Idi na sadržaj

Savezna Republika Jugoslavija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Savezna Republika Jugoslavija
Савезна Република Југославија
1992–2003.
Prethodnice:
SFRJ
Nasljednice:
Srbija i Crna Gora
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna: Hej, Slaveni

Položaj na karti
Glavni grad Beograd
Službeni jezik srpskohrvatski (1992 – 1997)
srpski (1997 – 2003)
Državno uređenje Državna zajednica
Zakonodavstvo  
Površina
 Ukupno
 102.350 km2
Stanovništvo
 Ukupno (2002)
10,656,929 
Valuta Jugoslavenski dinar i euro
Pozivni broj +381

Savezna Republika Jugoslavija (skraćeno SRJ) bila je država u jugoistočnoj Evropi smještena na Balkanu koja je postojala od 1992. do 2006, nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Formirana je 27. aprila 1992. odlukom Saveznog vijeća SFRJ, kao zajednička država Srbije i Crne Gore.

Dana 14. marta 2002. zvaničnici SR Jugoslavije, Republike Srbije i Republike Crne Gore, uz prisustvo visokog predstavnika Evropske unije, potpisali su Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore, kojima je predviđeno da SRJ ubuduće nosi naziv Srbija i Crna Gora.

Dana 4. februara 2003. formirana je državna zajednica Srbija i Crna Gora, zasnovana na ravnopravnosti dviju država članica, tj. države Srbije i države Crne Gore, sve dok se Crna Gora nije otcijepila od unije u junu 2006, što je dovelo do pune nezavisnosti i Srbije i Crne Gore.

Njene težnje da bude jedina pravna nasljednica SFR Jugoslavije nisu priznale Ujedinjene nacije, nakon donošenja Rezolucije 777 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija,[1] kojom je potvrđeno da je SFR Jugoslavija prestala postojati i da je Savezna Republika Jugoslavija nova država. Sve bivše republike imale su pravo na državnu sukcesiju, dok nijedna od njih nije nastavila međunarodnopravni subjektivitet SFR Jugoslavije. Međutim, vlada Slobodana Miloševića protivila se takvim zahtjevima i kao takvoj, SR Jugoslaviji nije bilo dozvoljeno da se pridruži Ujedinjenim nacijama.

Tokom svog postojanja, SR Jugoslavija je imala napete odnose s međunarodnom zajednicom, jer su ekonomske sankcije[2] izrečene protiv države tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji i rata na Kosovu. To je također rezultiralo hiperinflacijom između 1992. i 1994.[3] Učešće SR Jugoslavije u ratovima završilo je Dejtonskim sporazumom, kojim je priznata nezavisnost Republika Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, kao i uspostavljanje diplomatskih odnosa između država i zagarantovana uloga srpske populacije u bosanskohercegovačkoj politici.[4]

Kasnije, rastući separatizam unutar Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija, regije Srbije gusto naseljene etničkim Albancima, rezultirao je pobunom Oslobodilačke vojske Kosova, albanske separatističke grupe.[5][6] Izbijanje rata na Kosovu ponovo je uvelo međunarodne sankcije, kao i eventualno uključivanje NATO-a u sukob. Sukob je okončan usvajanjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, koja je garantovala ekonomsko i političko odvajanje Kosova od SR Jugoslavije, te njegovo stavljanje pod upravu UN-a.[7]

Ekonomske teškoće i rat rezultirali su rastućim nezadovoljstvom vladom Miloševića i njegovih saveznika, koji su vodili i Srbiju i Crnu Goru kao efektivnu diktaturu.[8] To će se na kraju kumulirati u Buldožer revoluciji, u kojoj je njegova vlada svrgnuta i zamijenjena vladom koju su predvodili Demokratska opozicija Srbije i Vojislav Koštunica, a koja se također pridružila UN-u.[9][10]

Savezna Republika Jugoslavija nestala je 2003. nakon što je Savezna skupština Jugoslavije glasala za donošenje Ustavne povelje Srbije i Crne Gore, kojom je uspostavljena Državna zajednica Srbija i Crna Gora. Kao takvo, ime Jugoslavija je poslano u historiju.[11] Rastući pokret za nezavisnost u Crnoj Gori, predvođen Milom Đukanovićem, uzrokovao je da novi ustav Srbije i Crne Gore uključi klauzulu koja omogućava referendum o pitanju crnogorske nezavisnosti nakon tri godine.[12] Referendum je raspisan 2006, a usvojen je tijesnom većinom.[13] To je dovelo do raspada Državne zajednice Srbije i Crne Gore i uspostavljanja nezavisnih republika Srbija i Crna Gora, pretvarajući Srbiju u zemlju bez izlaza na more. Neki smatraju da je ovo posljednji čin u raspadu Jugoslavije.[14]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Murphy, Sean D. (2002). United States Practice in International Law: 1999–2001. 1. Cambridge University Press. str. 130. ISBN 978-0-521-75070-7.
  2. Lewis, Paul (29. 10. 1992). "Yugoslavs Face Hard Winter as the Blockade Bites". The New York Times. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  3. "The World's Greatest Unreported Hyperinflation". Cato Institute. 7. 5. 2007. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  4. "Summary of the Dayton Peace Agreement on Bosnia-Herzegovina". HR library. UMN. Arhivirano s originala, 17. 8. 2018. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  5. Ozerdem, Alpaslan (27. 7. 2003). "From a 'terrorist' group to a 'civil defence' corps: The 'transformation' of the Kosovo Liberation Army". International Peacekeeping. UK. 10 (3): 79–101. doi:10.1080/13533310308559337. S2CID 144017700. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 29. 7. 2020 preko Coventry.
  6. "Kosovo Liberation Army History & Facts". Encyclopedia Britannica. Arhivirano s originala, 24. 9. 2019. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  7. "S/RES/1244(1999) - E - S/RES/1244(1999)". UN docs. Arhivirano s originala, 8. 3. 2021. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  8. "Slobodan Milosevic – The Dictator". Balkan Insight. 5. 10. 2010. Arhivirano s originala, 29. 4. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2021.
  9. Sudetic, Chuck (24. 9. 1992). "U.N. Expulsion of Yugoslavia Breeds Defiance and Finger-Pointing". The New York Times. Arhivirano s originala, 8. 4. 2022. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  10. "A Different Yugoslavia, 8 Years Later, Takes Its Seat at the UN". The New York Times. Associated Press. 2. 11. 2000. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  11. "Yugoslavia consigned to history". BBC News. 4. 2. 2003. Arhivirano s originala, 8. 11. 2022. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  12. "Priželjkivao sam da na čelu Srbije bude – Srbijanac". Vreme. 5. 7. 2012. Arhivirano s originala, 17. 9. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2021.
  13. "Montenegro declares independence". BBC News. 4. 6. 2006. Arhivirano s originala, 11. 9. 2017. Pristupljeno 29. 7. 2020.
  14. "Recount call in Montenegro vote". BBC News. 22. 5. 2006. Arhivirano s originala, 28. 7. 2011. Pristupljeno 29. 7. 2020.

Izvori

[uredi | uredi izvor]