Šećer

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kristali šećera

Šećer je opći pojam za klasu kristalnih ili praškastih hemijskih supstanci karakterističnog slatkog ukusa, od kojih se većina koristi u ishrani. Oni su po hemijskom sastavu ugljikohidrati, sastavljeni od atoma ugljika, vodika i kisika. Postoje različite vrste šećera derivirane iz različitih izvora. Šećeri se klasificiraju kao monosaharidi, disaharidi i trisaharidi. Najjednostavni šećeri nazivaju se monosaharidi, a uključuju glukozu (također poznatu i kao dekstrozu), fruktozu i galaktozu. Granulirani ili stoni šećer koji se najčešće koristi u ishrani je saharoza (C12H22O11), koja spada u disaharide. U organizmu, saharoza se hidrolizira u fruktozu i glukozu. U druge disaharide spadaju maltoza i laktoza (mliječni šećer). Osim šećera, i druge supstance također imaju sladak ukusa, ali se hemijski značajno razlikuju od ugljikohidrata, te se ne ubrajuju u šećere. Neki od njih se koriste kao niskokalorična zamjena za šećer, poput umjetnih zaslađivača.

Saharoza se uglavnom dobija od šećerne repe i šećerne trske.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

U bosanski jezik, kao i ostale južnoslavenske jezike, šećer je došao iz turskog naziva şeker.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Šećerna repa se vadi u ranu jesen. Ako vađenje zakasni, ili dođu rani mrazovi, repu treba čuvati. Odreže se lišće zajedno s najgornjim dijelom, otprema se u tvornicu, i tamo započinje šećerna kampanja koja traje od 2 do 3 mjeseca. Ubrzanim se tempom prerađuju zalihe repe kojom šećerana raspolaže. Repa se ubrzanoo prerađuje zato što se i poslije vađenja iz zemlje u repi odvijaju procesi pod uticajem enzima invertaze i prisutnih organskih kiselina. Pod njihovim se uticajem saharoza djeli na 2 monosaharida: glukozu i fruktozu. Taj se proces naziva inverzija, a dobivena smjesa glukoze i fruktoze invertni šećer.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Šećer koji govori o kulinarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.