Tanko crijevo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tanko crijevo u ljudskom probavnom sistemu.

Tanko crijevo jeste organ u gastrointestinalnom traktu i dio je probavnog sistema gdje se većina nutrijenata apsorbira iz hrane. Leži između želuca i debelog crijeva i prima žuč i sok gušterače kroz kanal gušterače kako bi pomogao u probavi. Tanko crijevo je dugačko oko 5,5 metara i savija se mnogo puta kako bi stalo u abdomen. Iako je duže od debelog crijeva, naziva se tanko crijevo jer je užeg prečnika. Tanko crijevo se sastoji od tri dijela:

  • dvanaestopalačnog crijeva (duodenuma), dužine cca. 30 cm kod ljudi (što odgovara širini dvanaest prstiju, od kojeg i potiče naziv) u koji se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače (pH 5 - 7,5)
  • jejunuma, dužine 2-8 m kod ljudi, u kojem se dovršava razgradnja hrane (pH 6,5 - 8)
  • ileuma, dužine oko 4 m kod ljudi, u kojem se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv

Dvanaestopalačno crijevo koje je najkraće, je mjesto gdje počinje priprema za apsorpciju hrane kroz male izbočine nalik prstima zvane resice.[1] Jejunum je specijaliziran za apsorpciju kroz njegovu sluznicu od strane enterocita: malih hranljivih čestica koje su prethodno probavljene enzimima u duodenumu. Glavna funkcija ileuma je da apsorbira vitamin B12, žučne soli i sve produkte probave koje nije apsorbirao jejunum.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Veličina[uredi | uredi izvor]

Dužina tankog crijeva može uvelike varirati, od samo 3 metra do čak 10,5 m, također u zavisnosti od tehnike mjerenja koja se koristi.[2] Tipična dužina kod žive osobe je 3–5 m.[3][4] Dužina zavisi i od toga koliko je osoba visoka i kako se dužina mjeri.[2] Viši ljudi općenito imaju duže tanko crijevo i mjerenja su generalno duža nakon smrti i kada je crijevo prazno.[2]

Ima otprilike 1,5 centimetra u prečniku kod novorođenčadi nakon 35 nedelja gestacijske dobi,[5] i 2,5–3 cm u prečniku kod odraslih. Na rendgenskim snimcima abdomena smatra se da je tanko crijevo abnormalno prošireno kada prečnik prelazi 3 cm.[6][7] Na CT skeniranju, prečnik od preko 2,5 cm se smatra abnormalno proširenim.[6][8] Površina ljudske sluznice tankog crijeva, zbog povećanja uzrokovanog naborima, resicama i mikroresicama, u prosjeku iznosi 30 kvadratnih metara.[9]

Dijelovi[uredi | uredi izvor]

Tanko crijevo je podijeljeno na tri strukturna dijela.

  • Duodenum je kratka struktura u rasponu od 20–25 cm (8–10 in) u dužinu, i u obliku slova "C".[10] Okružuje glavu pankreasa. Prima želudačni himus iz želuca, zajedno sa probavnim sokovima iz pankreasa (probavni enzimi) i jetre (žuč). Probavni enzimi razgrađuju proteine, a žuč emulgira masti u micele. Dvanaesnik sadrži Brunnerove žlijezde, koje proizvode lužnatu sekret bogatu sluzi koji sadrži bikarbonat. Ovi sekreti, u kombinaciji sa bikarbonatom iz pankreasa, neutraliziraju želučane kiseline sadržane u želučanom himusu.
  • Jejunum je središnji dio tankog crijeva, koji povezuje duodenum sa ileumom. Dugačak je oko 2,5 m (8 stopa) i sadrži kružne nabore i crijevne resice koje povećavaju njegovu površinu. Ovdje se u krvotok apsorbiraju proizvodi probave (šećeri, aminokiseline i masne kiseline). Suspenzorni mišić duodenuma označava podelu između dvanaesnika i jejunuma.
  • Ileum: Završni dio tankog crijeva. Dugačak je oko 3 m i sadrži resice slične jejunumu. Apsorbuje uglavnom vitamin B12 i žučne kiseline, kao i sve ostale preostale nutrijente. Ileum se spaja sa cekumom debelog crijeva na ileocekalnom spoju.

Jejunum i ileum su suspendirani u trbušnoj šupljini mezenterijem. Mezenterij je dio peritoneuma. Arterije, vene, limfni sudovi i nervi putuju unutar mezenterija.[11]

Snabdijevanje krvlju[uredi | uredi izvor]

Tanko crijevo prima krv iz celijakije i gornje mezenterične arterije. Ovo su obje grane aorte. Duodenum prima krv iz celijakije preko gornje pankreatikoduodenalne arterije i iz gornje mezenterične arterije preko donje pankreatikoduodenalne arterije. Ove dvije arterije imaju prednje i zadnje grane koje se sastaju u srednjoj liniji i anastomozi. Jejunum i ileum primaju krv iz gornje mezenterične arterije.[12] Grane gornje mezenterične arterije formiraju niz lukova unutar mezenterija poznatih kao arterijske arkade, koji mogu biti duboki nekoliko slojeva. Prave krvne žile poznate kao vasa recta putuju od arkada najbližih ileumu i jejunumu do samih organa.[12]

Mikroanatomija[uredi | uredi izvor]

Ekspresija gena i proteina[uredi | uredi izvor]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Probava proteina u peptide i aminokiseline uglavnom se pojavljuje u želucu, ali katkad i u tankim crijevima. Tamo se događa većina hemijskih reakcija; peptidi se degradiraju u aminokiseline; lipidi (masti) degradiraju u masne kiseline i glicerol; a ugljikohidrati degradiraju u jednostavnije šećere (npr. glukozu)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ human body | Britannica.com
  2. ^ a b c DiBaise, John K.; Parrish, Carol Rees; Thompson, Jon S. (2016). Short Bowel Syndrome: Practical Approach to Management (jezik: engleski). CRC Press. str. 31. ISBN 9781498720809.
  3. ^ Tortora, Gerard (2014). Principles of Anatomy & Physiology. USA: Wiley. str. 913. ISBN 978-1-118-34500-9. ..its length is about 3m in a living person and about 6.5m in a cadaver due to loss of smooth muscle tone after death.
  4. ^ Standring, Susan (2016). Gray's Anatomy. UK: Elsevier. str. 1124. ISBN 978-0-7020-5230-9. ..and has a mean length of 5 metres (3 - 8.5 metres) when measured intraoperatively in the living adult (Tietelbaum et al 2013).
  5. ^ Debora Duro, Daniel Kamin (2007). "Overview of short bowel syndrome and intestinal transplantation". Colombia Médica. 38 (1).
  6. ^ a b Ali Nawaz Khan (22. 9. 2016). "Small-Bowel Obstruction Imaging". Medscape. Pristupljeno 7. 2. 2017.
  7. ^ "Abdominal X-ray - Abnormal bowel gas pattern". radiologymasterclass.co.uk. Pristupljeno 7. 2. 2017.
  8. ^ Gazelle, G S; Goldberg, M A; Wittenberg, J; Halpern, E F; Pinkney, L; Mueller, P R (1994). "Efficacy of CT in distinguishing small-bowel obstruction from other causes of small-bowel dilatation". American Journal of Roentgenology. 162 (1): 43–47. doi:10.2214/ajr.162.1.8273687. ISSN 0361-803X. PMID 8273687.
  9. ^ Helander, Herbert F; Fändriks, Lars (2015). "Surface area of the digestive tract – revisited". Scandinavian Journal of Gastroenterology. 49 (6): 681–689. doi:10.3109/00365521.2014.898326. ISSN 0036-5521. PMID 24694282. S2CID 11094705.
  10. ^ Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell; illustrations by Richard; Richardson, Paul (2005). Gray's anatomy for students. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. str. 273. ISBN 978-0-8089-2306-0.
  11. ^ Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell; illustrations by Richard; Richardson, Paul (2005). Gray's anatomy for students. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. str. 271. ISBN 978-0-8089-2306-0.
  12. ^ a b Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell; illustrations by Richard; Richardson, Paul (2005). Gray's anatomy for students. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. str. 295–299. ISBN 978-0-8089-2306-0.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]