Vidovdanski ustav
Vidovdanski ustav donesen je 28. juna 1921 u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina SHS).[1] Može se danas nazvati, kao što tvrdi Milan Basta bivši general Jugoslovenske narodne armije (JNA), početkom jugoslovenstva.[2] Država je definisana kao ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija. Ustavom je određen izgled grba, zastave te naziv službenog jezika koji je glasio bio srpsko-hrvatsko-slovenački. Imao je centralističko-unitarističke elemente mada je ukinuo tipične centralističke elemente monarhije jer nije priznavao plemstvo, titule itd. Narodna skupština je bila jednodomna koji su činili poslanici, koje je narod birao neposredno tajnim glasanjem. Biračko pravo imala je svaka muška osoba nakon navršene 21 godine. Vlast je bila trodijelna: zakonodavna, upravna i sudska. Kralj je mogao raspustiti Narodnu skupštinu, birati ministre zakonodavstva a presude su izricane u kraljevo ime.[3] Ustav će biti ukinut 6. januara 1929 te će nastupiti Šestojanuarska diktatura kada vlast preuzima regent Aleksandar Karađorđević. 3. septembra 1931 donosi se tzv. Oktroirani ustav koji je imao elemente apsolutizma.[4]
Historija[uredi | uredi izvor]
Izglasan je sa 223 glasa za, 35 protiv, dok 161 poslanik nije učestvovao u glasanju. Odsustvo glasača zabilježeno je pretežno kod Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) i Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Stjepan Radić će ispred HRSS kasnije priznati ustav te 18. jula 1925 ući u vladu s Nikolom Pašićem.[5] Većina glasova dobijena je pomoću Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) i Turske nacionalne stranke (tzv. Džemijet). Kasnije će Mehmet Spaho, kao najutjecajniji član JMO koja je već bila i pred raskolom, tražiti reviziju ustava.[6][7] JMO je, prema Purivatri, glasala za Ustav da bi dobila naknadu u visini od 225 miliona dinara za zemljište koje je oduzeto Muslimanima. Dok Basta tvrdi da je sve ovisilo o JMO-u,[4] Purivatra smatra da glasovi JMO-a nisu bili odlučujući jer bi dovoljan broj uz pomoć Srpske zemljoradnička stranke (SRZ) ionako bio dobijen.[8] Ustavom je uvedena kapitalistička akumulacija i povećana socijalna neravnopravnost. Država je bila ustavom podjeljena na oblasti uz ukidanje lokalne samouprave [9][10]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Basta, Milan (1980). RAT JE ZAVRŠEN SEDAM DANA KASNIJE. SPEKTAR Zagreb, Forum Novi Sad, Jedinstvo Priština, Prva Književna komuna Mostar, Centar za informacije Zagreb-Opatija, Partizanska knjiga Ljubljana. Arhivirano s originala, 25. 3. 2019. Pristupljeno 23. 3. 2019.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Kamberović, Husnija (2009). Mehmed Spaho (1883-1939): Politička biografija. Sarajevo: VKBI. ISBN 9789958471094.CS1 održavanje: ref=harv (link)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ (Basta i str. 432)
- ^ (Basta i str. 35)
- ^ "Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 28. jun 1921 (Vidovdanski ustav)". Arhiv Jugoslavije (jezik: srpski). 2008. Arhivirano s originala, 3. 4. 2019. Pristupljeno 3. 4. 2019.
- ^ a b (Basta i str. 433)
- ^ (Kamberović i str. 72)
- ^ (Kamberović i str. 43)
- ^ (Kamberović i str. 59)
- ^ Ćurak, Nerzuk (21. 5. 1999). "INTERVJU DANA - Akif Purivatra "Kako smo osvajali naciju"". Arhiva BH Dani broj 103. BH Dani. Arhivirano s originala 22. 5. 2013. Pristupljeno 16. 4. 2019.
U takvoj situaciji Spaho je iskoristio podrsku JMO novom Ustavu da se potpise ugovor o obaveznoj isplati obveznica za oduzetu zemlju u visini od 225 miliona dinara.
CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link) - ^ (Kamberović i str. 68)
- ^ (Kamberović i str. 193)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- (sr)Vidovdanski ustav Arhivirano 19. 11. 2019. na Wayback Machine iz Arhiva Jugoslavije