Donja nosna školjka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Donja nosna školjka
(Concha nasi inferior,)
(Concha nasalis inferior)
Gray192.png
Medijalni zid lijeve orbite
(Donja nosna školjka je u centru, žuta)
Gray170.png
Bočni zid desne nosne šupljine sa donjom školjkom in situ (ljubičasta)
Zglobljavanja:
Sitasta kost, donja vilica, suzna i nepčana kost
Identifikatori
Gray's p.169
Dorlands
/Elsevier
c_50/12253882
TA A02.1.08.001
A06.1.02.015
FMA 54736
Anatomska terminologija

Donja nosna školjka (lat. concha nasi inferior, concha nasalis inferior) je jedana od školjkastih dijelova ljudskog nosa. Proteže se vodorvno, duž bočnog zida nosne šupljine. Sastavljena je od ploče spužvaste kosti, uvijene prema unutra kao svitak. Donje nosne školjke se smatraju parom kostiju lica. One se također nazivaju donje nosne turbine, jer funkcioniraju slično kao prave turbine: kako zrak prolazi kroz njih, uzburka se uzburka na sluznicama ovih kostiju, kako bi se ugrijo, ovlažio i pročistio. Gornja i donja nosna školjka su srednja nosne školjke i gornja nosna školjka koje proizilaze iz prednjeg dijela lobanje. Dakle, ove dvije kosti se smatraju dijelovima lobanjskih kostiju.[1]

Donja nosna školjka ima dvije plohe, dva ruba i dva produžetka.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Površine[uredi | uredi izvor]

Medijalna površina je konveksna, izbušena brojnim rupicana , a prepletena uzdužnim žljebovima za prolaz krvnih sudova, Bočna površina je konkavna i formira dio donjeg otvora.

Rubovi[uredi | uredi izvor]

Gornji rub je tanak, nepravilan i povezan sa različitim kostima duž bočnog zida nosne šupljine. Može biti podijeljen u tri dijela:

  • Prednji se zglobljava sa školjkinim grebenom gornje vilice;
  • Zadnji sa školjkinim grebenom nepceta;
  • Srednji dio predstavlja tri uočljiva nastavka, čija veličina i oblij jako variraju.
    • Od toga, prednji ili suzni nastavak je malen i šiljat i nalazi se na spoju prednje četvrti sa zadnje tri četvrtine kosti: svojim vrhom se zglobljava sa nastavkom, opadajući od suzne kosti, i, po marginama, ide urezom na poleđini prednjih nastavaka gornje vilice, i na taj način pomaže u formiranju cijevi za nosnosuzni kanal.
    • Iza ovog nastavka penje se široka, tanka ploča, sitasti nastavak proces, koji se spaja sa kukastim nastavkom sitaste kosti. Uz njegove donje je granica tanke ploče, gornjevilični nastavak, krivo naniže i u bočnom pravcu. Zglobljava se sa gornjom vilicom i čini dio medijalnog zida gornjeviličnog sinusa.

Donja granica je slobodna, tanka i ćelijaste strukture, posebno u sredini kosti.

Ekstremiti[uredi | uredi izvor]

Oba produžetka su manje ili više šiljata, a prema zadnjem dijelu se sve više sužavaju.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Donja nosna školjka okoštava od jednog centra, koji se pojavljuje u petom mjesecu fetusnog života u bočnom zidu hrskavične nosne kpsule.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2003). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]