Starogrčki jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Starogrčki jezik
Ἑλληνική/Hellēnikḗ
Države govorenja
Broj govornika {{{govornici}}}
Jezička porodica {{{jezička porodica}}}
Službeni status
Služben u {{{država}}}
Jezički kod
ISO 639-1 {{{iso1}}}
ISO 639-2 grc
ISO 639-3 grc
Vidi također: Jezik | Spisak jezika
Početak Homerove Odiseje
Antička Grčka
Dijalekti starogrčkog jezika
1 − 4: Eolski
5: Jonski i 6: Atički
7 − 14: Dorski
15 −18: Sjeverozapadni
19 − 21: Arkado-kiparski

Starogrčki jezik obuhvata oblike grčkog jezika, koji se koristio u antičkoj Grčkoj i drevnom svijetu iz cijelog perioda od 9. stoljeća p.n.e. do 6. stoljeća nove ere. Često se grubo dijeli u:

Zastario je u drugom mileniju p.n.e., u odnosu na mikenskom grčkom.[1][2]

Jezik helenističke faze je poznat kao Koine (zajednički). Koine se smatrao na kao njegova posebna historijski faza, iako je u svom najranijem obliku jako ličio na atički grčki i na svoj najnoviji oblik koji se približava srednjevjekovnom grčkom. Prije Koine perioda, grčki jezik klasičnih i ranijih razdoblja uključuje nekoliko regionalnih dijalekata.

Starogrčki je jezik su promovirali Homer i klasični atenski historičari, dramskih pisci, starogrčki filozofi. To je doprinijelo pojavi mnogo riječi na germanskom i latinskom, a zatim i slavenskom rječniku i bio je standardni predmet studija u obrazovnim institucijama zapadnog svijeta od renesanse. U historiji Srednjevjekovne Bosne i današnje Bosne i Hercegovine, logično je što se i u suvremenom bosanskom jeziku javlja mnoštvo tuđica grčkog porijekla (grekizama). To se osobito odnosi na komunikacije u prirodnim i društvenim naukama, a nisu rijetke ni u svakodnevnom govoru.

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Ostrakon po imenu Kimon, Stoa od Attalosa

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hansen H., Quinn G. M. (1992): Greek - An Intensive Course, Fordham University Press.
  2. ^ Easterling P., Handley C. (2001): Greek Scripts: An illustrated introduction. London: Society for the Promotion of Hellenic Studies, 2001. ISBN 0-902984-17-9.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pierre Chantraine (1968), Dictionnaire étymologique de la langue grecque, Klincksieck, Paris.
  • Athenaze: An Introduction to Ancient Greek (Oxford University Press). [A series of textbooks on Ancient Greek published for school use.
  • Hansen, Hardy and Quinn, Gerald M. (1992) Greek: An Intensive Course, Fordham University Press
  • Easterling, P & Handley, C. Greek Scripts: An illustrated introduction. London: Society for the Promotion of Hellenic Studies, 2001. ISBN 0-902984-17-9

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Gramatika[uredi | uredi izvor]

Klasični tekstovi[uredi | uredi izvor]