Makedonija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Za druga značenja pojma Makedonija pogledajte Makedonija (čvor).
Republika Makedonija
Zastava Makedonije Grb Makedonije
Zastava Grb
Himna"Denes nad Makedonija" ("Danas nad Makedonijom")

Položaj Makedonije
Glavni grad Skoplje
42°00′N 21°26′E / 42.000°N 21.433°E / 42.000; 21.433
Najveći grad Skoplje
Službeni jezik Makedonski jezik
Etničke grupe  64,2% Makedonci
25,2% Albanci
3,9% Turci
2,7% Romi
1,8% Srbi
2,2% drugi
Državno uređenje Parlamentarna republika
 -  Predsjednik Đorge Ivanov
 -  Premijer Nikola Gruevski
Nezavisnost od SFR Jugoslavije 
 -  Priznato 8. septembar 1991. 
Površina
 -  Ukupno 25.713 (148.)
 -  Vode (%) 1,9
Stanovništvo
 -  Ukupno (2011.) 2.059.794 (142.)
 -  Gustoća stanovništva 80,1/km2 (116.)
BDP (PKM) 2008.
 -  Ukupno 18,831 milijarde US$ 
 -  Per capita 9.163 US$ 
Gini (2011.) 39,2[1] 
HDI (2012.) 0,740 (visok) (78.)
Valuta Makedonski denar
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme, UTC+1 i UTC+2
Topografija
 -  Najviša tačka Veliki Korab
2.764 m. i. m.
Internet domena .mk
Pozivni broj +389

Makedonija (mak.: Македонија) ili službeno Republika Makedonija (Република Македонија) jeste država smještena na Balkanskom poluostrvu. Ona je jedna od zemalja nasljednica bivše SFR Jugoslavije, od koje je proglasila nezavisnost u septembru 1991. godine. Republika Makedonija zauzima oko 38% ukupne površine regije Makedonije. Geografski, država se graniči sa Srbijom i Kosovom na sjeveru, Bugarskom na istoku, Grčkom na jugu i Albanijom na zapadu. Reljef joj je pretežno planinski. Iako je kontinentalna država, ona ima više od 50 jezera i šesnaest planina viših od 2.000 metara.

Makedonija je suverena,[2] nezavisna,[3] demokratska[2][1] i socijalna država.[4] Najveći i glavni grad je Skoplje, sa oko 506.926 stanovnika (procjena 2004). Drugi veći gradovi su Bitola, Kumanovo, Prilep, Tetovo, Veles, Štip, Ohrid, Gostivar, Strumica, Kičevo, Kavadarci i Kočani. Površina Makedonije iznosi 25.713 kvadratnih kilometara, gdje živi oko 2.114.550 stanovnika (procjena 2009), među kojima su najbrojniji Makedonci. Zvanični jezik je makedonski, a zvanična valuta je makedonski denar.

Zbog spora oko imena sa Grčkom, Makedonija je primljena u članstvo Ujedinjenih naroda pod imenom "Bivša jugoslavenska republika Makedonija" (BJRM)[5] (Πоранешна Југословенска Република Македонија - ΠJРМ). Republiku Makedoniju priznaje pod njenim ustavnim imenom 140 država članica UN-a, među kojima su 3 članice Vijeća sigurnosti (SAD, Rusija i Kina), članice Evropske Unije: Poljska, Slovenija, Hrvatska i Bugarska, te zemlje iz regiona: Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora. Makedonija je članica Vijeća Evrope. Od decembra 2005. je kandidat za priključenje Evropskoj uniji, a aplicirala je i za članstvo u NATO.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime "Makedonija" potječe iz starogrčkog ili staromakedonskog naziva Μακεδονία (Makedonía)[6][7]. Ime se koristilo i za Makedonsko carstvo, zatim za rimsku pokrajinu Makedoniju, bizantijsku istoimenu pokrajinu, te do danas za regiju (kao širi pojam) i modernu državu Makedoniju. Vjeruje se da ovo ime znači planine, visoka zemlja ili visoki ljudi.[7]

Historija[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Historija Makedonije

Antička Makedonija[uredi | uredi izvor]

Antički grad Heraklea, kojeg je osnovao Filip II Makedonski, u blizini današnje Bitole
Zvijezda iz Kutleša - simbol antičke Makedonije

Arheološki nalazi su pokazali da je na prostoru Makedonije postojala civilizacija u periodu od 9000 p.n.e. do 3500 p.n.e.[8] Prvo Makedonsko kraljevstvo se javlja u periodu oko 9. vijeka p.n.e., ali postoji dilema imena prvog makedonskog kralja. Jedni izvori navode kralja Karana (koji se smatra mitskim pretkom dinastije Argeada), a drugi Perdika I (prvi historijski kralj Kraljevine Makedonije).

Približno od 10. vijeka p.n.e. kraljevina Makedonija počinje čini značajan političko-ekonomski faktor u široj regiji, a njena osnovno politička i vojna aktivnost bila je usmjerena na odnose sa grčkim polisima (gradovima-državama), bilo da su često bili saveznici grčkih protivnika (kao npr. sa Perzijom protiv Grčke) ili su se priklanjali nekoj od strana u međusobnim sporovima između grčkih gradova, nastojeći na taj način uništiti njihovo jedinstvo i oslabiti ih. Filip II Makedonski (359. p.n.e. - 336 p.n.e.) nakon pokoravanja ilirskih i tračkih plemena, uspio je osvojiti i cijelu Grčku. Njegov sin Aleksandar III Makedonski, poznatiji kao Aleksandar Veliki (336. p.n.e. - 323 p.n.e.), jedna je od najznačajnijih ličnosti u svjetskoj historiji. Aleksandar Veliki, nakon što je ugušio otpor unutar proširenog Makedonskog kraljevstva, poduzeo je vojni pohod protiv Perzije, unišio tada ogromno Perzijsko carstvo i proširio makedonsku državu na tri kontinenta: Evropu, Aziju i Afriku. U svom najvećeom obimu, Makedonsko carstvo se protezalo od Balkanskog poluostrva i Male Azije, Bliskog Istoka, Egipta do Indije.[9][10][11]

Nakon njegove smrti, ovo ogromno carstvo se raspalo na tri dijela, kao rezultat neslaganja među njegovim generalima (dijadosi) o tome ko bi trebao biti njegov nasljednik. Od tog carstva nastala su kraljevstva Ptolomeida, Antagonida i Seleukida.[12][13] Osvajanja Aleksandra Velikog imala su suštinsko značenje za početak helenističkog perioda u svjetskoj historiji. Prodor Rimske republike na istok doveo je do izbijanja Makedonsko-rimskog rata (215. p.n.e. - 168. p.n.e.) u kojem je Makedonskim kraljevstvom upravljala Antigonidska dinastija. Nakon poraza Makedonaca, cijela oblast potpada pod rimsku vlast, a posljednji makedonski kralj Persej odveden je u Rim kao rob. Tada nastaje rimska provincija Makedonija kao dio Rimskog carstva, a bila je podijeljena na dva dijela: Macedonia Prima (na jugu) i Macedonia Salutaris (na sjeveru).[14] Teritorija današnje Republike Makedonije bila je podijeljena između provincije Macedonia Salutaris i Moesia prima.[15] Nakon podjele Rimskog carstva 395. na istočno i zapadno, Makedonija je postala dio Istočnog rimskog carstva ili Bizantije.

Srednji vijek[uredi | uredi izvor]

Samuilova tvrđava u Ohridu

U 6. i 7. vijeku na Balkan i u Makedoniju počinju se doseljavati slavenska plemena, dosegnuvši južno do Tesalije, a jednim dijelom i do Peloponeza.[16] Oni su se znatno pomiješali sa zatečenim starosjediocima, uglavnom antičkim Makedoncima, zatim Grcima, Ilirima i Tračanima. Na makedonskoj teritoriji, koja je tada bila po bizantijskim jurisdikcijom, makedonski Slaveni su organizirali poludržavnu formaciju, makedonsku Sklaviniju. Često su preduzimali i veće napade protiv Bizantije i utvrđenih bizantijskih gradova.

Teritorija današnje Makedonije potpada 837. pod vlast bugarske države, čija se vlast nad većim dijelom teritorije održava do sredine 9. vijeka, dok je manji dio držala Bizantija. Također, u 9. vijeku počinje i crkveno-obrazovna djelatnost solunaca Ćirila i Metodija, koja se sastojala ne samo od misije pokrštavanja Slavena, nego i od postavljanja osnova slavenske pismenosti, započinjući sastavljanje slavenske azbuke - glagoljice 855. godine. Njihovi učenici, Kliment i Naum Ohridski, preuzeli su njihovu djelatnost do kraja 9. vijeka, osnovali Ohridsku i Preslavsku književnu školu, čime je Ohrid vrlo brzo narastao u jedan od najrazvijenijih crkveno-obrazovnih i kulturnih središta Balkana, kao svojevrsna "kolijevka" slavenske pismenosti.

U 10. vijeku u Makedoniji se raširilo bogumilsko vjerovanje i učenje, najprije u veleško-prilepskoj oblasti, kao posljedica represivnog feudalističkog crkveno-ekonomskog sistema. Njihovo učenje se proširilo ne samo po cijeloj Makedoniji, već i širom Evrope. Nakon ustanaka u Makednoniji u drugoj polovini 10. vijeka, naročito protiv Bugarske 969. i Bizantije 976, formirana je makedonska srednjovjekovna feudalna država, poznatija kao Samuilovo carstvo. Makedonska srednjovjekovna feudalna država postojala je sve do 1018 kada su je osvojile bizantijske vojske. U 13. i 14. vijeku, Bizantija je prekinula srpski i bugarski period vlasti nad Makedonijom. Do kraja 14. vijeka, Makedonija je u potpunosti osvojena od Osmanlija, njen dotadašnji ekonomski i društveni sistem je uništen, a njen kulturni razvoj je zaustavljen i usporen. Osmanlijski sultan Mustafa III je 1767. ukinuo Ohridsku arhiepiskopiju.

Od 14. vijeka u Makedoniji pojačava se utjecaj srpske varijante staroslavenskog jezika. Razlog za to bilo je priključivanje makedonske teritorije srpskoj državi. Taj utjecaj se najvećim dijelom ogledao na pravopis. Osim toga, u književnim spomenicima iz tog vremena vidljivi su tragovi savremenog standardnog makedonskog jezika. U vrijeme Osmanlijskog carstva, pismenost doživljava opadanje. Jezik Makedonaca je i dalje bio na staroslavenskoj osnovi, jer je narodni, svakodnevni govor nisu zahvatile veće i izražajnije promjene. Osim crkvenih knjiga za bogosluženje, u kojima se znatno vodilo računa na staru slavensku pismenu tradiciju, povećava se broj takvih tekstova koji su služili za čitanje širem krugu ljudi ili su predstavljali prepise za praktičnu upotrebu. U 16. vijeku se knjige štampaju u Srbiji i Veneciji, a u 17. vijeku dolazi veliki broj crkvenih knjiga štampanih u Rusiji na ruskoslavenskom jeziku.

Moderno doba[uredi | uredi izvor]

Prije Balkanskih ratova historija Makedonije je vezana za Makedoniju kao historijsku oblast. Neposredno prije 1913-14. godine današnja teritorija Makedonije je bila pod Osmanlijskim carstvom. U Prvom balkanskom ratu Srbija i Bugarska su odlučile da današnja teritorija Republike Makedonije dobije status autonomije, nakon što Osmanlijsko carstvo bude poraženo. Bugarska se smatrala oštećenom pri podjeli Makedonije, te je započela Drugi balkanski rat. Pobjedom Srbije, Grčke, Rumunije i Turske protiv Bugarske u Drugom balkanskom ratu, Vardarska Makedonija je postala sastavni dio Srbije (1913-1915), Egejska Makedonija je pripala Grčkoj, a Pirinska Bugarskoj.[17] Međutim, Bugari su smatrali da su Makedonci Bugari, a Srbi da su Južni Srbi. Unutrašnja Makedonska Revolucionarna Organizacija – VMRO je osnovana 1893. sa ciljem da se Makedonija pripoji Bugarskoj ili da postane nezavisna. U Prvom svjetskom ratu (1914-1918), kao dio Kraljevine Srbije, Makedonija je bila na strani Antante, mada su Makedonci pružali podršku Bugarskoj. Okupirana je od strane Bugarske, koja je počela da vrši bugarizaciju domaćeg stanovništva. Poslije rata je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1941), koja je počela da vrši srbizaciju domaćeg stanovništva. U Drugom svjetskom ratu je bila okupirana od strane Bugarske, koja je bila član sila osovine. Zapadni dio Vardarske Makedonije je ušao u sastav Albanije. U periodu 1945-1991. federalna je jedinica SFRJ (Socijalistička republika Makedonija). Počeli su procesi makedonizacije slovenskog stanovništva Makedonije. Nezavisna je od 8. septembra 1991. U zapadnom dijelu Makedonije naseljenom pretežno Albancima 2001. je došlo je do sukoba između Albanaca i makedonske vojske i policije. Predsjednik Makedonije, Trajkovski, je 2004. poginuo u avionskoj nesreći u Bosni i Hercegovini. Naslijedio ga je predsjednik Branko Crvenkovski.

Politika[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Politika Makedonije

Makedonija je parlamentarna demokratija sa izvršnom vladom sastavljenoj od koalicije stranaka u jednodomnoj zakonodavnoj skupštini (mak. Собрание, Sobranje) te nezavisnim sudskim organima na čelu s Ustavnim sudom. Zakonodavna skupština ima 120 članova a biraju se svake četiri godine. Uloga predsjednika Republike je uglavnom ceremonijalnog karaktera, a stvarna izvršna moć se nalazi u rukama premijera (predsjednika Vlade Makedonije). Predsjednik Republike je glavnokomandujući državnim vojnim snagama te je ujedno i predsjednik državnog vijeća sigurnosti. Predsjednik se bira svakih pet godina, a može biti biran najviše dva puta. U drugom krugu predsjedničkih izbora u Makedoniji 2014. pobijedio je Đorđe Ivanov, kojem je ovo drugi uzastopni mandat na mjestu predsjednika.[18]

Usvajanjem novog zakona i izborima održanim 2005. funkcije lokalne vlade podijeljene su među 78 općina (mak. општина). Glavni grad, Skoplje, podijeljen je na 10 općina u okviru "grada Skoplja". Općine u Makedoniji su jedinice lokalne samouprave. Dvije ili više susjednih općina mogu ulaziti u međusobne kooperativne sporazume. Najveće političke nesuglasice u zemlji dešavaju se između velikih etničkih političkih stranaka, koje predstavljaju albansku manjinu i većinsko makedonsko stanovništvo. Problem političke ravnoteže između ove dvije etničke zajednice doveo je i do kratkotrajnog rata 2001. nakon kojeg je postignut sporazum o podjeli političke moći. U augustu 2004. makedonski parlament je usvojio zakon o novoj administrativnoj podjeli općina, dajući veću lokalnu autonomiju Albancima u područjima gdje su oni većina.

Nakon napete predizborne kampanje, Makedonija je doživjela relativno mirnu i demokratsku promjenu vlasti nakon parlamentarnih izbora održanih 5. jula 2006. godine. Izbore je obilježila ubjedljiva pobjeda stranke desnog centra VMRO-DPMNE na čelu sa Nikolom Gruevskim. Odluka Gruevskog da u novu vladu uključi Demokratsku stranku Albanaca umjesto koalicije Demokratske unije za integraciju (DUI) i Stranke demokratskog prosperiteta, koja je osvojila većinu glasova Albanaca, izazvala je proteste u dijelovima države sa značajnijim brojem albanskog stanovništva. Ipak, kasnije je postignut dogovor između DUI i vladajuće VMRO-DPMNE u cilju prevazilaženja razmirica između dvije stranke i podrške evropskim i NATO integracijama Makedonije.[19]

Nakon prijevremenih parlamentarnih izbora 2008. VMRO-DPMNE i DUI formirali su vladajuću koaliciju u Makedoniji.[20] U aprilu 2009. održani su predsjednički i lokalni izbori koji su prošli vrlo mirno, a predstavljali su jedan od osnovnih preduslova za makedonsku aplikaciju za pridruženje EU.[21] Vladajuća konzervativna stranka VMRO-DPMNE pobijedila je na lokalnim izborima, dok je njen kandidat Đorđe Ivanov izabran za novog predsjednika države.

Administrativne podjele[uredi | uredi izvor]

Statističke regije[uredi | uredi izvor]

Makedonske statističke regije.
Općine Makedonije.
Glavna stranica: Regije Makedonije

Makedonija je podijeljena na osam regija. Ove regije imaju statističke svrhe i te regije su:

Općine[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Općine Makedonije

U augustu 2004. Makedonija je bila administrativno reorganizirana tako da je dobila nove 84 općine. Grad Skoplje je zasebna administrativna jedinica koja je sastavljena iz 10 općina i ujedno je glavni grad republike.

Prije 2004, Makedonija je imala 123 općine koje su funkcionirale od 1996 do 2004. Neke od njih su bile spojene tako da bi se dobio sadašnji broj. Ovaj proces je bio poznat kao decentralizovanje centralne vlasti. Pored novih općina, lokalna samouprava je dobila veće ovlasti i određeni nivo samoupravljanja.

Statistički, prema broju stanovništva najveća općina u Makedoniju je Kumanovo sa 105.484 stanovnika, dakle najmanja općina također prema broju stanovništva je Vraneštica sa 1.322 stanovnika. S druge strane, prema ukupnoj površini najveća općina je Prilep sa 1.194 km2, a najmanja je Čair sa 3,5 km2.

Najveći gradovi[uredi | uredi izvor]


Geografija[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Geografija Makedonije
Karta Makedonije.
Planina Korab, najviša planina u Makedoniji
Galičica, pogled iz Korita

Makedonija ima ukupnu površinu od 25.713 km2. Nalazi se između 40° i 43° sjeverne paralele, kao i najvećim dijelom između 20° i 23° istočnog meridijana (vrlo mali dio zemlje leži istočno od 23° meridijana). Dužina makedonskih granica iznosi 748 km, od čega je na 62 km sa Srbijom, 159 km sa Kosovom, 148 km sa Bugarskom, 228 km sa Grčkom i 151 km sa Albanijom. Makedonija predstavlja jedan od glavnih tranzitnih puteva za prevoz roba iz Grčke, preko Balkana, kao i iz srednje Evrope prema jugu i istoku kontinenta. Ona je dio mnogo većeg historijskog područja, također poznatog pod istim imenom, a koji uključuju i istoimenu regiju sjeverne Grčke te provinciju Blagoevgrad u jugozapadnoj Bugarskoj.

Topografija[uredi | uredi izvor]

Makedonija nema izlaz na more, a geografski je vrlo jasno definirana centralnom dolinom koju je formirala rijeka Vardar, a uokvirena planinskim lancima duž granica zemlje. Reljef je uglavnom neravan, gdje Šar planina i planina Osogovo okružuju dolinu Vardara. Tri velika jezera: Orhidsko, Prespansko i Dojransko, nalaze se na južnim i jugozapadnim granicama, a preko njih prolaze granice sa susjednim Albanijom i Grčkom. Za Orhidsko jezero smatra se da je jedno od najstarijih jezera i biotopa na svijetu.[22] Ovo područje je seizmički vrlo aktivno, a u prošlosti su se dešavali snažni zemljotresi, poput onog iz 1963. kada je Skoplje pogodio razorni zemljotres, usmrtivši preko 1.000 građana.

Makedonija ima i veliki broj planina. One spadaju u dva različita planinska lanca: prvi je planinski lanac Šar-planine[23][24] koja se nastavlja na zapadnovardarsko-pelagonijsku grupu planina (Baba-planina, Nidže, Kožuf i Jakupica), koja je u sklopu Dinarida. Drugi planinski lanac je lanac Osogovo-Belasica, koja pripada Rodopima. Planine koje pripadaju Šar-planini i zapadnovardarsko-pelagonijskom lancu su mlađe po postanku i znatno više od starih planina iz lanca Osogovo-Belasica. Vrh Korab na Šar-planini u blizini albanske granice sa 2.764 m je najviši vrh u Makedoniji.

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Vodopad Smolare

U Republici Makedoniji postoji oko 1.100 velikih izvora vode. Njene rijeke teku u tri sliva: egejski, jadranski i crnomorski sliv.[25] Površinom je najveći egejski sliv. Obuhvata oko 87% teritorije Makedonije, što iznosi 22.076 km2. Najveća makedonska rijeka, Vardar, također je i najveća rijeka ovog sliva, preko koje otiče 80% teritorije odnosno 20.459 km2. Njena dolina igra vrlo važnu ulogu i ekonomiji i komunikacijskom sistemu zemlje. Projekat pod nazivom Vardarska dolina smatra se jednim od temeljnih za strateških razvoj države.

Rijeka Crni Drim čini sliv Jadranskog mora, koji zahvata površinu od oko 3.320 km2, odnosno 13% teritorije. On dobija vodu iz Prespanskog i Ohridskog jezera. Sliv Crnog mora je najmanji sa samo 37 km2. On obuhvata sjeverni dio planine Skopska Crna Gora. Ovdje se nalazi izvor rijeke Binačka Morava, koja se ulijeva u Veliku Moravu, te dalje preko Dunava u Crno more.

Makedonija ima oko 50 močvara i tri velika prirodna jezera: Ohridsko, Prespansko i Dojransko jezero.

U državi postoji devet banjskih lječilišta i odmarališta: Banište, Banja Bansko, Istibanja, Katlanovo, Kežovica, Kosovrasti, Banja Kočani, Kumanovski Banji i Negorci.

Klima[uredi | uredi izvor]

Makedonija ima prijelaznu sredozemno-kontinentalnu klimu. Ljeta su vrlo topla i suha, dok su zime prilično hladne. Prosječna godišnja količina padavina varia od 1700 mm u zapadnim planinskim područjima do 500 mm u istočnim. Postoje tri osnovne klimatske zone u državi: umjerena sredozemna, planinska i blaga kontinentalna. Duž dolina rijeka Vardar i Strumica, u područjima Đevđelije, Valandova, Dojrana, Strumice i Radoviša, klima je umjerena sredozemna. Najtopliji gradovi u Demir Kapija i Đevđelija, gdje temperature u julu i augustu često prelaze 40°C. Planinska klima je zastupljena u planinskim područjima zemlje, a karakteriziraju je duge i sniježne zime te kratka i hladna ljeta. Proljeće je obično hladnije od jeseni. Veći dio Makedonije ima umjerenu kontinentalnu klimu sa toplim i suhim ljetima i relativno hladnim i vlažnim zimama. U državi postoji oko 30 stalnih, službenih meteoroloških stanica.

Nacionalni parkovi[uredi | uredi izvor]

U Makedoniji postoje tri nacionalna parka:

Ime Osnovan Veličina Karta Slika
Mavrovo 1948. 731 km²
Makedonija is located in
Makedonija
Mavrovo-Lake-Autumn.jpg
Galičica 1958. 227 km²
Makedonija is located in
Makedonija
Galichitsa.jpg
Pelister 1948. 125 km²
Makedonija is located in
Makedonija
Pelister national park landscape 01.JPG

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Privreda Makedonije

Rangirana kao četvrta "najbolja zemlja koja provodi reforme" među 178 država koje je navela Svjetska banka 2009, Makedonija je provela značajne ekonomske reforme nakon proglašenja nezavisnosti.[26] Država je razvila modernu otvorenu ekonomiju sa trgovinom koja učestvuje sa preko 90% u BDP tokom posljednjih nekoliko godina. Od 1996. Makedonija bilježi stalni, mada spori, ekonomski rast sa rastom BDP-a od 3,1% u 2005. Ovi pokazatelji projiciraju prosječni rast BDP-a od oko 5,2% u periodu 2006-2010.[27] Vlada je uspješno potvrdila svoja nastojanja u borbi protiv inflacije, sa stopom inflacije od samo 3% u 2006. i 2% u 2007,[26] te je implementirala politiku usmjerenu na privlačenje direktnih stranih investicija i promociju razvoja malih i srednjih preduzeća. Trenutna vlada je uvela i sistem proporcionalnih poreskih stopa sa namjerom da učini zemlju više privlačnom za strane investicije. Proporcionalna stopa poreza bila je 12% u 2007. te je još smanjena na 10% u 2008.[28][29]

Međutim, i pored ovih reformi, stopa nezaposlenosti u Makedoniji 2005. iznosila je 37,2%[30] dok je u 2006. ispod granice siromaštva živjelo 22% građana. [27] Makedonija je jedna od zemalja sa najvećim udjelom građana koji finansijski jedva preživljavaju, jer oko 72% njenih građana je izjavilo da sa svojim prihodima preživljava "uz (velike) poteškoće" ili "vrlo teško", mada je Makedonija, zajedno sa Hrvatskom, jedina država na zapadnom Balkanu koje nije objavila povećanje ove statistike.[31] Korupcija i relativno neefikasan pravni sistem također djeluju kao značajna prepreka uspješnim ekonomskom razvoju. Makedonija je i danas zemlja sa jednom od najnižih vrijednosti BDP-a po glavi stanovnika u Evropi. Pored toga, crno tržište u zemlji se procjenjuje na blizu 20% od BDP-a.[32]

U aspektu strukture, prema podacima iz 2005. tercijarni sektor (uslužni) je sačinjavao ubjedljivo najveći dio BDP-a sa 57,1%, dok je 2000. činio oko 54,2% BDP-a. Sekundarni (industrijski) sektor činio je 29,3% BDP-a, zabilježivši pad sa 33,7% koliko je iznosio 2000. godine, dok je primarni (poljoprivredni) predstavljao samo 12,9%, odnosno 12% u 2000. godini.[27] Jedna od najvažnijih grana privrede predstavlja tekstilna industrija, čineći više od polovine ukupnog izvoza Makedonije.[33] Drugi važni izvozni proizvodi uključuju željezo, čelik, vino i povrće.[34]

Sa 9.157 US$ BDP po glavi stanovnika računato po kupovnoj moći i indeksu ljudskog razvoja (HDI) od 0,701, Makedonija spada u slabije razvijene zemlje, te ima primjetno manju ekonomiju od većine bivših jugoslavenskih republika. Prema podacima Eurostata, makedonski GDP po glavi stanovnika (prema PPP) iznosio je 36% od prosjeka Evropske unije u 2011. godini.[35]

U Makedoniji postoje dva veća rudnika olovno-cinkove rude Toranica i Zletovo, koji su u vlasništvu indijske grupacije Binani.[36] Ruda se kopa na 15 otvorenih otkopa u količini od oko 500 tona dnevno.

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Rijeka Crni Drim Selo Galičnik
Rijeka Crni Drim Selo Galičnik

Makedonija (zajedno sa Crnom Gorom i Kosovom) spada u slabije razvijena južna područja bivše Jugoslavije. Pretrpjela je teške ekonomske prilike nakon osamostaljenja, kada se unutrašnje jugoslavensko tržište raspalo a dotacije iz Beograda prestale. Osim toga, suočila se sa istim problemima kao i ostale bivše socijalističke istočnoevropske zemlje tokom tranzicije u tržišnu ekonomiju. Njeni glavni cestovni i željeznički izvozni pravci kroz Srbiju ostali su neisplativi sa visokim tranzitnim troškovima, što je utjecalo na izvoz njene ranije vrlo profitabilne industrije povrća u Njemačkoj i srednju Evropu. Makedonsko telekomunikacijsko tržište zabilježilo je godišnji rast od 63,8% tokom 2007. što predstavlja najbrže rastuće područje u jadranskoj regiji.[37]

Trgovina i investicije[uredi | uredi izvor]

Izbijanje ratova u bivšoj Jugoslaviji i uvođenje sankcija Srbiji i Crnoj Gori prouzrokovalo je ogromnu štetu privredi Makedonije, jer je Srbija činila oko 60% njenog tržišta prije raspada Jugoslavije. Kada je Grčka uvela trgovački embargo sa Makedonijom 1994/95. makedonska privreda je doživjela dodatni udarac. Određeno olakšanje donio je kraj rata u Bosni i Hercegovini u novembru 1995. i ukidanje grčkog embarga, ali su Kosovski rat 1999. i albanska kriza 2001. doveli do daljnje destabilizacije.

Nakon završetka grčkog embarga, Grčka je postala najvažniji poslovni partner zemlje. Mnoge grčke kompanije su kupile kompanije u Makedoniji koje su nekad bile u državnom vlasništvu,[38] poput rafinerije nafte Okta, prehrambene kompanije "Žito Luks", rudnika mramora u Prilepu, tekstilnih postrojenja u Bitoli itd. zapošljavajući oko 20 hiljada ljudi. Drugi ključni trgovački partneri Makedonije su, između ostalih, Njemačka, Italija, SAD, Slovenija, Austrija i Turska.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Turizam u Makedoniji

Turizam je važan dio ekonomije Republike Makedonije. Veliki broj prirodnih i kulturnih atrakcija u državi čine je poželjnim odredištem za posjetioce. Godišnji broj turista dostiže oko 700 hiljada.[39]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Demografija Makedonije
Crkva Svetog Klimenta u Ohridu.

Prema podacima sa posljednjeg popisa 2002. u Makedoniji je živjelo 2.022.547 stanovnika.[40] Prema posljednjim zvaničnim procjenama iz 2009. broj stanovnika se nije znatnije promijenio i iznosi 2.050.671.[41] Prema posljednjem popisu, najveća etnička grupa u državi su Makedonci. Drugi po brojnosti su Albanci koji su u većini uglavnom u sjeverozapadnom dijelu zemlje. Prema nekim nezvaničnim procjenama, u Makedoniji živi oko 260 hiljada Roma.[42]

Etničke grupe u Makedoniji 2002.
%
Makedonci
  
64.18
Albanci
  
25.17
Turci
  
3.85
Romi
  
2.66
Srbi
  
1.78
Bošnjaci
  
0.84
Vlasi
  
0.48
drugi
  
1.04

Religija[uredi | uredi izvor]

Pravoslavlje je najdominantnija religija u Republici Makedoniji, kojoj pripada oko 64,7% stanovništva, od čega većina pripada Makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Osim njih, u državi živi i oko 0,37% pripadnika drugih kršćanskih pravaca. Muslimani čine oko 33,3% stanovništva. Makedonija je peta država u Evropi po udjelu muslimana u stanovništvu, nakon Turske (96%), Kosova (90%), Albanije (60%) i Bosne i Hercegovine (45%).[43] Većina muslimana u Makedoniji su Albanci, Turci i Romi, mada ima i mali broj muslimana Makedonaca. Ostalih 1,63% stanovništva po popisu iz 2002. nije se izjasnilo o religiji.[32]

U državi je prema podacima iz 2011. bilo 1.842 crkve i 580 džamija.[44] Pravoslavne i islamske religijske zajednice imaju osnovane vjerske škole u Skoplju. U glavnom gradu postoji i pravoslavni teološki koledž (sjemenište). Makedonska pravoslavna crkva ima jurisdikciju nad 10 provincija (sedam u državi i tri u inostranstvu), 10 episkopa i oko 350 sveštenika. U svim crkvenim provincijama se godišnje krsti oko 30.000 vjernika.

Između Makedonske i Srpske pravoslavne crkve postoje određene tenzije, nastale nakon što se Makedonska odvojila i proglasila autokefalnost 1967. godine. Nakon što su pregovori između dvije crkve zaustavljeni, Srpska pravoslavna crkva je priznala samo grupu koju je predvodio Zoran Vraniškovski, bivši makedonski episkop, koji je postavljen na čelu Ohridske arhiepiskopije kao arhiepiskop Jovan VI Ohridski. Reakcije Makedonske pravoslavne crkve bile su prekid svih odnosa sa novim ohridskim arhiepiskopom i zabrana ulaska svim episkopima SPC na područje Makedonije. Arhiepiskop Jovan je uhapšen i zatvoren 18 mjeseci zbog klevete Makedonske pravoslavne crkve i vrijeđanja vjerskih osjećanja lokalnog stanovništva, jer je navodno dijelio kalendare i pamflete Srpske pravoslavne crkve.[45]

Religije u Republici Makedoniji[1]
%
Pravoslavlje
  
64.7
Islam
  
33.3
drugi kršćanski pravci
  
0.3

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Pinus peuce, makedonski bor, balkanski bor ili molika, jedno od najprepoznatljivijih vrsta drveća u Makedoniji

Biljni svijet u Makedoniji predstavlja oko 210 biljnih porodica sa 920 rodova te oko 3.700 biljnih vrsta. Najrasprostranjenija je grupa cvjetnica sa oko 3.200 vrsta, koje slijede mahovine sa 350 vrsta te paprati sa 42 vrste.

Fitogeografski, Makedonija pripada ilirskoj provinciji cirkumborealne oblasti unutar borealnog kraljevstva. Prema WWF-u i digitalnoj karti evropskih ekoloških regija koju je izradila EEA (Evropska agencija za okolinu), teritorija Makedonije se može podijeliti na četiri eko-regije: mješane šume Pindskih planina, mješane šume Balkana, mješane šume Rodopa i egejski sklerofiti i mješane šume.

Nacionalni park Pelister kod Bitole je poznat po prisustvu endemskog makedonskog bora, kao i drugih 88 vrsta biljaka koje predstavljaju gotovo 30% makedonske dendroflore. Šume makedonskog bora na Pelisteru se mogu podijeliti na dvije zajednice: šume bora sa papratima i šume sa čempresima. Makedonski bor, jedna posebna vrsta četinarskog drveta, je relikt tercijarnog biljnog svijeta, a bor molika sa pet iglica prvi put je pronađen i opisan na Pelisteru 1893. godine.

U makedonskim šumama također raste i makedonski hrast (Quercus trojana), tužne vrbe, bijele vrbe, topole, brijestovi i druge vrste drveća. Na bogatim pašnjacima i livadama Šar-planine, Mavrova i Bistre raste još jedna biljka karakteristična za Makedoniju - mak. Kvalitet gustog soka maka se u svijetu mjeri jedinicama morfina. Dok kineski opijum sadrži osam tih jedinica i smatra se visoke kvalitete, indijski opijum sadrži sedam, a turski opijum samo šest, makedonski opijum sadrži punih 14 jedinica morfina i jedan je od najkvalitetnijih vrsta opijuma na svijetu.[46]

Životinjski svijet Makedonije je veoma bogat i uključuje vukove, medvjede, lisice, jelene, vjeverice, divlje svinje i divokoze. Vrlo rijetko može se pronaći i ris u planinama zapadne Makedonije, dok jelena ima u području Demir Kapije. Tri velika jezera u zemlji predstavljaju odvojene životinjske zone, što je naznaka dugotrajne teritorijalne i vremenske izolacije. Životinjski svijet Ohridskog jezera je ostatak ranije ere, a poznato je po svojim ribama, između ostalih ohridskoj pastrmci (Salmo letnica), krkušama, pižorima i drugim. Također, ovo jezero je poznato i po određenim vrstama puževa, čije je porijeklo datirano na 30 miliona godina. Slične vrste se mogu naći još samo u Bajkalskom jezeru. Ohridsko jezero je u zoološkim studijama poznato i po jegulji i njenom čudesnom ciklusu razmnožavanja. Ona dolazi u Ohridsko jezero iz dalekog Sargaškog mora, te u Ohridskom jezeru ostaje u dubinama 10-tak godina. Kada spolno sazrije, neobjašnjivim instinktom jegulja u jesen polazi nazad na mjesto svog rođenja. Tamo polaže jaja i umire, da bi njeni potomci ponovili ciklus.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Kultura Makedonije
Kuća Robevci – tipična makedonska arhitektura

Makedonija ima bogato kulturno naslijeđe u umjetnosti, arhitekturi, poeziji i muzici. U njoj se nalazi brojna antička, zaštićena vjerska mjesta. Poetski, filmski i muzički festivali se održavaju svake godine. Stilovi makedonske muzike su se razvijali po snažnim utjecajem bizantijske crkvene muzike. Makedonija ima i znatan broj očuvanih bizantijskih freski, uglavnom iz perioda od 11. do 16. vijeka. Postoji nekoliko hiljada kvadratnih metara tako očuvanih fresaka, najvećim dijelom u vrlo dobrom stanju, a predstavljaju remek-djela makedonske škole crkvenog slikarstva.

Drugi važni kulturni događaji u Makedoniji su Ohridski ljetni festival klasične muzike i drame, Struške večeri poezije, na kojima se okupljaju pjesnici iz više od 50 država svijeta, Međunarodni festival kamere u Bitoli, Otvoreni teatar mladih, Jazz festival u Skoplju i drugi. Makedonska opera otvorena je 1947. izvedbom Cavalleria rusticana u režiji Branka Pomorišca. Svake godine, održavaju se Majske operske večeri u Skoplju u trajanju od 20 dana. Prvi performans Majske opere bio je Car Samuilo u maju 1972. koju je napisao Kiril Makedonski.[47]

Među najpoznatijim muzičarima u Makedoniji, koji su postali poznati i van granica države, kao i u zemljama bivše Jugoslavije, su Usnija i Esma Redžepova, Toše Proeski, Kaliopi, Vlatko Stefanovski sa rock grupom Leb i sol i drugi.

Sport[uredi | uredi izvor]

Nogomet i rukomet su najpopularniji sportovi u Makedoniji. Nogometna reprezentacija Makedonije je pod kontrolom Nogometne federacije Makedonije (FFM). Domaće utakmice igrau na Areni "Filip II Makedonski" u Skoplju. Osim nogometa, rukomet je također veoma važan sport u zemlji. Kometal Skoplje je 2002. osvojio EHF Evropsku ligu prvaka za žene. Evropsko prvenstvo u rukometu za žene je održano u Makedoniji 2008. godine. Utakmice su odigrane u Skoplju i Ohridu. Ženska rukometna reprezentacija Makedonije je na tom prvenstvu osvojila sedmo mjesto.

Košarkaška reprezentacija Makedonije predstavlja Republiku Makedoniju u međunarodnim košarkaškim takmičenjima. Reprezentaciju kontrolira Košarkaška federacija Makedonije, koja je osnovana 1992. a pridružila se FIBA 1993. godine. Makedonija je učestovala na tri Eurobasketa od svog osnivanja, a najbolji rezultat je osvojeno 4. mjesto na Eurobasketu 2011. Svoje domaće utakmice igra u Areni "Boris Trajkovski" u Skoplju.

U ljetnim mjesecima održava se Ohridski plivački maraton. Održava se svake godine na Ohridskom jezeru. Tokom zime, u Makedoniji su otvoreni brojni zimski sportski centri. Makedonija također redovno učestvuje i na Olimpijskim igrama. Učešće na Igrama organizira Makedonski olimpijski komitet.[48]

Praznici i blagdani[uredi | uredi izvor]

Državni praznici i blagdani u Republici Makedoniji su:

Datum Bosanski prijevod Makedonski naziv Napomena
1–2. januar Nova godina Нова Година  
7. januar Prvi dan Božića Прв ден Божик  
mart/april Veliki petak Велики Петок  
mart/april Uskrs Прв ден Велигден  
mart/april Uskršnji ponedjeljak Втор ден Велигден  
1. maj Praznik rada Ден на трудот  
24. maj Dan svetog Ćirila i Metodija Св. Кирил и Методиј, Ден на сèсловенските просветители  
2. august Dan Republike Ден на Републиката Dan kad je osnovana republika 1944, također i Ilindanski ustanak 1903.
8. septembar Dan nezavisnosti Ден на независноста Dan proglašenja nezavisnosti od SFR Jugoslavije
11. oktobar Dan ustanka Ден на востанието Početak antifašističkog ustanka tokom Drugog svjetskog rata 1941.
23. oktobar Dan makedonske revolucionarne borbe Ден на македонската револуционерна борба Dan kada je osnovana IMRO 1893.
1. ševval Ramazanski bajram Рамазан Бајрам  
8. decembar Dan svetog Klementa Ohridskog Св. Климент Охридски  

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Vlada
Opće informacije
Putovanje
Slike

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "CIA – The World Factbook – Field Listing :: Distribution of family income – Gini index". Central Intelligence Agency. Pristupljeno 5.4.2014. 
  2. ^ a b Македонија - Политички систем, arhiva od 13. novembra 2008.
  3. ^ Macedonia country profile, na stranici eubusiness.com, arhiva od 30. novembra 2009.
  4. ^ Устав на Република Македонија, arhiva od 19. januara 2013.
  5. ^ 98th plenary meeting UN, 8. april 1993, pristupljeno 9. juna 2015.
  6. ^ Μακεδονία, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek–English Lexicon, na Perseus, pristupljeno 10. juna 2015.
  7. ^ a b Macedonia na Online Etymology Dictionary, pristupljeno 10. juna 2015.
  8. ^ R.J. Rodden i K.A. Wardle, Nea Nikomedia: The Excavation of an Early Neolithic Village in Northern Greece 1961-1964, Vol I, The Excavation and the Ceramic Assemblage, British School at Athens Supplementary Volume 25, 1996, ISBN 9780904887198
  9. ^ "The Anabasis of Alexander; or, The history of the wars and conquests of Alexander the Great", Cornell University Library
  10. ^ "Coin: from the Persian Wars to Alexander the Great, 490–336 bc". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 16.11.2009. 
  11. ^ "The end of Persia". www.livius.org. Pristupljeno 16.11.2009. 
  12. ^ Shipley, Graham (2000) The Greek World After Alexander Routledge History of the Ancient World. (Routledge, New York)
  13. ^ Walbank, F. W. (1984) The Hellenistic World, The Cambridge Ancient History, volume VII. dio I. (Cambridge)
  14. ^ Macedonia, na stranici United Nations of Roma Victrix, pristupljeno 11. juna 2015.
  15. ^ Encyclopædia Britannica. "Encyclopaedia Britannica — Scopje". Britannica.com. Pristupljeno 28.4.2010. 
  16. ^ Rosamond McKitterick, David Abulafia (ur.), Martin Brett (ur.); (1995): The New Cambridge Medieval History, Volume 2: c.700 - c.900, Cambridge University Press, ISBN 9780521362924
  17. ^ L. Ivanov et al. Bulgarian Policies on the Republic of Macedonia. Sofia: Manfred Wörner Foundation, 2008. 80 str. (Trilingual publication with English, Bulgarian and Macedonian versions. ISBN 978-954-92032-2-6
  18. ^ "Ivanov Elected New Macedonian President". BalkanInsight. Pristupljeno 28.4.2010. 
  19. ^ "Ahmeti accepts the invitation for dialog with Gruevski". Limun.hr. Pristupljeno 5.5.2009. 
  20. ^ "VMRO-DPMNE and DUI form ruling coalition in Macedonia". SeTimes. Pristupljeno 28.4.2010. 
  21. ^ "Macedonia elections pass off peacefully". Irish Times. 3.3.2009. Pristupljeno 28.4.2010. 
  22. ^ "Macedonian Ministry of Environment". Web.archive.org. Arhivirano sa original, 19.1.2008. Pristupljeno 28.4.2010. 
  23. ^ Encyclopædia Britannica. "Britannica's article about Sar Mountains". Britannica.com. Pristupljeno 28.4.2010. 
  24. ^ "Sar Mountains on the Euratlas map of the Europe's most significant mountain ranges". Euratlas.com. Pristupljeno 28.4.2010. 
  25. ^ "Macedonia". Mymacedonia.net. Pristupljeno 25.1.2010. 
  26. ^ a b "Macedonia Country Brief". The World Bank. 24.4.2009. Pristupljeno 5.5.2009. 
  27. ^ a b c "World Bank development data" (PDF). Pristupljeno 28.4.2010. 
  28. ^ "Government of the Republic of Macedonia". Web.archive.org. Arhivirano sa original, 27.1.2008. Pristupljeno 28.4.2010. 
  29. ^ "Macedonia's Flat Tax". Nuwireinvestor.com. 15.2.2007. Pristupljeno 28.4.2010. 
  30. ^ "Macedonian unemployment rate". Worldbank.org.mk. Pristupljeno 28.4.2010. 
  31. ^ Gallup Balkan Monitor, 2010
  32. ^ a b The 2006 CIA Factbook: CIA Factbook Macedonia
  33. ^ "Macedonian Embassy London". Macedonianembassy.org.uk. Pristupljeno 5.5.2009. 
  34. ^ "Macedonian Ministry of Foreign Affairs". Mfa.gov.mk. 31.12.2005. Pristupljeno 28.4.2010. 
  35. ^ "GDP per capita in PPS". Eurostat. Pristupljeno 1.10.2012. 
  36. ^ Индо Минерали и Метали со соопштение за штрајкот на рударите во Тораница и Злетово, portal Pravdiko, pristupljeno 30. juna 2015.
  37. ^ "Investment in Government, Finance, and Telecom Sectors Makes Macedonia's IT Market the Fastest Growing in the Adriatic Region, Says IDC", IDC (global provider of market intelligence)
  38. ^ "Greek investments in FYROM at 1 bil. Euros". Greekembassy.org. 16.7.2008. Pristupljeno 8.7.2009. 
  39. ^ "101 facts about Macedonia". Faq.macedonia.org. Pristupljeno 28.4.2010. 
  40. ^ "Census of Population, Households and Dwellings in the Republic of Macedonia, 2002 – Book XIII, Skopje, 2005.". State Statistical Office of the Republic of Macedonia. 
  41. ^ "Macedonia – State Statistical Office". www.stat.gov.mk. 
  42. ^ UNDP's Regional Bureau for Europe, pristupljeno 24. juna 2015. (en)
  43. ^ "CIA – The World Factbook – Bosnia and Herzegovina". Cia.gov. Pristupljeno 5.5.2009. 
  44. ^ "Во Македонија има 1.842 цркви и 580 џамии" (na makedonski). Dnevnik. 28.12.2011. Pristupljeno 28.12.2011. 
  45. ^ "Church Rivalry Threatens to Brim Over". Iwpr.net. Pristupljeno 5.5.2009. 
  46. ^ "Macedonian Flora". Macedonia.co.uk. Pristupljeno 25.1.2010. 
  47. ^ "Macedonian Opera Marks 60th Anniversary. Culture – Republic of Macedonia". , pristupljeno 23. juna 2015.
  48. ^ World InfoZone. "Macedonia Information". worldinfozone.com. Pristupljeno 27.8.2010. 
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: