Glagoljica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Historija alfabeta

srednje bronzano doba 19–15. vijek p. n. e.

meroitičko 3. vijek p. n. e.
Geneologija

Glagoljica (Ⰳⰾⰰⰳⱁⰾⰹⱌⰰ) je najstariji oblik staroslavenskog pisma koji je nastao sredinom 9. vijeka. Autorima ovog pisma smatraju se braća Ćiril i Metodije, bizantski redovnici iz Soluna koji su ga izmislili, kako bi olakšali širenje Kršćanstva[1][2][3][4][5]. Ćiril (pravim imenom Konstantin) je na osnovu jezika makedonskih Slavena iz okoline Soluna sastavio prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige. Vjeruje se da su originalna slova bila prilagođena slavenskim dijalektima u geografskoj Makedoniji posebno u Solunu.[2][6] Riječi tog jezika nisu se mogle lako napisati korištenjem grčkog ili latinskog pisma.

Već početkom 16. vijeka sve je više potiskuje latinica, međutim u nekim hrvatskim krajevima je pod zaštitom Vatikana preživjela sve do 19. stoljeća.

Napomena: za prikaz glagoljice teksta morate imati instalirane odgovarajuće fontove: vidi vanjske linkove. Ako već imate instalirane odgovarajuće fontove, vidjet ćete tekst kao u malom okviru.

Porijeklo naziva[uredi | uredi izvor]

Ime Glagoljica potiče od staroslavenske rijeći glagoljati što znači govoriti.[7][8]

I u drugim slavenskim jezicima glagoljica ima slične nazive: na češkom hlaholice, na slovačkom hlaholika, na poljskom głagolica, na ruskom i bugarskom глаго́лица (ili glagoljica), na ukrajinskom глаголиця, na bjeloruskom глаголіца, na slovenskom glagolica itd.

Oblici glagoljice[uredi | uredi izvor]

Glagoljica ima oko 40 slova, zavisno o vrsti. Postojale su dva oblika glagoljice: obli (nastao 862. godine) i uglasti (nastao u 12. stoljeću u Hrvatskoj). Obla glagoljica se najviše koristila u hrvatskim primorskim krajevima Istra, Dalmacija i kvarnerska ostrva, prije svega Krk, Cres i Lošinj, ali se koristila i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih krajeva.

Obla glagoljica
azъ myslite šta
buky našь jerъ
vĕdĕ onъ jery
glagoljǫ pokoi jerь
dobrĕ rьci ĕtъ
estъ slovo jo
živĕti tvrъdo ju
Ʒĕlo ukъ ęsъ
zemli frъtъ
iže hĕrъ ǫ
(i) otъ jǫ
(đervь) ci tita
kako črьvь ižica
ljudьje ša
Uglasta glagoljica

Najpoznatiji pronalasci[uredi | uredi izvor]

Baščanska ploča

Najpoznatiji glagoljaški spomenik, Baščanska ploča, pokazuje umjerenu oblost. Baščanska ploča je pronađena kod Baške na ostrvu Krk, a nastala je početkom 12. soljeća.

Prva knjiga štampana glagoljicom je Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz 1483 za koji se sa sigurnošću može reći da je štampana u Kosinju u Lici.

Unicode[uredi | uredi izvor]

Glagoljica je dodana u Unicode Standard u martu 2005., u verziji 4.1. Unicode blok za Glagoljicu je U+2C00–U+2C5F.

Glagoljica[1]
Unicode.org chart (PDF)
  0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 A B C D E F
U+2C0x
U+2C1x
U+2C2x
U+2C3x ⰿ
U+2C4x
U+2C5x
Notes
1.^ Kao u Unicode verziji 6.0

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alan Timberlake, A Reference Grammar of Russian, Cambridge University Press, 2004, str. 14 Arhivirano 14. 4. 2021. na Wayback Machine
  2. ^ a b Florin Curta & Paul Stephenson, Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250 Arhivirano 19. 10. 2017. na Wayback Machine, Cambridge University Press, 2006, str. 125
  3. ^ Simon Franklin, Writing, Society and Culture in Early Rus, c. 950–1300, Cambridge University Press, 2002, str. 93: "East Christian Slays used two alphabets, Glagolitic and Cyrillic. Just to confuse matters, the script devised by Cyril was probably Glagolitic, while Cyrillic—which came to predominate, emerged somewhat later."
  4. ^ Henri-Jean Martin, The History and Power of Writing, University of Chicago Press, 1995, str. 40
  5. ^ Jean W. Sedlar,East Central Europe in the Middle Ages, 1000–1500, University of Washington Press, 1994, str. 144
  6. ^ Paul Cubberley (1996) "The Slavic Alphabets" Arhivirano 29. 10. 2012. na Wayback Machine. In Daniels, Peter T.; Bright, William, ured. (1996). The World's Writing Systems. Oxford University Press, Inc. str. 347. ISBN 978-0195079937.
  7. ^ Corbett, Greville G.; Comrie, Bernard (2003). The Slavonic Languages. Milton Park, UK: Routledge. str. 29. ISBN 978-1-136-86137-6. Arhivirano s originala, 20. 4. 2021. Pristupljeno 20. 4. 2021.
  8. ^ "Hrvatski jezični portal" [Croatian language portal]. Arhivirano s originala, 22. 4. 2021. Pristupljeno 22. 4. 2021.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]