Anis

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Anis
Koehler1887-PimpinellaAnisum.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Klasa Magnoliopsida
Red Apiales
Porodica Apiaceae
Rod Pimpinella
Vrsta P. anisum
Dvojno ime
Pimpinella anisum
Linnaeus

Anis (lat. Pimpinella anisum) je ljekovita i začinska biljka. Spada u porodicu u kojoj su još i peršun, celer, komorač, kim i korijander.


Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Anis je jednogodišnja biljka karakterističnog mirisa i slatkastog ukusa. Biljka je 25 do 60cm visoka. Listovi su srcoliki i nareckani, a listići na drškama su pretežno todjelno nazubljeni. Cvjeta malim, bijelim cvijetom od jula do septembra. Plodovi koji zriju u augustu i septembru, jajastog su oblika, 3mm dugi i prekriveni sivim dlačicama. Ne treba ga zamjeniti sa zvjezdastim anisom, koji dolazi iz Kine i ima slična svojstva, ali sa domaćim anisom nije u srodstvu.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Potiče iz istočnog Sredozemlja, ali se danas gaji u zemljama sa umjerenom klimom, naročito u južnoj Rusiji.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Upotrebljava se u proizvodnji likera i drugih alkoholnih pića, kao sambuca, raki, pastis ili anisette. Poznata je makedonska mastika. Miris i ukus dolaze od anethola, dok se destilacijom dobija anisol. Danas se koristi pri spravljanju peciva i kao dodatak slatkišima, naročito bonbonima. Anis je poznat i u industriji mirisa. Iskopine na Santorinu i Kreti iz XVI st. p. n. e. svjedoče o upotrebi anisa, kojim je začinjano vino. U VII st. p. n. e. poznat je kao miris, a Pitagora ga opisuje kao začin. Rimljani anisom upotpunjuju kolače. Destilatima anisa liječi se kašalj, grčevi i nadutost. Anis djeluje antibakterijski, potpomaže žljezde probavnog trakta. Za pripremu čaja, kašičicu anisa umješati u šolji vruće vode i ostaviti poklopljeno 10 min. Eterična ulja anisa bivaju preko pluća izbačena, te je sastavni dio čajeva protiv kašlja. Eterična ulja anisa mogu nadražiti kožu, a pogotovo kod osjetljivih osoba. Zbog preosjetljivosti poznate su alergijske reakcije. Spada u najvažnije biljne antibiotike. Anis se koristi i kao začin u kuhinji, gdje mu se ne gube vrijedni sastojci eteričnog ulja. Sjeme anisa djeluje antibakterijski, potiče izbacivanje sluzi i ublažava grčeve. Koristi se kod probavnih smetnji i katara dišnih putova. Moguće alergije.

Narodno vjerovanje[uredi | uredi izvor]

Peciva sa anisom su prinošena bogovima. Mlada ga je, na dan vjenčanja, dijelila gostima, a na selu je važio za afrodizijak. Služi i kao sredstvo za pripitomljavanje golubova i njhovo navikavanje na novo gnijezdo i jato.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: