Australopithecus . "Moderni ljudi" se definiraju kao vrsta, Homo sapiens od koje je preostala samo postojeća podvrsta, poznata kao Homo sapiens sapiens .

Homo sapiens idaltu , druga poznata podvrsta, koja je izumrla prije 30.000 godina, a ponekad je klasificirana i kao podvrsta Homo sapiens neanderthalensis. Genetička istraživanja danas ukazuju da su se funkcionalne DNK modernih ljudi i neandertalaca razišle prije oko 500.000 godina.[11][12]

Slično tome, otkriveni su i primjerci Homo rhodesiensis vrste koja je, po nekima podvrsta, ali takva klasifikacija nije široko prihvaćena.

U fosilnim zapisima, anatomski recentni ljudi se prvi put pojavljuju u Africi, prije oko 195.000 godina (nalazište Omo). molekulska istraživanja daju dokaze da se izdvajanje suvremenih ljudskih populacija od zajedničkog pretka zbilo približno prije oko 200.000 godina.[13]

Široka istraživanja afričke [[[genetička raznolikost|genetičke raznolikosti]] pronašl su da. među 113 različitih populacija, najveću raznolikost ispoljava uzorak San lj udi , što ih čini jednom od 14 "predačkih klaster populacija". Istraživanje također nalazi i porijeklo recentnih migracije u jugozapadnoj Africi, u blizini granice priobalnih Namibije i Angole. [14]

Snage prirodne selekcije su nastavili da djrluju na ljudske populacije, uz dokaz da, u svojim određenim regijama, genom ispoljavanja usmjerenu selekciju proteklih 15.000 godina.[15][16]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-280360-3.
  2. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  3. ^ Linné C. (1758): Systema naturæ. Regnum animale, http://www.biodiversitylibrary.org/item/80764#page/28/mode/1up%7Cedition=10.
  4. ^ http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14745010/.
  5. ^ Stringer C. (2012): What makes a modern human. Nature, 485 (7396): 33–35.
  6. ^ British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London, ISBN 0 521 40864 4.
  7. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  8. ^ Campbell B. G. (2009): Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History, London, ISBN 0-202-02041-X; ISBN 0-202-02042-8.
  9. ^ Wood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-280360-3.
  10. ^ Lambert D. (1989): The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 33364 4; ISBN 0 521 33364 9.
  11. ^ Green R. E. et al. (2006): Analysis of one million base pairs of Neanderthal DNA. Nature, 16: 330–336.
  12. ^ http://www.nature.com/nature/journal/v444/n7117/abs/nature05336.html.
  13. ^ http://www.nsf.gov/news/news_summ.jsp?cntn_id=102968 nsf.gov - National Science Foundation (NSF) News - New Clues Add 40,000 Years to Age of Human Species - US National Science Foundation (NSF).
  14. ^ Gignoux H. B., Christopher R., Jobin M. (2011): Hunter-gatherer genomic diversity suggests a southern African origin for modern humans. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America, 108 (13): 5154–5162.
  15. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  16. ^ Campbell B. G. (2009): Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History, London, ISBN 0-202-02041-X; ISBN 0-202-02042-8.