Lamiaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Lamiaceae
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Lamium purpureum  , jedma od mrtvih kopriva
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Lamiales
Porodica Lamiaceae
Martynov
Vidi tekst
Lamium purpureum ima bilateralno simetričan cvijet .

Lamiaceae ili Labiatae (metvice ili mrtve koprive) je porodica dikotiledonskih cvjetnica .[1][2] Tradicijski se smatralo da je blisko srodna sa porodicom Verbenaceae,[3] Tokom 1990-h, filogenetička istraživanja su sugerirala da mnoge rodove koji su pripisivani u Verbenaceae treba preklasificirati u Lamiaceae [4][5] ili u druge porodice reda Lamiales

Ova porodica ima kosmopolitsko rasprostranjenje.[6] Proširene Lamiaceae obuhvataju oko 236 rodova[3] sa oko 6.900[6] to 7,200[3] vrsta, ali svjetska lista ih obuhvata 7.534.[7] Najveći rodovi su Salvia (900), Scutellaria (360), Stachys (300), Plectranthus (300), Hyptis (280), Teucrium (250), Vitex (250), Thymus (220) i Nepeta (200).[3] Clerodendrum je nekada bio rod sa 400 vrsta,[3] ali je 2010, je skraćen na oko 150.[8]

Ove biljke su često aromatične u svim dijelovima i uključuju mnoge naširoko upotreblavane kulinarske biljke, kao što je bosiljak, metvica, ružmarin, kadulje, mažuran, origano, Hyssopus officinalis, majčina dušica, lavande i Perilla. Neke su grmolike drveće (kao što je tikovina), ili, rijetko, loze, odnosno povijuše ili lijane. Mnogi članovi porodice se široko uzgajaju, zahvaljujući, ne samo svojim aromatičnim kvalitetima, već i zbog jednostavnosti uzgoja: ove biljke su među biljkama sa najlakšim načinom razmnožavanja putem matičnih reznica. Osim što se uzgajaju zbog jestivog lišća, neki se uzgajaju i kao „cvijeće“ dekorativnih listova, kao što je rod Coleus. Ostale su se uzgajaju za korištenje sjemenki, kao što je Salvia hispanica, ili za zbog jestivih gomolja, kao što su Plectranthus edulis, Plectranthus esculentus, Plectranthus rotundifolius i Stachys affinis (kineska artičoka).

Originalni naziv Labiatae, je nastao po tome što cvjetoviobično imaju latice spojeni u gornju i donju usnu (usmine), pa odatle potiče i popularni naziv usnatice Cvijet j bilateralno simetrična sa 5 sjedinjenih latica i 5 spojenih čašičnih listića. Cvjetovi su obično dvospolni u klsteru kiji izgleda kao smotak cvjetova, ali zapravo se sastoji od dvija stisnuta klastera. Iako se još uvijek smatra prihvatljivim alternativnim imenom, za ovu porodicu, većina botaničara sada koristili naziv "Lamiaceae".

Listovi se pojavljuju nasuprotno, svaki par pod pravim uglom u odnosu na prethodni (pod nazivom dekusat) ili petlja. Stabljike su često kvadratnog presjeka, ali to se ne može naći u svim članovima porodice, a ponekad može u drugih biljnih porodica.

Prašnika ima četiri, dva duža i dva kraća; kod nekih vrsta postoje samo dva prašnika. Tučak je sa dugačkim stupićem, na čijem se vrhu nalazi dvorežnjeviti žig. Cvjetovi su sakupljeni u cimozne cvatove koje imaju oblik klasa, glavice, pršljenova. Plod je sitna orašica.

Veliki broj predstavnika porodicee sadrži eterična ulja, od potiče prepoznatljiv miris ovih biljaka. Ulja nastaju i deponiraju se na površini stabljika i listova u tzv. žljezdanim dlakama.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Neke vrste porodice Lamiaceae su poznate kao ljekovite, kao što su metvica, majčina dušica, kadulja, a neke se gaje zbog prepoznatlivih začinskih svojstava: origan, majoran i druge.Od mnogih se dobija eterično ulje (metvica, matičnjak), a među njima ima i ukrasnih biljaka (kadulja, razne dekorativne sorte mrtve koprive).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  3. ^ a b c d e Raymond M. Harley, Sandy Atkins, Andrey L. Budantsev, Philip D. Cantino, Barry J. Conn, Renée J. Grayer, Madeline M. Harley, Rogier P.J. de Kok, Tatyana V. Krestovskaja, Ramón Morales, Alan J. Paton, and P. Olof Ryding. 2004. "Labiatae" pages 167-275. In: Klaus Kubitzki (editor) and Joachim W. Kadereit (volume editor). The Families and Genera of Vascular Plants volume VII. Springer-Verlag: Berlin; Heidelberg, Germany. ISBN 978-3-540-40593-1
  4. ^ Cantino, P.D., Harley, R.M. & Wagstaff, S.J. 1992. Genera of Labiatae: status and classification. Pp. 511-522. In: Raymond M. Harley and Tom Reynolds (editors). Advances in Labiate Science. Richmond, Royal Botanic Gardens, Kew.
  5. ^ Wagstaff, Steven J.; Hickerson, Laura; Spangler, Russ; Reeves, Patrick A.; Olmstead, Richard G. (1998). "Phylogeny in Labiatae s.l., inferred from cpDNA sequences". Plant Systematics and Evolution 209 (3–4): 265–274. doi:10.1007/bf00985232. 
  6. ^ a b Heywood, Vernon H.; Brummitt, Richard K.; Seberg, Ole; Culham, Alastair. Flowering Plant Families of the World. Ontario, Canada: Firefly Books. ISBN 978-1-55407-206-4. 
  7. ^ World Checklist of Selected Plant Families
  8. ^ Yuan, Yao-Wu; Mabberley, David J.; Steane, Dorothy A.; Olmstead, Richard G. (2010). "Further disintegration and redefinition of Clerodendrum (Lamiaceae): Implications for the understanding of the evolution of an intriguing breeding strategy". Taxon 59 (1): 125–133. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]