Kosti korijena stopala

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Korijen stopala)
Jump to navigation Jump to search
Korijen stopala
(Ossa tarsi)
Tarsus2.png
Kosti desnog stopala –
odozdo (lijevo) i odozgo (desno)
7 kostijau korijena stopala:
A – Petna kost
B – Gležanjska kost
C – Kockasta kost
D – Čunasta kost
E, F, G - Klinasta kost
Tarsal bones - animation01.gif
Kosti korijena stopala
Anatomska terminologija

Korijen stopala (lat. ossa tarsi, tarsus) – kod četveronožaca – je skup od sedam zglobnih kostiju u svakom stopalu. Nalazi se između donjeg kraja cjevanice sa lisnom kostii i grane stopala (‘’metatarsus). Korijen stopala se zglobljava sa kostima grane, koje se zglobljavaju sa proksimalnim falangama prstiju. Zglob između tibije i fibule iznad i korijena stopala ispod se naziva skočni zglob.

Kod ljudi najveća kost u korijenu stopala (tarsus) je petna kost, koja je ležišna kost oslonca tjelesne težine u okviru pete stopala.[1][2][3][4]

Korijen stopala kod čovjeka[uredi | uredi izvor]

Lokacija dodatnih kostiju korijena stopala

Kosti[uredi | uredi izvor]

Gležanjska kost j (talus) je odozgo povezana sa dvije kosti potkoljenice (tibija i fibula]), gdje se formira skočni zglob ili gležanjskonožni zglob; ispod, na podbočnom zglobu, na petnoj kosti. Zajedno, talus i petna kosta formiraju zadnje stopalao. Pet nepravilnih kostiju sredjeg stopala [[kvadratna kost|kvadratna], čunasta i tri klinaste kosti- ormiraju lukove stopala , koji služi kao amortizeri. Srednje stopalo je povezano sa zadnjim i prednjem dijelom preko mišića i tabanskog mezivbog sloja.

Pokreti[uredi | uredi izvor]

Kompleks pokreta podgležanjskog zgloba javlja se u tri ravni i proizvodi podgležanjsku inverziju i everziju. Duž poprečnog tarzalnog zgloba (gležanjskočunasti I petnokvadarni zglob), subgležanjski zglob transformira rotaciju tibije u supinaciju I pronaciju prednjeg dijela stopala. Os rotacije u zglobu je usmjerena prema gore za 42 stepena, u odnosu na horizontalnu ravan i 16 stepeni medijalno od srednje linije stopala. Međutim, zajedno, subgležanjski aspekti formiraju vijak ili desnosmjernu Arhimedovu spiralu, na desnom stopalu, o kojoj se odvijaju podgležanjski pokreti. Dakle, za vrijeme podgležanjske inverzije, petna kost također rotira smjeru kazaljke na satu i prevodi pokret naprijed duž osi vijka. Prosječni subtalusni pokret je inverzija os 20-30 stepeni i everzija od oko 5-10 stepeni. Funkcijsko kretanje tokom ciklusa hoda je 10-15 stepeni (peta udara podlogu u blagoj inverziji, a zatim brzoj everziji).[5] [[Gležanjskopetno-čunasto zglobljavanje|gležanjskopetno-čunasto] i petnokuboidno zglobljavanje (tj između gležnja i čunaste kosti, i petne i kvadratne kosti) formiraju tzv. poprečni tarzalni zglob ili Chopartov zglob. Ona ima dvije osi kretanja.

Inverzija i everzija javljaju se oko uzdužne ose, orijentirane 15 stupnjeva prema gore od horizontalnoj ravni i 9 stepeni medijalno od uzdužne osi stopala. Fleksije i proširenje prvenstveno javljaju o kosi ose orijentiran 52 stepeni prema gore od horizontalne ravni i 57 stepeni medijalno prema naprijed (naprijed-unutra).

In vitro gležanjsk0čunasti pokret ima 7 stepeni fleksije/ekstenzuije i 17 stepeni pronacije/supinacije; dok petnoocuboidn I pokret ima mogućnost 2 stepena fleksije/ekstenzije i 7 stepeni pronacije/supinacije.[5]

Pokreti podgležanjskih i poprečnih gležanjskih zglobova u međudjejstvu određuju da li će stopalo biti fleksibilne ili kruto. Sa subtalusnim zglobom u everziji, dva zgloba – poprečnog su paralelni, što čini mogućim pokrete u ovom zglobu. Sa subbgležanjskim zglobom u inverziji, ose poprečnog zgloba su konvergentne, pa su tako pokreti u ovom zglobu tako zaključani da je stopalo kruto.[5]

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Kod primitivnih tetrapoda, kao što su Trematopsidae, korijen stopala se sastoji od tri reda kostiju. Postoje tri proksimalne tarzane kosti, tibiale, intermedium i fibulare, nazvane po njihovm mjesta zglobljavanja sa kostima donjih ekstremiteta. Ovi zatim imaju drugi red od četiri kosti, naziva centralia (jednina: centrale), a zatim red od pet distalnih, a svaka se zglobljava sa jednom iz granestopala (metatarsus). U velikoj većini tetrapoda, uključujući sve one koje i danas žive, ovaj jednostavni obrazac je modificiran gubitkom i spajabjen nekih od kostiju.[6]

U gmizavaca i sisara, obično postoje samo dvije proksimalne kosti korijena stopala, petna kost (ekvivalent za fibulare kod vodozemaca) i gležanj ilin talusa (vjerojatno izveden iz fuzije više kostiju). Kod sisara, uključujući i ljude, talusa formira šarkaste zglobove s tibijom, čija je funkcija posebno dobro razvijen kos kopitarla. Petne kosti se modificirane, formiranjem pete za pričvršćivanje na Ahilovu tetivu. Nijedna od tih adaptacija se ne nalazi u gmizavaca, koji imaju relativno jednostavnu I strukturu i kosti. [6]

Peta distalna kost korijena stopala nestaje relativno rano u evoluciji, a ostatak postaje klinasta i kvadratna kost. Gmizavci obično zadržavaju dva niz centralia, dok sisari obično imaju samo jedan (čunasti).[6] U ptica, kosti korijen stopala (tarsus) su nestale, sa proksimalnim korijensskim kostima koje spojena sa tibijom, centralia nakon što jsu nestale, a distalni kosti spojene sa metatarzalnim u jednu (tarsometatarsus) kost, efektivno dajući nozi treći segment.[6][1][2][3]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  2. ^ a b Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  3. ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  4. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  5. ^ a b c Nordin-Frankel 2001, pp 229-30
  6. ^ a b c d Romer-Parsons 1977, pp 205-208

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]