Mišić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mišić
(Musculus)
Skeletni mićić, od vrha do dna
Identifikatori
MeSHD009132
TAA04.0.00.000
FMA32558
Anatomska terminologija

Mišić je organ pomoću kojeg se kreću neki viši oblici beskičmenjaka i svi kičmenjaci. Radom mišića upravljaju centralni i periferni nervni sistem.[1][2][3][4]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Mišići ljudskog organizma čine gotovo polovinu tjelesne mase. Među skeletnim mišićima, većinom su parni (327), a samo dva su neparna, dok u unutrašnjim i čulnim organima ima 47 parnih i 2 neparna mišića.

Morfološko-anatomski dijelovi mišića su:

  • polazište (početak, porijeklo),
  • trbuh (srednji dio) i
  • hvatište (završetak, inserciju).

Prema dimenzijama, mišići mogu biti :

  • dugi (noge, ruke) ili
  • kratki (šake, stopala),
  • pljosnati – lepezasti (lobanja),
  • široki (grudni koš, trbušni zid).

Prema složenosti, mišići mogu biti

  • jednostavni i
  • složeni kod kojih se na završnu tetivu prihvata s više "glava". Među njima postoje na *dvoglavi – bicepsi (nadlaktica i bedro)

troglavi – tricepsi (vanjska strana nadlaktice i potkoljenica) i jedan četveroglavi – kvadriceps, mišić bedra koji je najsnažniji opružač potkoljenice i posebno značajan kao učvršćivač koljenoga zgloba.

Neki mišići određuju oblik karakterističnih zaobljenih kompleksija ljudskog tijela, kao naprimjer, deltoidni mišić na ramenom dijelu, koji je odmicač nadlaktice od grudnog koša. Gluteusi, koji su kod čovjeka srazmjerno razvijenije nego kod ostalih primata, oblikuju oblinu zadnjice.

Prema smjeru djelovanja, mišići djeluju u antagonističkim parovima, pa mogu biti:

  • pregibači (fleksori) ili
  • ispružači (ekstenzori),
  • primicači (aduktori) ili
  • odmicači (abduktori),
  • obrtači (rotatori),
  • podizači (levatori) i sl.

Kružni mišići su:

  • stezači (sfinkteri, konstriktori) i
  • rastezači (dilatatori).

Posebni mišići su oni od kojih zavisi

  • mimika (formiraju izgled i izraz lica),
  • žvakanje,
  • disanje (širenje grudnog koša) i dr.

Intenzivni radni fizički napori i vježbanje utiču na povećanje dimenzija, mase i snage skeletnih mišića (hipertrofiraju), dok neaktivni mišići u svakoj od tih obilježja slabe ili atrofiraju.

Mišićno tkivo[uredi | uredi izvor]

U ljudskom tijelu postoje tri tipa mišića:(a) skeletni, (b) glatki i (c) srčani mišić
(Isto – srazmjerno uvećanje)

Mišićno tkivo se sastoji od ćelija, mišićnih vlakana, koje imaju sposobnost kontrakcije. Ta se sposobnost zasniva na prisustvu kontraktilnih vlakana, miofibrila, koja su izgrađena od proteina aktina i miozina. Aktin i miozin izgrađuju niti diobenog vretena za vrijeme diobe stanice. Mišić se kontrahuje kao odgovor na nadražaj koji je do njega dospjeo određenim nervom. U svaku mišićnu ćeliju ulazi jedno nervno vlakno i mjesto njihovog povezivanja naziva se motorna ploča (periferna sinapsa). Nadražaj se sa nerva na mišić prenosi pomoću hemijskih medijatora. Prema građi i načinu rada, kod kičmenjaka se razlikuju tri tipa mišićnog tkiva:

Poprečnoprugasti mišići[uredi | uredi izvor]

Poprečno-prugasti (skeletni) mišići su vezani za kosti i daju oblik telu. Njihove ćelije su izduženog oblika i bez nastavaka, imaju više jedara koja su smeštena periferno – ispod ćelijske membrane . Spadaju u najkrupnije ćelije u telu (do 4 cm kod čovjeka) i sačinjavaju oko 40% ukupne tjelesne težine. Membrana ovih mišićnih ćelija naziva se sarkolema. Karakteristična poprečna-prugavost ogleda se u naizjmeničnim tamnim i svijetlim trakama, što potiče od građe samih miofibrila. Miofibrile su građene od tankih aktinskih i debelih miozinskih vlakana. Tamnu prugu grade aktin i miozin, a svijetlu samo aktin. Sredinom svijetle pruge pruža se jedna tamna linija nazvana Z-linija. Skeletni mišići su inervirani perifernim nervnim sistemom tako da čine voljne pokrete i u toku rada se zamaraju. Osnovna funkcija ovih mišića je kretanje i proizvodnja tjelesne toplote. Njihova mišićna vlakna su grupisana u snopiće koji su obavijeni vezivnom opnom. Više snopića udruženo je u veće snopove, koji su grupisani i povezani zajedničkom vezivnom opnom gradeći mišić.

Glatki mišići[uredi | uredi izvor]

Glatki (visceralni) mišići izgrađuju zidove cjevastih organa i organa sa šupljinama (crijeva, želudac, mokraćna bešika, krvni sudovi, materica i dr.). Sastoje se od većeg broja vretenastih ćelija koje imaju obično jedno jedro u centru ćelije. Аktin i miozin su u njima grupisani u snopove tako da nema poprečne-prugavosti . Inervisani su autonomnim nervnim sistemom tako da rade van uticaja naše volje. Inervacija je dvojna, što znači da je svaki mišić u vezi i sa simpatikusom i sa parasimpatikusom čime se postiže regulacija rada organa (ako simpatikus npr. ubrzava rad nekog organa , onda će parasimpatikus delovati suprotno). Kontrakcije glatkih mišića su spore, duže traju i ne dolazi do zamaranja.

Srčani mišić[uredi | uredi izvor]

Srčani mišić je po strukturi sličan poprečno-prugastim mišićima, a po funkciji je sličniji glatkim mišićima. On je poprečno-prugast, ali je specijalno građen kao fiziološki sincicij. Ćelije su skraćeno - vretenastog oblika i imaju nastavke preko kojih se povezuju čime obrazuju sincicij, što omogućava nesmetano prenošenje nadražaja kroz srčani mišić. Kontrakcije srčane muskulature su brze, ritmičke i automatske. Postoje dva tipa mišićnih ćelija u srcu:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ a b Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]