Središnja Hrvatska

Koordinate: 45°48′47″N 15°58′39″E / 45.81306°N 15.97750°E / 45.81306; 15.97750
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Središnja Hrvatska
Centralna Hrvatska
Zastava Grb
Zastava Grb
Položaj na karti
Položaj na karti
Država Hrvatska
Glavni i najveći grad Zagreb
45°48′47″N 15°58′39″E / 45.81306°N 15.97750°E / 45.81306; 15.97750
Službeni jezik hrvatski
Pismo Latinica
Etničke grupe  Hrvati
Religija Rimokatoličanstvo
Demonim Hrvat
Upravni oblik Regija
Površina
• Ukupno
 28.337 km2
Stanovništvo
• Ukupno
2.215.620 
78/km2 
Središnja Hrvatska nije službena podjela Hrvatske, nego je historijska regija.[1]

U suvremenoj geografiji pojmovi Središnja Hrvatska i Planinska Hrvatska koriste se za opisivanje većine područja ponekad historijskog poznatog kao Hrvatska ili Uža Hrvatska, jedna od četiri historijske regije Hrvatske, zajedno s Dalmacijom, Istrom i Slavonijom. Nalazi se između Slavonije na istoku, Jadranskog mora na zapadu i Dalmacije na jugu. Regija nije zvanično definisana, a granice i opseg različito opisuju različiti izvori. Pojam Središnja Hrvatska odnosi se na sjeveroistočni dio, a pojam Planinska Hrvatska na jugozapadni dio teritorije (krajnji zapadni dio je poznat kao Hrvatsko primorje). Isto tako, umjesto njih mogu se koristiti termini 'Zagrebačka makroregija' i 'Riječka makroregija'. Središnja Hrvatska je najznačajnije ekonomsko područje države, koje doprinosi više od 50% hrvatskog bruto domaćeg proizvoda. Glavni grad Hrvatske, Zagreb, najveći je grad i najvažnije ekonomsko središte središnje Hrvatske.

Užu Hrvatsku čini nekoliko vlastitih manjih regija: Lika, Gorski Kotar, Zagorje, Međimurje, Hrvatsko primorje, Podravina, Posavina, Kordun, Banovina, Prigorje, Turopolje, Moslavina i Žumberak. Regija pokriva 28.377 km2 zemlje i ima 2.418.214 stanovnika. Uža Hrvatska se prostire na granici između Dinarida i Panonskih nizija. Granica ove dvije geomorfološke cjeline ide od Žumberka do Banovine, uz rijeku Savu. Područje Dinarida obilježeno je kraškom topografijom, dok se u Panonskoj niziji nalaze ravnice, posebno u riječnim dolinama (duž Save, Drave i Kupe) ispresijecane brežuljcima i planinama razvijenim u obliku horsta i grabena. Lika i Gorski Kotar dio su Dinarida i sadrže pet od osam planina u Hrvatskoj viših od 1.500 metara. Na tom području prevladava topografija krša, što rezultira specifičnim reljefnim oblicima i hidrologijom zbog interakcije krša i vodotoka regije (npr. Plitvička jezera). Veći dio regije ima umjereno toplu i kišovitu kontinentalnu klimu, iako na većim nadmorskim visinama ima znatnog sezonskog snijega. Regija pripada gotovo isključivo slivu Crnog mora i uključuje većinu velikih rijeka koje teku u Hrvatskoj.

Granice uže Hrvatske oblikovane su teritorijalnim gubicima srednjovjekovne Hrvatske od strane Venecijanske Republike i osmanlijskim osvajanjem počevši od 15. vijeka. Zapravo, sama Hrvatska labavo odgovara onome što se nazivalo reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae (relikvije relikvija nekadašnje velike i slavne Kraljevine Hrvatske) i kasnije Kraljevine Hrvatske unutar Habsburške monarhije. Regija sadrži većinu od 180 očuvanih ili restauriranih dvoraca u Hrvatskoj, jer je kroz svoju historiju bila pošteđena ratne štete velikih razmjera. Varaždin i Zagreb zauzimaju kulturno istaknuto mjesto među gradovima regije. Zapad regije predstavlja prirodnu barijeru između Jadranskog mora i Panonskih nizija, a to je, uz osmanlijska osvajanja i rezultirajući status vojne granice, doprinijelo relativno lošem razvoju privrede i infrastrukture tog područja.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Gospić, najveći grad u Lici

Kultura[uredi | uredi izvor]

Dvorac Trakošćan koji se nalazi sjeverno od Krapine

Veći dio Uže Hrvatske u Hrvatskoj se odlikuje relativno visokom gustoćom naseljenosti – posljedica činjenice da je regija bila pošteđena ratnih šteta velikih razmjera. To je omogućilo i očuvanje brojnih objekata kulturnog naslijeđa, uključujući srednjovjekovna gradska jezgra, gradine, dvorce, palače i crkve. Budući da su srednjovjekovnom Kraljevinom Hrvatskom upravljali vladari sa sjedištem južnije, u područjima bliže obali Jadranskog mora, u regiji je sačuvano nekoliko spomenika iz ranog i visokog srednjeg vijeka (većina njih datira iz kasnog srednjeg vijeka i kasnijih razdoblja). Postoje, međutim, arheološka nalazišta sa obilježjima iz prahistorije i klasične antike. Najznačajnije prahistorijsko nalazište u regiji je nalazište Homo neanderthalensis otkriveno u Krapini.[2]

Regija sadrži većinu od 180 očuvanih ili restauriranih dvoraca u Hrvatskoj (većina najbolje očuvanih izgrađena je u 17. i 18. vijeku), kada osmanlijsko osvajanje više nije predstavljalo prijetnju. U Drugom svjetskom ratu porušen je značajan broj objekata. Najveći broj sačuvanih dvoraca nalazi se u Hrvatskom zagorju, uključujući i dvorac Trakošćan, najljepši dvorac u Hrvatskoj. Njegova izgradnja počela je u 14. vijeku, a od tada je značajno proširena i obnovljena. Drugi primjer je dvorac Veliki Tabor, najbolje očuvani srednjovjekovni dvorac u Hrvatskoj završen u drugoj polovini 15. vijeka.[3]

Među gradovima u regiji Varaždin i Zagreb zauzimaju posebna kulturna mjesta. Varaždin se često smatra najznačajnijim središtem barokne kulture i baštine u Hrvatskoj. Ta tvrdnja se ogleda u gradskoj historijskoj arhitekturi i kulturnim događajima, zasnovanim na tradiciji grada iz tog doba.[4] Zagreb je, s druge strane, najveći kulturni centar, ne samo u regiji, već i u Hrvatskoj u cjelini. Dom je za desetine galerija, muzeja i pozorišta, kao i mjesto brojnih znamenitosti.[5] Znamenitosti uključuju zagrebačku katedralu, utemeljenu 1093. godine i više puta obnavljanu od tada, a posljednja velika rekonstrukcija bila je nakon zemljotresa 1880. godine.[6] Katedrala je najviša građevina u Hrvatskoj.[7] Zagreb je najznačajniji centar znanstvenog rada i obrazovanja u regiji i cijeloj zemlji. To je mjesto Univerziteta u Zagrebu — najstarijeg mjesta visokog obrazovanja u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, koje kontinuirano djeluje od 1669.[8] U njemu se nalazi i Institut Ruđer Bošković, vodeći hrvatski naučno- istraživački institut i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.[9][10]

Historija[uredi | uredi izvor]

  Kraljevina Hrvatska u 1867.

Sama Hrvatska kao regija se historijski definirala kroz teritorijalne gubitke srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske od Mletačke Republike i osmanlijsko osvajanje počevši od 15. vijeka. Moderna historija zabilježila je prve osmanlijske napade na ovo područje krajem 15. vijeka nakon pada Srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva, što je kulminiralo bitkom na Krbavskom polju 1493. Područje danas poznato kao Uža Hrvatska je postalo tek 1522. godine, kada je glavni grad Hrvatske preseljen iz Dalmacije u Bihać. Kao odgovor, Hrvatska vojna krajina uspostavljena je pod direktnom habsburškom carskom vlašću. Do 1528. godine gotovo cijela Lika je bila pod osmanlijskom kontrolom.[11] Venecija je zauzela područje današnje Dalmacije kako su Osmanlije napredovale, pobijedivši u odlučujućoj bitci na Krbavskom polju 1493. i bitci kod Mohača 1526. godine. To je dovelo do gubitka Slavonije i poraza Kraljevine Ugarske za koju je Hrvatska bila vezana personalnom unijom. Obim osmanlijskog osvajanja još uvijek obilježava južne i istočne granice uže Hrvatske kao geografske regije. Zapravo, sama Hrvatska labavo odgovara onome što se nazivalo relikvijama nekadašnje velike i slavne Kraljevine Hrvatske (latinski: reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae) i kasnija Kraljevina Hrvatska unutar Habsburške Monarhije.[12] Hrvatska vojna krajina postupno se uspostavlja u drugoj polovini 16. vijeka, uklanjajući daljnje područje iz sastava Kraljevine Hrvatske i stavljajući vojnu zonu pod direktnu carsku vlast.[13] Osmanlijsko napredovanje na hrvatsku teritoriju nastavilo se sve do bitke kod Siska 1593. godine, prvog odlučujućeg osmanlijskog poraza, koji je doveo do trajnije stabilizacije granice.[14] Kako je osmanlijska kontrola ovog područja padala, vojna krajina se proširila na cijelu Liku. Godine 1881. taj je dio uključen u sastav Kraljevine Hrvatske i Slavonije, zajedno s Gorskim kotarom, koji je ostao u sastavu Kraljevine Hrvatske tijekom Hrvatsko-osmanlijskih ratova.[14]

Spomenik ustanku naroda Korduna i Banije

Nakon osmanlijskog poraza u Velikom osmanlijskom ratu i nakon Karlovičkog mira (1699), od vraćenih teritorija formirana je posebna Kraljevina Slavonija, čime su potvrđene utvrđene granice Kraljevine Hrvatske.[14] Prema odredbama Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, teritoriju kojim je vladala iz Zagreba, data je Slavonija, a vojna granica je ukinuta. Rijeka je uklonjena iz nove kraljevine, jer ju je Corpus separatum umjesto toga pripojio Ugarskoj.[15][16] Nakon Prvog svjetskog rata i Trijanonskog sporazuma, Mađarska je izgubila Rijeku i Međimurje, kao i druge teritorije, u korist novouspostavljene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.[17] Ustav iz 1921. definirao je zemlju kao unitarnu državu i ukinuo historijske administrativne podjele, čime je zapravo okončana autonomija Hrvatske.[18] Međimurje je Hrvatskoj pripalo 1947. godine kada su sve granice bivših jugoslavenskih konstitutivnih republika definirale komisije za razgraničenje, prema odlukama AVNOJ -a iz 1943. i 1945.[19]

Nakon raspada Jugoslavije i proglašenja nezavisnosti Hrvatske 1991. godine, Republika Srpska Krajina (RSK) je proglašena u dijelovima Hrvatske, uključujući dijelove Hrvatske (Banovinu i Kordun), koji su obuhvaćali područja istočno od Karlovca i južno od Siska, obilježavanje početka rata u Hrvatskoj.[20] Nakon prekida vatre u januaru 1992. godine,[21] mirovne snage Ujedinjenih nacija bile su raspoređene na tom području.[22] Područje je ostalo izvan kontrole hrvatske vlade sve do augusta 1995. godine, kada je ponovo zauzeto u operaciji Oluja. Napad Hrvatske vojske okončan je predajom posljednjeg operativnog korpusa vojske RSK u Viduševcu, kod Gline.[23] Nakon rata, određeni broj gradova i općina u regiji proglašeno je za područja posebne državne skrbi.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Frucht (2004). Istočna Evropa: Uvod u ljude, zemlje i kulturu. 1 (illustrated izd.). str. 413. ISBN 978-1-57607-800-6. Nepoznati parametar |izdavač= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |prvi= zanemaren (pomoć)
  2. ^ "Sjeverna i Središnja Hrvatska – Prostor bogate povijesti, nalazišta, kulture i tradicije" [Northern and Central Croatia – Area of rich history, finds, culture and tradition]. Jutarnji list (jezik: hrvatski). 14. 8. 2010. Arhivirano s originala, 4. 3. 2014. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  3. ^ Željko Žutelija (12. 5. 2011). "Pregled dvoraca: Baština naših davnih predaka" [Review of castles: Heritage of our ancestors]. Jutarnji list (jezik: hrvatski). Arhivirano s originala, 27. 4. 2016. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  4. ^ "Varaždin" (jezik: hrvatski). Croatian National Tourist Board. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 3. 7. 2012.
  5. ^ "Grad Zagreb" [The city of Zagreb] (jezik: hrvatski). Croatian National Tourist Board. Arhivirano s originala, 2. 2. 2017. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  6. ^ "Katedrala Marijina Uznesenja [The Cathedral of the Assumption of the Blessed Virgin Mary]". In Your Pocket City Guides. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  7. ^ Feđa Gavrilović (12. 1. 2012). "Razbijene zastarjele predrasude" [Obsolete prejudices shattered]. Vijenac (jezik: hrvatski). Matica hrvatska (466). ISSN 1330-2787. Arhivirano s originala, 29. 1. 2012. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  8. ^ "University of Zagreb 1699 – 2005". University of Zagreb. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  9. ^ "About the RBI". Ruđer Bošković Institute. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  10. ^ "The Founding of the Academy". Croatian Academy of Sciences and Arts. Arhivirano s originala, 6. 6. 2010. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  11. ^ Boris Banovac; Robert Blažević; Željko Boneta (31. 12. 2004). "Modernizacija (i/ili europeizacija) hrvatske periferije – primjeri Istre, Like i Gorskog Kotara" [Modernization (and/or Europeization) of Croatian Periphery – Examples of Istria, Lika and Gorski Kotar]. Revija Za Sociologiju (jezik: hrvatski). Croatian Sociological Association. 35 (3–4): 113–141. ISSN 0350-154X. Pristupljeno 21. 6. 2012.
  12. ^ Mislav Ježić (septembar 1992). "Nešto kulturoloških razmišljanja o regionalizmu u Hrvatskoj i Europi" [Some culturological reflections on regionalism in Croatia and Europe]. Društvena Istraživanja (jezik: hrvatski). Social Sciences Institute Ivo Pilar. 1 (1): 13–24. ISSN 1330-0288. Pristupljeno 11. 4. 2012.
  13. ^ Dino Mujadžević (juli 2009). "Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu osmanskih arhivskih izvora" [The 1552 Ottoman invasions in Slavonia according to the Ottoman archival sources]. Povijesni Prilozi (jezik: hrvatski). Croatian History Institute. 36 (36): 89–107. ISSN 0351-9767. Pristupljeno 11. 3. 2012.
  14. ^ a b c Richard C. Frucht (2005). Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture. ABC-CLIO. str. 422–423. ISBN 9781576078006. Pristupljeno 18. 10. 2011.
  15. ^ Ladislav Heka (decembar 2007). "Hrvatsko-ugarska nagodba u zrcalu tiska" [Croatian-Hungarian compromise in light of press clips]. Zbornik Pravnog Fakulteta Sveučilišta U Rijeci (jezik: hrvatski). University of Rijeka. 28 (2): 931–971. ISSN 1330-349X. Pristupljeno 10. 4. 2012.
  16. ^ Branko Dubravica (januar 2002). "Političko-teritorijalna podjela i opseg civilne Hrvatske u godinama sjedinjenja s vojnom Hrvatskom 1871–1886" [Political and territorial division and scope of civilian Croatia in the period of unification with the Croatian military frontier 1871–1886]. Politička Misao (jezik: hrvatski). University of Zagreb, Faculty of Political Sciences. 38 (3): 159–172. ISSN 0032-3241. Pristupljeno 20. 6. 2012.
  17. ^ Tucker, Spencer (2005). Encyclopedia of World War I (1 izd.). ABC-CLIO. str. 1183. ISBN 9781851094202. Virtually the entire population of what remained of Hungary regarded the Treaty of Trianon as manifestly unfair, and agitation for revision began immediately.
  18. ^ "Parlamentarni izbori u Brodskom kotaru 1923. godine" [Parliamentary Elections in the Brod District in 1932]. Scrinia Slavonica (jezik: hrvatski). Croatian Institute of History – Slavonia, Syrmium and Baranya history branch. 3 (1): 452–470. novembar 2003. ISSN 1332-4853. Pristupljeno 17. 10. 2011.
  19. ^ Egon Kraljević (novembar 2007). "Prilog za povijest uprave: Komisija za razgraničenje pri Predsjedništvu Vlade Narodne Republike Hrvatske 1945.-1946" [Contribution to the history of public administration: commission for the boundary demarcation at the government's presidency of the People's Republic of Croatia, 1945–1946 (English language summary title)]. Arhivski Vjesnik (jezik: hrvatski). Croatian State Archives. 50 (50). ISSN 0570-9008. Pristupljeno 10. 12. 2010.
  20. ^ "Izvješće o djelovanju "Specijalne jedinice milicije Krajine" iz Dvora na području Banovine u lipnju i srpnju 1991. (II. dio)" [Report on activity of "Special unit of Krajina militia" from Dvor in Banovina area in June and July 1991 (part 2)]. Hrvatski vojnik (jezik: hrvatski). Ministry of Defence (Croatia) (297). juni 2010. ISSN 1333-9036. Arhivirano s originala, 14. 7. 2014. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  21. ^ Chuck Sudetic (3. 1. 1992). "Yugoslav Factions Agree to U.N. Plan to Halt Civil War". The New York Times. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  22. ^ Robert Stallaerts (2010). Historical Dictionary of Croatia. Scarecrow Press. str. 326–328. ISBN 9780810867505. Pristupljeno 29. 6. 2012.
  23. ^ Zvonko Alač (5. 8. 2011). "Oluja: 16 godina od hrvatskog rušenja Velike" [Storm: 16 years since Croatia dismantled Greater Serbia] (jezik: hrvatski). Index.hr. Pristupljeno 29. 6. 2011.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Središnja_Hrvatska&oldid=3590713"