Čovjekoliki majmuni

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Hominoidi
Čovjekoliki majmuni
Kasni oligocene–Holocen
Greška izraza: Neočekivani < operator

Greška izraza: Neočekivani < operator

Orangutan sa Bornea (Pongo pygmaeus)
Orangutan sa Bornea (Pongo pygmaeus)
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Mammalia
Red Primates
(nesvrstani) podred Anthropoidea - Catarrhini
Uskonosni majmuni
Natporodica Hominoidea
Porodica Hominidae / Pongidae
Rod Hylobates
Hoolock
Symphalangus
Nomascus
Pongo
Pan
Gorilla
Homo
I. Geoffroy, 1852.
Tipična vrsta
Troglodytes gorilla
Savage, 1847

Familije †Proconsulidae
Afropithecidae
GiboniHylobatidae

Hominidae

Čovjekoliki majmuni (Hominoidea) su grana majmuna Starog svijeta, bezrepih simija (Simii) ili antropoida, tj. uskonosnih majmuna (Catarrhini), reda Primates. Autohtonini su u Africi i jugoistočnoj Aziji. Odlikuje ih široki stupanj slobode pokreta u ramenskom zglobu, što ukazuje na uticaj brahijacije. Obuhvataju dvije glavne grane:

Mali čovjekoliki majmuni (Hylobatidae) uključuju četiri roda i šesnaest vrsta gibona, uključujući lar gibaona i sijamanga, koji su autohtoni u jugoistočnoj Aziji. Pretežno žive na drveću, a na tlu su dvonožni. Oni imaju lakša tijela i manje društvene grupe od velikih majmuna.[1][2][3]

Hominidae su:
Orangutani, gorile, čimpanze i ljudi. Danas postoje po dvije vrste rodova orangutan (Pongo), gorila (Gorilla) i šimpanzi (Pan) i jedna postojeća vrsta u rodu Homo (Homo sapiens). Predstavnici ove superfamilije su označeni kao hominoidi, što ne treba brkati sa familijom hominidi, niti potfamijijom hominini. Neki od svih hominoida se također označavaju kao bezrepi majmuni (eng. apes), pri čemu treba napomenuti da se engleski termin odnosi samo na ovu skupinu, dok se mankey odnosi na sve repate majmune. Dakle, engleski termin "apes" može imati višesmisleno značenje. Može biti sinonim za termin "majmun" ili za bilo kojeg bezrepog čovjekolikog primata. Tako je berberski (divlji) makak, neka vrsta majmuna, popularno nazvan "berberski majmun" da se označi nedostatak repa. Biolozi su koristili termin "majmun" u značenju člana natporodice Hominoidea, osim ljudi , a odnedavno označava sve članove natporodica Hominoidea, tako da je "majmun" (ape) postaje druga riječ za "hominoid".[4].

Osim gorila i ljudi, hominoidi su agilni penjači na drveća. Njihova hrana se najbolje može opisati kao frugivororna i folivorna, jer se sastoji uglavnom od voća, oraha, sjemena, uključujući i sjeme trava, a u nekim slučajevima i drugih životinja.[5], bilo da love ili peru (ali uzgajane je isključivo ljudska sposobnost), uz nešto drugo što je dostupno i lako svarljivo. Većina neljudskih hominoida su rijetke ili ugrožene vrste. Glavni opasnost za većinu ugroženih je gubitak tropskih prašumskih staništa, iako su još uvijek neke populacije i dalje ugrožene kao lovne životinje.

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Dijagram ispod pokazuje općeprihvaćene evolucijske odnose Hominoidea, sa grupom pod tradicionalnim nazivom "majmuni" (obilježeno zagradama).

Šablon:Barlabel "Čovjekoliki majmuni" su tradicijski dijeljeni na "male majmune" i "velike majmune".[6] Šablon:Barlabel Ukratko, postoje tri zajedničke upotrebe termina "majmun" (eng. ape): nebiolozi koji govore engleski jezik ne razlikuju "monkey" i ""ape", ili "ape" mogu koristiti za bilo kojeg bezrepog majmuna ili ne-ljudskiog homanoida, dok biolozi koji govore engleski obično koriste termin "ape" za sve ne-ljudske hominoide, kao što je gore prikazano.

U posljednjih nekoliko godina, biolozi se u klasifikaciji uglavnom radije koriste samo monofiletskim grupama, dok današnji taksonomi pažljivim proučavanjem nastoje izbjeći polifiletske i parafiletske grupe i taksone, prekvalifikacijom njihovih članova u odgovarajuće monofiletske taksone i uvažavajući samo grupe koje uključuju sve potomke '“zajedničkog pretka“. U natporodici Hominoidea je jedna takva grupa (ili "klada"). Neki onda termin "čovjekolikih majmuna" pripisuju svim članovima natporodice Hominoidea. Na primjer (2005.), Benton je napisao: "Majmuni, Hominoidea, danas uključuju gibone i orangutane ... gorile i šimpanze i ljude ...". Grupa biologa tradicionalista, grupu pod nazivom "čovjekoliki majmuni" tada imenuju u "ne-ljudske majmune".[7][8]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Ramenski zglobovi hominoida, poput orangutana, prilagođeni su brahiaciji ili kretanju na njihajućem granju drveća

„Mali majmuni" iz porodice giboni (Hylobatidae) uključuju 16 srednjih vrsta. Njihova glavna diferencirajuća karakteristika su duge ruke, koje koriste u brahijaciji kroz drveće. Kao evolucijska adaptacija na ovakav način života, njihovi ručni gležnjevi su sa kuglastim zglobovima. Najveći od gibona, sijamang, težak je do 14 kg , a najmanji "veliki majmun" - bonobo (Pan panyscus) teži oko 34 do 60 kg. "Veliki majmuni" su ranije označavani kao porodica Pongidae. Kao što je gore navedeno, ova definicija čini Pongidae parafiletskim. Trenutni dokazi ukazuju na to da ljudi dijele zajedničkog izumrlog pretka sa linijom šimpanzi, od koje smo se razdvojili u novije vrijeme nego od linije gorila. Natporodica Hominoidea spada u širokonosne majmune (Catarrhini), što uključuje i majmune Starog svijeta Afrike i Evroazije. U okviru ove grupe, obje porodice (Hylobatidae i Hominidae) mogu se razlikovati od ostalih majmuna Starog svijeta po broju broju kvržica ( vrhova) na svojim kutnjacima: hominoidi imaju "Y-5" molarni obrazac, a ostali majmuni starog svijeta samo četiri, uz bilofodontni obrazac. Hominoidi imaju mobilnija ramena i ručne zglobove, zahvaljujući leđnom položaju lopatice, širokom grudnom košu koji su ravniji u smjeru prsno–leđno, a i kraći. Kičma je manje mobilne u odnosu na majmune Starog svijeta, sa smanjenim brojem repnih pršljenova, što je rezultiralo potpunim gubitkom repa kod živućih vrsta. Ovo su sve anatomske adaptacije na vertikaln, visećim i ljuljajućim kretanjem (brahijacija), kao i bolju ravnotežu u dvonožnom kretanju. Međutim, postoje i primati u drugim porodicama kojima nedostaju repovi i najmanje jedan (langur sa svinjskim repom), koji je poznat po tome što značajne udaljenosti prehoda dvonožno. Na prednjoj strani lobanje imaju sinusa, fuzije frontalne kosti i post-orbitalnog suženja. Iako su humanoidni fosilni tragovi daleko od potpunih, a dokazi često fragmentarni, ima ih dovoljno za dobar pregled evolucijske historije ljudi. Nekada se mislilo da su se ljudi i drugih živi hominoida evolucijski razišli prije 15-20 miliona godina. Neke vrste su se javile u tom periodu, kao što su one iz potporodice Ramapithecinae, koji su smatrani homininima, i mogućim precima ili bliskim srodnicima ljudi. Kasniji nalazi fosila ukazuje da je Ramapithecus srodniji orangutanu, a novi biohemijski dokazi ukazuju da je posljednji zajednički predak ljudi i drugih hominina postojao prije između 5 i 10 miliona godina, a vjerojatno pri donjoj granici tog opsega.

Ponašanje i spoznaje[uredi | uredi izvor]

Šablon:Refimprove section

Niz slika pokazuje kako gorila koristi malo stablo kao sredstvo za održavanje ravnoteže dok je pecao vodene biljke

Iako je i ranije bilo takvih studija, naučno istraživanje ponašanja i spoznaje u ne-ljudskih članova natporodice Hominoidea se enormno proširilo u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Glavne studije ponašanja na terenu su obavljene na tri poznatija "velika majmuna", na primjer Jane Goodall, Dian Fossey i Birute Galdikas. Ove studije su pokazale da u njihovom prirodnom okruženju, ne-ljudskih hominoidi ispoljavaju jako različite društvene strukture. Giboni su monogamni, veoma teritorijalni, orangutani su usamljeni, a gorile žive u malim grupama sa samo jednim odraslim muškim vođom, šimpanzi u većim zajednicama, a bonobo ima promiskuitetno seksualno ponašanje. Njihova hrana se razlikuju; gorile su foliovorne (listojedne) dok su svi ostali, prije svega, frugivori, iako je obični šimpanzo nekada ide i u lov na meso. Ponašanje u potragama za zelenim površinama je odgovarajuće varijabilno.

Za sve neljudske hominoide se generalno smatra da su vrlo inteligentni, a naučne studije su široko potvrdile da izvanredno dobro obavljaju širok spektar spoznajnih testova, iako je, u tom pogledu, relativno malo podataka o gibonima. Rane studije (Wolfgang Köhler) su pokazale izuzetnu sposobnost rješavanja problema kod šimpanzi, koju Köhler pripisuje uvid. U više navrata je pokazana sposobnost upotrebe oruđa (alata). Nedavno je dokumentirana i proizvodnju alata, kako u divljini, tako i u laboratorijskim testovima. Međutim, za razliku od ljudi, ostali hominoidi nisu savladali operacije proizvodnje oruđa za proizvodnju oruđa- Imitacija je mnogo lakše dokazana kod "velikih majmuna" nego kod drugih vrsta primata. Gotovo sve studije životinjskog jezika su obavljene sa "velikim majmunima", a iako postoji kontinuirani spor o tome da li oni pokazuju stvarne sposobnosti za jezičko komuniciranje, nema sumnje da ostvaruju značajne podvige učenja. U različitim dijelovima Afrike, šimpanzi su razvili alate koji se koriste za nabavku hrane, pokazujući svojevrtan oblik životinjskih „kulture“,[9]

Razlikovanje od repatih majmuna[uredi | uredi izvor]

Čovjekoliki antropoidi nemaju rep, za razliku od većine repatih majmuna, koji imaju veće šanse da obitavaju u krošnjama drveća i koriste svoje repove za ravnotežu. Znatno veći od repatih, s izuzetkom gibona, koji su manji od nekih repatih majmuna. Bezrepi majmuni se smatraju inteligentnijim od repatih majmuna, za koje se smatra da imaju primitivniji mozak. Za razliku od ženski velikih majmuna koji imaju kroz estrusni ciklus, ženke velikih majmuna, uključujući i ljude, prolaze kroz cikluse menstruacijski ciklus.

Historija humanoidne taksonomije[uredi | uredi izvor]

Historija humanoidne taksonomije je prilično zbunjujuća i složena. Imena podgrupa su tokom vremena mijenila svoje značenje prema novim dokazima, iz fosilnih otkrića, uporedne anatomije i analize DNK sekvenci, koji su promijenili razumijevanje odnosa između hominoida. Došlo je do postepene degradacije biosistematskog posebnog položaja ljudi koji je postavljen na jednu od mnogih grana. Ova historija pokazuje rastući utjecaj taksonomske kladistike (nauke razvrstavanja živih bića prema strogim kriterijima utvrđivanjem porijekla). Od 2006. godine, uvažava se osam postojećih rodova hominoida. Četiri su u porodici Hominidae: Homo – ljudi, Pan – šimpanzi i bonoboi, Gorillagorile, i Pongoorangutani, a četiri roda u porodici Hylobatidae ili gibboni: Hylobates, Hoolock, Nomascus i Symphalangus. Još 1758., Carolus Linnaeus, oslanjajući se na proračune iz druge ili treće ruke, postavio je drugu vrstu roda Homo, zajedno sa H. sapiens : Homo troglodytes ("pećinske čovjek"). Nije jasno na koje se životinje to ime odnosi, kao ni to da li je Linnaeus imao izvorni primjerak, pa stoga nema ni preciznog opisa. Linnaeus je imenovao orangutana kao Simia satyrus ("satirski majmun"). U red Primates stavio je tri roda: Homo, Simia i Lemur. Naziv troglodytes je korišten za šimpanzu ([[Johann Friedrich Blumenbach 1775)., ali je premješten u rod Simia. Orangutan je prebačen u rod Orangutan (Pongo), 1799 (Bernard Germain Étienne de la Ville, Comte de Lacépède. Linnaeusovo uključivanje ljudi u primate, skupa s majmunima, bilo je zabrinjavajući za ljude koji su negirali blizak odnos između ljudi i ostatka životinjskog carstva. Luteranski nadbiskup ga je optužio za "bezbožnosti." U pismu na adresu: Johann Georg Gmelin, od 25. februara 1747. Linnaeus je napisao:

Nije mi ugodno da moram staviti ljude među primate, ali čovjek je dobro upoznat sa samim sobom. Ne igrajmo se preko riječi. To će biti isto koje god ime se primjenjuje. Ali ja očajnički tražim od tebe i cijelog svijeta generalnu razliku između čovjeka i primjeraka simija iz prirodne historije. Sigurno znam, nema ni od koga. Ako je samo neko mogao, reci mi jedan! Da sam nazvao čovjeka simijom ili obrnuto, okupio bih sve teologe protiv mene. Možda bi to trebalo, u skladu sa Zakonom o prirodnoj historiji.[10]

U skladu s tim, Johann Friedrich Blumenbach je u prvom izdanju svoje Manual of Natural History (1779.), predložio da primati budu podijeljeni u Quadrumana (četiri ruke, odnosno majmuni i repati majmuna) i Bimana (dvoručni, odnosno ljudi). Ovu razliku su preuzeli i drugi prirodnjaci, posebno Georges Cuvier. Neki su podigli razliku do nivoa reda. Međutim, na bazi mnogih afiniteta između ljudi i drugih primata - a posebno "velikih majmuna" – bilo je jasno da razlika nema pravi naučni smisao. Charles Darwin je, u The Descent of man and selection in relation to eex napisao:

Veći broj prirodnjaka koji su uzeli u obzir cijelu strukturu čovjeka, uključujući i njegove mentalne sposobnosti, slijedili su Blumenbacha i Cuviera, te su postavili čovjeka u poseban ordo, pod naslovom Bimana, a samim tim i naglasili jednakost sa redovima Quadrumana, Carnivora, itd. Nedavno su mnogi od naših najboljih prirodnjaka ponovili prikaz prve podjele, koju propagira Linnaeus, tako značajne za njegovu mudrost, te su postavili čovjeka u istom poretku sa Quadrumana, pod nazivom primata. Pravda ovog zaključka će biti prihvatanje: na prvom mjestu, moramo imati na umu komparativne beznačajnosti za klasifikaciju velikog razvoja čovjekovog mozga, i da je snažno označio razlike između lobanje čovjeka i Quadrumana (u zadnje vrijeme insistiraju Bischoff, Aeby i drugi) po svemu sudeći slijede iz njihovih različito razvijenih mozgova. Na drugom mjestu, moramo imati na umu da su gotovo sve druge i važnije razlike između čovjeka i Quadrumana očigledno adaptivne po svojoj prirodi, a odnose se uglavnom na uspravnom položaju čovjeka; kao što je struktura ruku, nogu i karlice, zakrivljenost kičme i položaj glave. [11]

Promjene taksonomskog statusa[uredi | uredi izvor]

Do o 1960. hominoidi su se obično dijelili u dvije porodice: ljudi i njihovi izumrli srodnici (Hominidae) i svi ostali hominoidi: Pongidae.
Hominoid taxonomy 1.svg
Od 1960. počinje primjena tehnika iz molekularne biologije i u taksonomiji primata. Goodman je 1964. iskoristio svoje imunološke studije serumskih proteina i predložio podjelu hominoida tri familije: "veliki majmuni" (Pongidae), "mali majmuni" i giboni (Hylobatidae). Međutim, trodjelna podjela hominoida je ubrzala istraživače da traže odgovor na pitanje koja familija je prva divergirala iz zajedničkog hominoidnog pretka.
Hominoid taxonomy 2.svg
U okviru natporodice Hominoidea, najprije su se izdvojili giboni: to znači da je ostatak hominoida međusobno srodniji nego bilo od njih sa gibonima. To je dovelo do postavljanja "velikih majmuna" u porodicu Hominidae zajedno sa ljudima, postavljajući Pongidae u potfamiliju porodice Hominidae sada sadržavao podporodice Homininae i Ponginae. Opet, tri-put split u Ponginae. To je naučnicima otvorilo pitanje koji od tri roda je najmanje srodan drugima.
Hominoid taxonomy 3.svg
Istraživanja su pokazala da su orangutani bili prva izdvojena grupa, ali u odnosu na sve ljude, tri druga hominidna roda su pokazala da su afrički "majmuni" (šimpanzi i gorile) i ljudi međusobno srodniji nego bilo koji od njih sa orangutanima. To je dovelo do postavljanja afričkih hominoida u potfamiliju Homininae, formirajući drugu trosmjernu podjelu. Ovu klasifikaciju je prvi put predložio M. Goodman, 1974.
Hominoid taxonomy 4.svg
Pokušavajući razriješiti pitanje trihotomije hominina, neki autori su predočili podjelu potfamilije Homininae u tribuse Gorillini (afrički veliki majmuni i Hominini (ljudi). Treba, međutim, zapaziti da su te rasprave poglavito akademske prirode, jer, prema Kodeksu zoološke nomenklature, takve infraspesijske kategorije nisu statusno definirane.
Hominoid taxonomy 5.svg
Ipak, poređenja DNK daju dokaze da su se iz hominina prvo izdvojile gorile. Ovo sugerira da su šimpanzi ostali u homininima skupa sa ljudima. Ovu klasifikaciju (iako sa jednim rangom niže) prvi su predložili Goodman i suradnici.
Hominoid taxonomy 6.svg
Kasnija poređenja DNK podijelila su rod gibona (Hylobates) u četiri roda: Hylobates, Hoolock, Nomascus, i Symphalangus.
Hominoid taxonomy 7.svg

Klasifikacija i evolucija[uredi | uredi izvor]

Kao što je već rečeno, humanoidna taksonomija je doživjela nekoliko promjena. Genetička analiza u kombinaciji s fosilnih dokazima ukazuje na to da hominoidi izdvojili od majmuna Starog svijeta prije oko 25 miliona godina, u blizini granice Oligocena (Miocen − Holocen).[12]

Familije, rodovi i vrste hominoida su:

Skeleti predstavnika familije "velikih majmuna"
  • Superfamilija Hominoidea
    • Familija Hylobatidae: Giboni ("mali čovjekoliki majmuni")
      • Rod Hylobates
        • Gibon lar ili bjeloruki gibon, H. lar
        • Borneanski bjeloruki gibon, H. albibarbis
        • Gibon agila ili crnoruki gibon, H. agilis
        • Müllerov borneanski gibon ili sivi gibon, H. muelleri
        • Srebreni gibon, H. moloch
        • Krunasti gibon ili kapasti gibon, H. pileatus
        • Klossov gibon ili Mentawai gibon ili bilou, H. klossii
      • Rod Hoolock
        • Zapadni hulok, H. hoolock
        • Istočni hulok, H. leuconedys
      • Rod Symphalangus
        • Siamang, S. syndactylus
      • Rod Nomascus
        • Crnoleđi gibon, N. concolor
        • Istočni crnoleđi gibon, N. nasutus
        • Hainanski crnoleđi gibon, N. hainanus
        • Južni bjeloobrazni gibon, N. siki
        • Bjeloobrazni bjeloleđni gibon, N. leucogenys
        • Žutoobrazni gibbon, N. gabriellae
    • Familija Hominidae: Hominidi ("veliki majmuni")n

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London, ISBN 0 521 40864 4.
  2. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  3. ^ Lambert D. (1989): The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 33364 4; ISBN 0 521 33364 9.
  4. ^ Vidi: Primate: Historical and modern terminology
  5. ^ Humans are becoming more carnivorous: http://www.nature.com/news/humans-are-becoming-more-carnivorous-1.14282
  6. ^ Dixson 1981, str. 16
  7. ^ Holley D. (2011): An Introduction to Zoology: Investigating the animal World. Jones & Bartlett Publishers, ISBN 978-0-7637-5286-6.
  8. ^ http://books.google.com/books?id=vQQFWkNyYc8C&pg=PA536
  9. ^ McGrew W. (1992): Chimpanzee material culture: implications for human evolution.
  10. ^ http://linnaeus.c18.net/Letters/display_txt.php?id_letter=L0783 | title = Letter, Carl Linnaeus to Johann Georg Gmelin. Uppsala, Sweden, 25 February 1747 | publisher = Swedish Linnaean Society}}
  11. ^ Charles Darwin (1871). The Descent of Man. ISBN 0-7607-7814-0. 
  12. ^ [1]