Najbliži drevni zajednički predak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Najbliži drevni zajednički predak u smislu "najrecentniji" zajednički predak (NDZP; eng. Most Recent Common Ancestor - MRCA) bilo kojeg skupa organizama je vremenski najbliskija zajednička jedinka od koje genealoški direktno potiču svaka od posmatranih individua ili populacija. Termin se često primjenjuje i za analizu ljudskog rodoslova.

Međutim, općenito, nemoguće je identificirati specifične zajedničke pretke (RZP) velikog skupa individua, ali se često može dati i procjena vremana, tj. datiranje perioda u kojem su živili. Najpouzanije su one na osnovu rezultata DNK testiranje i ustanovljene rate mutiranja (što se prakticira u genetičkoj genealogiji) ili pozivanjem na ne-genetičke, matematičke modele ili računarske simulacije. Pod pretpostavkom da i dalje nema genetički izoliranih većih ljudskih populacija, naš RZP je možda živio prije 2.000 do 4.000 godina. Ova procjena je bazirana na negenetičkim, matematičkim modelima u uvjetima panmiksije, tj. slučajnog formiranja reproduktivnih parova i odsustva faktora koji remete genetičku strukturu, odnosno genetičku ravnotežu populacije, kao što su neslučajno parenje, genetički drift ograničen genski tok (izolacija) i selekcija.

Termin najrecentniji zajednički predak se obično koristi za opisivanje zajedničkog pretka pojedinaca unutar jedne vrste. Također se može koristiti za opisivanje zajedničkog pretka između vrsta. Da bi se izbjegla konfuzija, zadnji zajednički predak (NDZP), ili ekvivalentni izraz ko-predak, ponekad koristi umjesto MRCA, kada se govori o zajedničkim precima vrsta.

Izraz NDZP može se koristiti i za identifikaciju zajedničkog pretka skupine organizama putem specifičnih genskih puteva. U tom u slučaju genski put će biti drugačiji, ovisno o tome koliko je restriktivan i informativno dobar izbor gena. Izbor vrlo restriktivnih gena, kao što su oni se mtDNK, koja se nasljeđuje samo po ženskoj lozi mitohondrijska Eva ili muškiom ekvivalentu Y-hromosomski Adam su primjeri takvih NDZP00 (MRCA), što daje TMRCA procjenjuje redova veličine dalje nazad u vremenu od TMRCA ako je omogućava prećenje predačke linije. Takva genealogije u stvarnosti traga za precima pojedinačnih gena, a ne organizama. Kao rezultat toga, procjene zajedničkog pretka grupa su nužno veće veće od onih za zajedničkog pretka organizama.

RZP recentnih ljudi[uredi | uredi izvor]

Misli se da su genetički drift ili selekcija trasirali lozu svake individue. U primjeru sa preko 5 generacija, boje predstavljaju izumrle matrilinijske pretke, a crne vode do najrecentnijeg zajedničkog pretka.

Tragom svoje loze jedna osoba se može vratiti u prošlost za nekoliko generacija, odgovarajući prikaz, u principu, formira dvojno stablo roditelja, baka i djedova, pra-djeda i prababe, i tako dalje. Međutim, broj osoba u takvompredačkom stablu raste eksponencijalno i vrlo brzo prelazi veličinu populacije iz koje su potekli preci. A danas, svako živo ljudsko biće bi u porodičnom stablu imalo preko 30 generacija (da se vratimo u gornji srednji vijek), su 230 ili oko 1.070.000.000 predaka, što je više od svjetske populacije u vremenu.[1] Tako je očito da postoji više individua koje su je potomci nekog od ovih predaka kroz više od jednog reda, što mijenja binarno stablo na usmjereni aciklični graf. To je neminovno jer je ovo multipla računica po kojoj individue potiču, po više od jedne linije, od nekih predaka.

Uzima se u obzir formiranje jedne generacije u vrijeme, od pretka na grafikonu svih živih ljudi bez potomaka. Počinje se od živih ljudi bez potomaka na dnu grafikona. Dodavanje roditelja svih onih osoba na vrhu grafa će povezati (polu)braću i sestre preko jednog ili dva zajednička pretka, njihove matične loze. Dodavanje naredne generacije će povezati sve prve rođake. Kao što se svaka od narednih generacija predaka dodaje na vrh grafikona, neki od odnosa sa sve više i više ljudi se mapiraju (drugi rođaci, treći rođaci i tako dalje). Na kraju jedne generacije mogu biti uočljivo gdje je jedna od mnogih predaka, od kojih je moguće pratiti lozu direktnih potomka prema svakoj živoj osobi u dnu generacijskog grafikona, ako nema živih potomaka ili je samo predak nekih od ljudi koji danas žive. Stoga, postojanje RZP ne implicira postojanje populacijskog uskog grla, a kamoli predstavljana samog "prvog para".

NDZP sadašnjih populacija može se mijenjati tokom vrenena kako ljudi umiru. Ppogrešno je pretpostaviti da je najrecentniji zajednički predak prošao sve njegove ili njene gene (ili bilo koje gene) do svake osobe u životu. Zbog seksualne reprodukcije, u svakoj generaciji, predak daje pola svojih gena svakom potomku u sljedećoj generaciji. Može se uzeti u obzir i inbriding pa postotak naslijeđenih gena od zajedničkog pretka postaje sve manji i manji u jedinkama svake naredne generacije, a ponekad se smanjuje na nulu.[2][3] Rekonstrukciju genoma ranih predaka učinit će nemogućom čak i umjerena razina genskog transfera, kao što su se i geni istovremenika zajedničkog pretka izmijenili putem spolnog razmnožavanja.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dawkins R. (1995): River out of Eden. Basic Books, New York, ISBN 0-465-06990-8.
  2. ^ Zhaxybayeva O., Lapierre P., Gogarten J. P. (2004): Genome mosaicism and organismal lineage. Trends in Genetics, 20 (5): 254–260, Elsevier location, Department of Molecular and Cell Biology, University of Connecticut.
  3. ^ [1]
  4. ^ Dawkins R. (2004): The ancestor's tale - A pilgrimage to the dawn of life. Houghton Mifflin Company, Boston, ISBN 0-618-00583-8.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]