Lavanda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lavanda
Ilustracija lavande
Ilustracija lavande
Sistematika
CarstvoPlantae
RedLamiales
PorodicaLamiaceae
PotporodicaNepetoideae
PlemeLavanduleae
RodLavandula
Dvojno ime
'''Lavandula angustifolia'''
L.
Vrste
Lavandula spica (lavanda)
Sinonimi
  • Stoechas Mill.
  • Fabricia Adans.
  • Styphonia Medik.
  • Chaetostachys Benth.
  • Sabaudia Buscal. & Muschl.
  • Isinia Rech.f.

Lavanda ili lavandula (lat.Lavandula angustifolia) je biljka iz roda Lavandula unutar kojeg se nalazi 39 vrsta.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Lavanda raste kao grm do 1.2 metra visine i oko 1 metar širine. Bolje uspijeva u toplijim krajevima, mada postoje i vrste koje podnose i hladniju klimu. Voli suha, zaklonjena mjesta, po toplim i krševitim padinama. Cvijeta od jula do Septembra, a sjeme dozrijeva od augusta do oktobra. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Lavanda uspijeva u regiji Mediterana južno do tropske Afrike i jugoistočno do Indije. Pretpostavlja se da je riječ lavanda izvedenica od latinske riječi lavare koja znači: prati.[1]

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Lavanda sadrži eterično ulje gdje su glavni sastojci: linalil-acetat, geranil-acetat, geraniol, linalil, geranil-butirat. Osim toga, sadrži i derivate propionske i valerijanske kiseline, te tanina.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Lavanda se koristi najčešće za dobijanje lavandinog ulja koje se koristi kao antiseptik i u aromaterapiji. Lavandino eterično ulje je jedno od najčešće korištenih u industriji kozmetike. Lavanda se koristi u kulinarstvu kao začin i dekoracija. Listovi i latice se koriste sviježe kao dodatak salatama, supama i kuvanim jelima. Cvjetovi se mogu kristalizirati sa šečerom i dodavati marmeladama, sladoledu i kao aromatični dodatak sirčetu za salate.

Upotreba u medicini[uredi | uredi izvor]

Ljekoviti dio lavande djeluje kao holagog i holeretik. Poznate su i druge ljekovite osobine lavande. Djeluje kao antispazmodik, antiseptik, diuretik, fermifug, emenagog i antireumatik. Poznate i dokazane indikacije: Insuficijencija jetre, grčevi u želucu, problemi respriatornog trakta kao što su, astma, gripa i bronhitis.[2] Pomaže i kod tuberkuloze, oligurija i reumatizma. Lavanda je oficijelna ljekovita biljka prema farmakopeji bivše Jugoslavije[3]. Upotrebljava se: eterično ulje lavande (lat.Aethoreleum Lavandulae). Takodje je registrovana i u britanskoj[4] i njemačkoj[5] farmakopeji.

Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]

Lavanda se često koristi u narodnoj medicini kao sredstvo koje pomaže boljem izlučivanje mokraće, to jest, kao diuretik, ublažuje grčeva u želucu, smiruje živce, i pomaže kod nadimanja stomaka(karminativ). U ove svrhe koriste se se vrhovi stabljike sa cvijetom glavicom, od koje se pravi čaj.[6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Lavandula". Arhivirano s originala, 5. 3. 2009. Pristupljeno 14. 5. 2009. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Ljekovita svojstva lavande
  3. ^ Pharmacopoeia Jugoslavica, edito prima (PhJugI) 1933.
  4. ^ Brit, Herb. Pharm (1983).
  5. ^ Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1988. Američko izdanje. str. 159-160.
  6. ^ Priprema ćaja od lavande

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.203
  • Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]