Bosiljak

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Bosiljak
Basil-Basilico-Ocimum basilicum-albahaca.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Klasa Magnoliopsida
Red Lamiales
Porodica Lamiaceae
Rod Ocimum
Vrsta O. basilicum
Dvojno ime
Ocimum basilicum
Linnaeus


Bosiljak (lat. ocimum basilicum) od grčkog basileus - kraljevski je začinska biljka iz porodice usnatica.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5cm dugi i do 3cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvate od juna do septembra. Na 2,5mm dugoj cvjetnoj dršci naraste petolatičasti cvijet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2mm dug i omotan uvećanom čašicom.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Biljka potiče sa indijskog potkontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Evrope bosiljak je kultiviran od XII stoljeća. U SAD najviše se uzgaja u Kaliforniji. Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.

Bosiljak

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u talijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna pinije i bosiljka, sa maslinovim uljem. Bosiljak upotpunjuje i razne čajeve. Bosiljak djeluje antibakterijski, umirujuće, protiv teškoća probave, grčeva i bolova. Upotrebljava se u liječenju bolesti mokraćovoda, upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene. Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Bosiljak sadrži u velikom procentu eterična ulja (linalol, estragol ili campher). U listovima ima ugljičnih hidrata, proteina, vitamina A i C i kiselina (oleanol i ursol).

Narodno vjerovanje[uredi | uredi izvor]

Po krišćanskoj legendi bosiljak je narastao na mjestu Isusovog raspela. Na misama 14. septembra se u bosiljak polaže križ, jer se vjeruje da je kraljevska biljka.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nuvola cake 5.svg Nedovršeni članak Bosiljak koji govori o kulinarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: