Sisari
| Sisari | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Potkoljeno | Vertebrata |
| Infrakoljeno | Gnathostomata |
| Natklasa | Tetrapoda |
| Razred | Mammalia |
| Klase | |
| |
Sisari ili sisavci (latinski: mammalia) su klasa kičmenjaka (vertebrata) u kojoj ženke imaju mliječne žlijezde, koje luče mlijeko za ishranu mladunčadi. Sisari uključuju oko 5.500 poznatih vrsta, podjeljenih na 1.200 rodova, 152 porodice i nekih 46 redova, mada ovo varira ovisno o klasifikaciji.[1]
Unatoč toj bogatoj biološkoj raznolikosti, osim
- mliječnih žlijezda, imaju još niz zajedničkih obilježja.
- Koža sisara je pokrivena dlakom ili njenim pretvorbama i bogata je žlijezdama,
- svi imaju dva para udova (kod ogromne većine nogu),
- kičmeni stub je građen od platicelnih pršljenova, kojih u vratnom regionu uvijek ima sedam,a sa glavom je spojen preko dva potiljačna kondilusa (gležnja),
- imaju tri odvojene slušne koščice (čekić, uzengija i nakovanj);
- zubalo im je heterodontno (sjekutići, očnjaci, pretkutnjaci i kutnjaci),
- srce im je sastavljeno od po dvije komore i pretkomore, a iz njegove lijeve komore polazi samo jedan aortin luk, a eritrociti im nemaju jedro (izuzetak je kamila),
- homeotermne su životinje sa velikim brojem plućnih alveola.
- grudna i trbušna duplja su im potpuno razdvojene mišićnom dijafragmom,
- živorodne su životinje (izuzev kljunara).[2][3]
Sisari su direktni potomci gmizavaca. Za neke fosilne ostatke teško je reći kojoj od ove dvije grupe pripadaju. Najočitija osobina sisara je krzno i dlaka, kojim je prekrivena koža.
Žive u raznim sredinama na zemlji i u zemlji. Kreću se trčeći, skačući,leteći. Sisari su dostigli najviši stepen u razvoju.
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Kod većine sisara jedan se mužjak pari s više ženki ili se mužjaci i ženke pare s više partnera. Skotnost i dojenje za ženke i vremenski i energetski su veoma intenzivni, mužjaci mogu imati više mladunaca nego ženke. Iz toga se kod mnogo vrsta razvilo poligino ponašanje. Relativno malo mužjaka se pari s mnogo ženki, a mnogo mužjaka se uopće ne pari. Posljedica toga su česte i žestoke borbe rivalizirajućih mužjaka za pravo na parenje. U nekim slučajevima mogućnost izbora prepuštena je ženkama. Iz toga proizlaze kod mnogih sisara kompleksni oblici ponašanja ili anatomska obilježja vezana za razmnožavanje. Mnoge vrste karakterizira spolni dimorfizam , a to znači da su mužjaci često značajno veći i teži od ženki.
Prema nekim procjenama oko 3% sisara živi u monogamnim odnosima u kojim se u čitavom razdoblju parenja mužjak pari samo s jednom ženkom. U ovim slučajevima mužjak uglavnom barem djelomično učestvuje u uzgoju mladunaca. Takav oblik ponašanja obično zavisi o uslovima u okolini: ako su resursi skromni, mužjak se pari samo s jednom ženkom i pomaže joj u podizanju mladunaca, a kad je količina hrane obilna, ženka može i sama podići mladunce, pa se mužjak pari s više partnerica.
Kod nekih vrsta pjeskaša , jedne porodice glodara koji žive u Africi , kao što su gola i siva krtica . One žive eusocijalnim načinom života, inače poznatim uglavnom samo kod nekih porodica insekata . U koloniji živi samo jedna ženka, "kraljica", koja je plodna i pari se s više mužjaka iz kolonije, dok su ostale životinje neplodne i kao radnici obavljaju sve aktivnosti koje su potrebne za preživljavanje zajednice.[4][5][6][7]
Razmnožavanje sisara sa kloakom[uredi | uredi izvor]
Kod sisara sa jednim tjelesnim otvorom razmnožavanje se vrši preko kloake. To je jedini tjelesni otvor preko koga se izbacuje izmet. Mužjakov penis služi isključivo za provođenje sjemena i na vrhu je rascijepljen. Od svih drugih sisavara se razlikuju u tome što ne rađaju žive mlade nego legu jaja . Ona su mala prečnika 10 do 15 milimetara)i svojom kožastom ljuskom i velikim žumancetom više liće jajima gmizavaca nego ptičjim .Ženka leži na jednom do troje jaja 10 dana.
Razmnožavanje torbara[uredi | uredi izvor]
Torbari se razlikuju svojim organima za razmnožavanje od viših sisara. Kod njih su ti organi dvostruki. Ženke imaju dva uterusa i dvije vagine, a mužjaci imaju rascijepljeni, dvostruki penis sa mošnjama .
Ženke svega 12 do 43 dana nose mladunče. Većina vrsta ne razvija posteljicu , ali kod nekih tobolčara postoji primitivna maternica (na primjer kod koale ). Novorođenčad dolazi na svijet kroz porođajni kanal koji kod mnogih vrsta postoji samo za tu svrhu, a rađaju se u nerazvijenom obliku nego mladunčad viših sisara. Porođajna težina im je manje od 1% težine majke i organi su im prisutni tek u samom začetku.
Dobro su im razvijeni samo prednji udovi jer podmladak mora vlastitim snagama prepuzati put od izlaza iz porođajnog kanala do majčinih dojki, a majka im uopće ne može pri tome pomoći.
Razmnožavanje viših sisara[uredi | uredi izvor]
Sisari koji posjeduju placentu obuhvataju najveći broj vrsta. Osnovna osobina viših sisavaca je vanjski sloj ćelija oko oplođenog jajašca. Taj sloj predstavlja imunološku barijeru i omogućava dugotrajan rast ploda u majčinom tijelu. Tobolčari nemaju taj sloj ćelija pa trudnoća mora završiti prije nego što imunološki sistem majke postane dovoljno djelotvoran da prekine trudnoću i izbaci plod "smatrajući" ga nepoženjnim stranim tijelom.
Trajanje trudnoće ili skotnost, kao i broj mladunčadi, zavisi o načinu života pojedine vrste. Čučavci (na primjer zvijeri i glodari ) imaju kraće razdoblje skotnosti i veći broj mladunaca, dok potrkučci ( npr. papkari i kitovi ) dugo nose mladunčad i imaju manji broj mladunaca. Tako naprimjer skotnost kod nekih vrsta hrčaka traje samo 16 dana, dok kod afričkih slonova može trajati do 25 mjeseci.
Podjela[uredi | uredi izvor]
Dijele se u tri podklase
- sa kloakom- Prothoteria monotremata
- torbari
- placentalni sisari- Theria
Torbara je bilo oko 26 redova. Danas ih ima 16. Ovo svjedoči o uspješnosti grupe.
- Klasifikacija sisara:
majmuni primati i polumajmuni
- Kljunari i bodljikavi mravojedi- sisari koji polažu jaja
- Torbari
- Bubojedi
- Leteće vjeverice
- Mravojedi
- Ljuskavci
- Zečevi
- Glodari
- Mesožderi
- Perajari
- Surlaši
- Morske krave
- Papkari
- Kopitari
- Polumajmuni
- Majmuni
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
- ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
- ^ Wilson D. E., Reeder D. M., Eds. (2005): Preface and introductory material. Mammal Species of the World (3rd ed.). Johns Hopkins University Press, Baltimore, ISBN 978-0-8018-8221-0.
- ^ OCLC 62265494. Initiatives. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN, 2010.
- ^ Rowe T. (1988). "Definition, diagnosis, and origin of Mammalia". Journal of Vertebrate Paleontology 8 (3): 241–264. doi:10.1080/02724634.1988.10011708.
- ^ Kemp T. S. (2005). The Origin and Evolution of Mammals. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-850760-7.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Nedovršeni članak Sisari koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
 |
Commons ima datoteke na temu: Sisari |
