Lopatica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Lopatica
(Scapula)
(Omo)
Pectoral girdle front diagram.svg
Scapula - posterior view2.png
Gornja slika prikazuje prednju stranu lopatice i ramenski pojas
Ispod je prikazana zadnja strana lopatice (crvena) i grudni koš
Identifikatori
Gray's p.202
MeSH A02.835.232.087.783
Dorlands
/Elsevier
s_04/12721810
TA A02.4.01.001
FMA 13394
Anatomska terminologija

Lopatica (lat. scapula) – u anatomiji – je kost ramenskog pojasa koja povezuje nadlaktičnu kost (gornjeg dijela ruke) sa ključnom kosti. Kao i ostale kosti koje su s njom povezane, i lopatica je uparena; lijeva lopatica je kao slika u ogledalu desne. Početkom rimskog doba, mislililo se da ova kost liči malu lopatu. U medicinskoj terminologiji, latinski naziv lopatice je omo.[1][2][3][4]

Pregled[uredi | uredi izvor]

U ramenskom obruču nalaze se dvije lopatice, koje slobodno leže otraga na rebrima, za koja su povezane mišićima i dvije ključne kosti. Lopatica na stražnjoj strani ima jak, koso postavljen koštani greben (spina scapulae), koji se bočno završava uzdignućem (acromion), kao i kljunasti nastavak koji je svinut prema naprijed (processus coracoideus). Trokutasta lopatica i njezine izbočine služe kao značajna mišićna hvatišta. U bočnom području gornjeg dijela ove kosti nalazi se zglobna ploha za glavicu nadlaktične kosti s kojom je povezuje ramenski zglob. Ključna kost (clavicula) je povijena u obliku razvučenog slova S i ima zadebljale krajeve: jedan se zglobljava s uzdignućem lopatice, a drugi sa grudnom kosti (sternum). [5][6] Lopatice čovjeka su u leđnom dijelu ramenskog pojasa, za razliku od čovjekolikih majmuna, kod kojih imaju bočni položaj. To je posljedica prilagodbi na bipedalizam i četveronožni hod.[7]

Kod čovjeka, lopatica je ravna kost, otprilike trokutastog oblika, smještena na posterolateralnoj strani grudnog koša.[8]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Lopatica je velika, ravna kost koja leži na leđnom zidu grudnog koša koja je povezana sa tri različite grupe mišića. Suštinski mišići lopatice uključuju mišiće rotatore rukavca (manžentne) musculus subscapularis, musculus teres minor, musculus supraspinatus i musculus infraspinatus. Ovi mišići su pričvršćeni za površinu lopatice i odgovorni su za unutrašnju i vanjsku rotaciju ramenskog (glenohumrusnog) zgloba, kao i za abdukciju humerusa. Vanjski mišići uključuju musculus biceps, musculus triceps brachii i musculus deltoideus i vežu se za korakoidni nastavak i supraglenoidnu i infraglenoidnu kvrgu lopatice, te tijelo lopatice. Ovi mišići su odgovorni za nekoliko pokreta u glenohumerusnom zglobu. Treća grupa, koja je uglavnom odgovorna za stabilizaciju i rotaciju lopatice, sastoji se od musculus trapezius, musculus serratus anterior, musculus levator skapulae i musculus rhomboideus, koji su vezani uz medijalne, gornje i donje granice lopatice.

Glava, nastavci i zadebljali dijelovi kosti, sadrže spužvasto tkivo; ostatak se sastoji od tankog sloja kompaktnog tkiva.

Središnji dio nad-trnske jame i gornji dio jame ispod trnolikog nastavka, a posebno krajnji, kod ljudi obično su tako tanki kao da su poluprovidni. Kosti koje se povremeno nalaze u ovoj situaciji, od okolnih mišića su razdvojene samo fibroznim tkivom.

Površina[uredi | uredi izvor]

Prednja

Prerdnja strana lopatice (također poznat kao obalna ili ventralna površina) ima široku konkavnost pod nazivom sublopatična jama, u kojoj je vezan musculus subscapularis. Dvije medijalnog trećine jame imaju nekoliko kosih grebenova, koji vode ka vani i gore. Za njih su vezana hvatišta tetiva, a površina između njih za mesnata vlakna podlomatičnog mišiša musculus subscapularis. Bočna trećina jame je glatka i pokrivena vlaknima ovog mišića.

Na gornjem dijelu jame je poprečna depresija, gdje se pojavljuje kost koja se savija duž linije pod pravim uglom i prolazi kroz centar glenoidne šupljine, formirajući znatan ugao, pod nazivom podlopastični ugao. To daje veću snagu tijelu kosti lučnog oblika, dok spajanje luka služi za podršku lopatične odovine i akromiona.

Obalna površina gornjeg dijela lopatice je polazište 1. razgranavanja prednjeg polazišta musculus serratus .

Lijeva lopatica – obalna površina

Left scapula - close-up - animation - stop at anterior surface.gif Gray202.png Scapula ant numbered.png 1. Podlopatična jama
2. Glenoidna šupljina
3. Korakoidni nastavak
4. Akromion
5. Gornja granica
6. Nadlopatični urez
7. Gornji ugao
8. Medijalna granica
9. Donji ugao
10. Bočna granica
11. Infraglenoidna kvržica
Poleđina

Poleđina lopatice (također zvana leđna ili stražnja površina) je zasvođrna odozgo prema dolje i podijeljena u dva nejednaka dijela kičme lopatice. Dio iznad kičme se zove supraspinozna jama, a ispod njega je infraspinozna jama.

  • Supraspinozna jama, manja od dvije, je konkavna, glatka i šira na svom kičmenom nego na humerusnom kraju; dvije medijalni trećine su polazišteza musculus supraspinatus.
  • Infraspinozna jama je mnogo veća od prethodne; prema kičmenim rubovima je plitko konkavna, što se se vidi na gornjem dijelu. Njen centar predstavlja istaknuta konveksija, dok u blizini pazušne granice ima duboki utor koji ide od gornjeg prema donjem dijelu. Dvije medijalne trećine jame su polazište za musculus infraspinatus; bočnna trećina je obuhvaćena ovim mišićem.

Na lopatici je i greben na vanjskom dijelu zadnje strane. Polazi od donjeg dijela glenoidne šupljine, prema dolje i unazad na kičmene granice, do oko 2,5  cm iznad donjeg ugla. Za greben je prikačen vlaknasta pregrada, koja razdvaja infraspinozni mišić od musculus teres major i musculus teres minor. Gornje dvije trećine površine između grebena i pazušne granica su uske i u centru su podijeljene urezom za lopatične sudove. Ovdje je polazište za musculus teres minor.


Granice[uredi | uredi izvor]

Postoje tri granična područja lopatice:

Na bočnom dijelu je duboka, polukružno urezana, lopatičnim urezom|, formirajući dijelom bazu korakoidni nastavak. : Ovaj urez se pretvara u foramen gornjeg poprečnog ligamenta, a služi za prolaz nadlopatičnog živca; ponekad ligament prolazi kroz osifikaciju, tj. okošrtava.
Susjedni dio gornje granice je polazište za musculus omohyoideus.
  • Pazušna granica ili bočna (lateralna) granica je najtanja od tri.
Počinje na donjem rubu glenoidne šupljine i prilazi koso prema dolje i unazad ka donjem uglu. Kod životinja, ova granica se ofnosi na repnu (kaudalnu) granicu.
Odmah ispod glenoidne šupljine, je grubi otisak – podglenoidna kvrga, duga oko 2,5 cm, koja je polazište za dugu glavu [musculus [triceps brachii]]. Na njenoj prednjoj strani je uzdužna brazda , koja se proteže duž donje trećine ove granice i polazište je dijela musculus subscapularis.
Donja trećina je tanka i oštra, a polazište je nekolicine vlakana musaculus teres major, iza prenje musculus subscapularis.
  • Medijalna granica ili kičmena granica ili medijalna margina je najduža od tri granice. Proteže se od gornjeg do donjeg ugla.[9]Kod životinja odgovara joj leđna granica.
Medijalna granica je veza za čertiri mišića. Dugo hvatište musculus serratus anterior je na donjoj usni granic. Duž zadnje usne se vežu tri mišića: lmusculus evator scapulæ (iznad), musculus rhomboideus minor (sredina) i musculus rhomboideus major (donja sredina).[9]

Uglovi[uredi | uredi izvor]

Lopatica ima tri ugla.

  1. Gornji ugao je omotan mišićem musculus trapezius.
  2. Donji ugao je obložen vlaknima musculus latissimus dorsi. Pokreće se naprijed oko grudi, kada je ruka u abdukciji.
  3. Bočni, lateralni ili glenoidni ugao je širok i nosi glenoidnu šupljinu ili jamu, koja je usmjerena naprijed, bočno i malo gore.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Ravan okoštavanje lppatice od sedam centara

Tokom razvića, lopatice okoštavaju iz 7 ili više centara: jedan za tijelo, dva za korakoidni nastavak, dva za akromion, jedan za kičmenu granicu i jedan za donji ugao. Okoštavanja tijela počinje o drugom mjesecu fetusnog života, od nepravilne četverostrane ploče, odmah iza glenoidne šupljine. Ova ploča nastaje pri formiraju glavnog dijela kosti, lopatičnog nastavka, koji izrastanje iz leđne površine o trećem mjesecu. Osifikacija počinje kao membranozno okoštavanja prije rođenja.[10][11] Nakon rođenja, hrskavičave komponente prolaze kroz proces endohondralnog okoštavanja. Veći dio lopatice prolazi kroz membranozno okoštavanje.[12] Neki od vanjskih dijelova lopatice su hrskavičavi na rođenju, što samim tim znači da moraju će proći kroz proces endohondralnog okoštavanja.[13]

Pri rođenju, veliki dio lopatice je već okoštao , ali glenoidna šupljina, korakoidni nastavak , akromion, zadnja granica i donji ugao su hrskavičavi. Od 15. do 18. mjeseca nakon rođenja, okoštavanje se odvija u sredini korakoidnog nastavka, koji u pravilu postaje pravi zglob s ostatkom kosti oko 15. godine

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Za lopaticu se vežu slijedeći mišići.

Mišić Polazište/Hvatište Region
Musculus pectoralis minor Hvatište Korakoidni nastavak
Musculus coracobrachialis Polazište Koracoidni nastavak
Musculus serratus anterior Hvatište Medijalna granica
Musculus triceps brachii (duga glava) Polazište Infraglenoidna kvržica
Musculus biceps brachii (kratka glava) Polazište Korakoidni nastavak
Musculus biceps brachii (duga glava) Polazište Supraglenoidna kvržica
Musculkus subscapularis Polazište Podlopatičnna jama
Musculus rhomboid major Hvatište Medijalna grana
Musculus rthomboid minor Hvatište Medijalna granica
Musculus levator scapulae Hvatište Medijalna granica
Musculus trapezius Hvatište Trnasti nastavak lopatice
Musculus deltoideus Polazište Trnasti nastavak lopatice
Musculus supraspinatus Polazište Supraspinozna jama
Musculus infraspinatus Polazište Infraspinozna jama
Musculus zeres minor Polazište Bočna granica
Musculus teres major Polazište Bočna granica
Musculus latissimus dorsi
(nekolicina vlakana, vezanje može i izostati)
Polazište Donji ugao
Musculus omohyoideus Polazište Gornja granica

Pokreti[uredi | uredi izvor]

Pokreti lopatice počivaju na radljivosti njenih mišića. To su, prije svega:

Široki i uski dijelove iznad su odvojeni kosom linijom, koja ide od pazušne granice, prema dolje i unazad, kako bi dostigle povišeni greben: priključeni su na vlaknastu pregradu koja međusobno razdvaja teres mišiće.

Donja trećinu predstavlja širi, nešto trokutastu površinu, donji ugao lopatice, koji je polazište za musculus teres major, a nad kojom je klizište musculus latissimus dorsi; često ovaj drugi mišić iz ovog dijela ima polazište za nekoliko vlakana.

Lijeva lopatica – leđna površina

Left scapula - close-up - animation - stop at posterior surface.gif Gray203.png Scapula post numbered.png 1. Supraspinozna jama
2. Trnasti nastavak
3. Infraspinozna jama
4. Gornja granica
5. Gornji ugao
6. Medijalna granica
7. Donji ugao
8. Bočna granica
9. Bočni ugao
10. Akromion
11. Korakoidni nastavak
12. Polazište musculus teres major
13. Polazište musculus teres minor
Strane

Akromion formira spoj ramena i veliki, pnekad trouglasti ili duguljasti nastavak, spljošten iza i naprijed, prvo bočno projiciran, a zatim zakrivljen naprijed i prema gore, kako bi se prekrila glenoidna šupljina.

Lijeva lopatica – bočna površina

Left scapula - close-up - animation - stop at lateral surface.gif Gray205 left scapula lateral view.png LeftScapulaLateral.jpg 1. Korakoidni nastavak
2. Glenoidna šupljina
3. Supraspinozna jama
4. Akromion
5. Infraspinozna jama
6. Donji ugao
7. očna granica

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 198–199. ISBN 0-03-910284-X. 
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  4. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. 
  5. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  6. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  7. ^ Hadžiselimović R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6. 
  8. ^ "Scapula (Shoulder Blade) Anatomy, Muscles, Location, Function | EHealthStar". www.ehealthstar.com. Pristupljeno 2016-03-17. 
  9. ^ a b Shuenke, Michael (2010). Thieme Atlas of Anatomy: General Anatomy and Musculoskeletal System. New York: Everbest Printing Ltd. ISBN 978-1-60406-286-1. 
  10. ^ http://www.medcyclopaedia.com/library/topics/volume_vii/o/ossification.aspx
  11. ^ Thaller, Seth; Scott Mcdonald, W (2004-03-23). Facial Trauma. ISBN 978-0-8247-5008-4. 
  12. ^ "Ossification". Medcyclopaedia. GE. Arhivirano s originala, 2012-02-05. 
  13. ^ "II. Osteology. 6a. 2. The Scapula (Shoulder Blade). Gray, Henry. 1918. Anatomy of the Human Body.". 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]