Epiglotis

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Nepčana resica
(Epiglottis)
Gray958.png
Stražni izgled grkljana. Nepčana resije gornja struktura.
Detalji
Prekurzor Podždrijelna eminencija[1]Šablon:Verify credibility
Identifikatori
Gray's p.1075
MeSH A02.165.257.625.411
Dorlands
/Elsevier
epiglottis
TA A06.2.07.001
FMA 55130
Anatomska terminologija
Otvor grkljana (epiglotis br. 3)

Epiglotis ili nepčana resica je struktura od elastičnog hrskavičastog tkiva prekriven mukoznom membranom smješten na korjenu jezika. Njegova funkcija je da zatvara ulaz u grkljan, tačnije u glotis, prilikom akta gutanja.[2][3][4][5]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Epiglotis je u obliku lista, s dnom koje je pričvršćeno na prednjem dijelu štitne hrskavice.[6] Nepčana resica je jedna od devet hrskavičnih struktura koje čine grkljan (glasnu komoru). Tokom disanja, potpuno naliježe u grkljan. Pri gutanju služi kao otvarač prednjeg diijela ždrijela.

Histologija[uredi | uredi izvor]

U direktnom dijelu epiglotisa može se vidjeti da se njegovo tijelo sastoji od elastične hrskavice. Epiglotis ima dvije površine, jezičnu i grkljansku, koje se odnose na usnu šupljinu, odnosno grkljan.

Cijela jezična površina i vršni dio površine grkljana, zbog osjetljivosti na ogrebotine i njegovog odnosa prema probavnom traktu, pokriveni su višeslojnim pločastim nekeratiniziranim epitelom. Ostatak površine grkljana, s druge strane, ima respiratorni epitel, sa pseudostratificiranim, trepljastim cilindričnimn ćelijama koje luče sluz.

Razviće[uredi | uredi izvor]

Epiglotis nastaje iz embrionskog četvrtog ždrijelnog luka. Kao zasebna struktura, može se vidjeti kao odvojen od drugih hrskavica u ždrijelu, najkasnije oko petog mjeseca razvića [7]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Visoko podignuti epiglotis je normalna anatomska varijacija, vidljiv za vrijeme oralnog pregleda, koji ne uzrokuje bilo kakve ozbiljne probleme, osim blagog osjećaja stranog tijela u grlu. Češće se vidi u djece nego odraslih kojoj ne trebaju bilo kakve medicinske ili hirurške intervencije.

Pri disanju, obično se ispoljava prema gore, a s donje strane djeluje kao dio ždrijela. U gutanju, podizanje visine podjezične kosti povlači grkljan prema gore; kao posljedica toga, epiglotis se prevrće na više vodoravan položaj, sa svojom gornjom strane djelujući kao dio ždrijela. Na taj se način sprječava da hrana ulazi u dušnik i umjesto toga ga usmjerava na jednjak, koji se nalazi na stražnjoj strani. Ukoliko hrana ili tekućina uđe u dušnik, zbog toga što ga epiglotis nije uspio ispravno zatvoriti, inducira se „geg“ refleks (smetnje govora) za zaštitu dišnog sistema.

Govorni zvuk[uredi | uredi izvor]

U nekim jezicima, epiglotis se koristi za proizvodnju epiglotskih suglasnika govornog zvuka, iako je zvuk toga tipa vrlo rijedak.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stevenson, Roger E. (2006). Human malformations and related anomalies. Oxford [Oxfordshire]: Oxford University Press. ISBN 0-19-516568-3. 
  2. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  5. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  6. ^ Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell (2005). Gray's anatomy for students. illustrations by Richard; Richardson, Paul. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. str. 951. ISBN 978-0-8089-2306-0. 
  7. ^ Schoenwolf, Gary C. (2009). ""Development of the Urogenital system"". Larsen's human embryology (4th ed., Thoroughly rev. and updated. iz.). Philadelphia: Churchill Livingstone/Elsevier. str. 362. ISBN 9780443068119. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

{{Gommpns|Epiglothis}