Lihtenštajn

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kneževina Lihtenštajn
Fürstentum Liechtenstein
Zastava Lihtenštajna Grb Lihtenštajna
Zastava Grb
Himna"Oben am jungen Rhein" ("Iznad mlade Rajne")

Položaj Lihtenštajna na karti
Položaj Lihtenštajna
Glavni grad Vaduz
Službeni jezik njemački
Državno uređenje  
• Princ
Hans-Adam II
Daniel Risch
Zakonodavstvo  
Nezavisnost 26. decembar 1805. nakon Bratislavskog mira 
Površina
• Ukupno
160,4 km2 (214.)
• Vode (%)
zanemariv
Stanovništvo
• Ukupno
33.987 (procjena 2006) (211.)
210/km2 
Valuta Franak (CHF)
Vremenska zona CET (UTC+1)
- ljeti CEST (UTC+2)
Pozivni broj +423
Internetska domena .li

Kneževina Lihtenštajn (njem. Fürstentum Liechtenstein) malena je država u srednjoj Evropi, bez izlaza na more. Graniči sa Švicarskom na zapadu i Austrijom na istoku. Reljef je planinski, što je pogodovalo razvoju planinskog (skijaškog) turizma. Poznata je i kao porezni raj. Glavni grad je Vaduz. Unatoč svojoj maloj površini, Lihtenštajn nije jako urbaniziran (kao što je to npr. Kneževina Monako). Lihtenštajn je najmanja zemlja na svijetu u kojoj se govori njemački jezik, te jedina evropska zemlja čije susjedne zemlje također nemaju izlaz na more.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prostor današnje teritorije Lihtenštajna nekoć je pripadao rimskoj provinciji Raetia. Ovaj prostor je vijekovima izlazio iz evropskih strateških interesa i u prošlosti je imao jako mali uticaj na razvoj historije.

Dinastija Lihtenštajn po kojoj je kneževina dobila svoje ime dolazi iz dalekog dvorca Lihtenštajn u Donjoj Austriji (Niederösterreich) koji je bio u posjedu dinastije Lihtenštajn od 1140. godine do 13. vijeka kad su izgubili vlasništvo nad njime. Od 1807. pa sve do danas dvorac je ponovno u njihovom vlasništvu. Dinastija Lihtenštajn je tokom historije dobila mnoge posjede u Moravskoj, Šleskoj, Donjoj Austriji i Štajerskoj. Međutim, većina ovih je bila pod feudalnom vlašću ostalih plemićkih porodica "viših" titula, a pogotovo pod vlašću raznih porodičnih linija porodice Habsburg. Zbog toga što nije imala niti jedan posjed koji je držala direktno pod svojom vlašću dinastija Lihtenštajn nije imala svoje mjesto u Kraljevskom parlamentu Svetog Rimskog Carstva (Reichstag).

Porodica Lihtenštajn je željela svoj posjed na kojem bi imala direktnu vlast uz cara Svetog Rimskog Carstva na čijem bi se teritoriju nalazio taj posjed. Nakon nekog vremena je porodica Lihtenštajn kupila gospodstvo Schellenberg (1699) i grofoviju Vaduz 1712. Ti posjedi su bili jedino pod vlašću vladajućih grofova i pod vlašću Svetog Rimskog Carstva.

Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva, proglasio je Kneževinu (Fürstentum) Lihtenštajn 23. januara 1719. godine. Dao joj je ime u čast Antona Floriana od Lihtenštajna. Tog dana je Lihtenštajn također postao zemlja - članica Svetog Rimskog Carstva.

Napoleon Bonaparte je 1806. godine napao Sveto Rimsko Carstvo. U Svetom Rimskom Carstvu su se srušili svi politički i upravni sistemi. Franjo II, car Svetog Rimskog Carstva, je abdicirao i raspustio Sveto Rimsko Carstvo. Iz tog razloga Lihtenštajn nije imao više nikakvih obaveza prema vladarima izvan svojih granica. Od 25. jula 1806. godine, kad je osnovana Rajnska Konfederacija (čiji je član bio princ od Lihtenštajna) zemlja je bila pod neizravnom zaštitom, odnosno vladavinom Napoleona I. To je trajalo sve do 19. oktobra 1813. kad je raspuštena Rajnska Konfederacija.

1818. godine je vlast pripala Ivanu I, ali je bila ograničena. 1818. godine je također prvi put viđen član porodice Lihtenštajn. To je bio princ Alojz. Međutim, vladar Lihtenštajna se prvi put pojavio u Lihtenštajnu tek 1842. godine.

Na Bečkom kongresu je kreirana Njemačka konfederacija, čiji je član postao Lihtenštajn.

Lihtenštajn je jedna od malobrojnih svjetskih zemalja koja je imala vrlo mirnu historiju. Neutralna je zemlja, pa nije učestvovala u ratovima.

Politika[uredi | uredi izvor]

Lihtenštajn je višestranačka parlamentarna demokratska monarhija.

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Lihtenštajn je podjeljen na 11 općina (Gemeinden). Jedna općina u Lihtenštajnu većinom sadrži samo jedan grad. 5 od 11 općina pripada "Unterland" - a ostale pripadaju "Oberland".

Geografija[uredi | uredi izvor]

Lihtenštajn je smješten u dolini Rajne, u Alpama. Cijelu zapadnu granicu Lihtenštajna čini upravo ta rijeka, dok je granica s Austrijom većinom kopnena. Od sjevera prema jugu ova zemlja duga je samo 24 km. Istočni dio uzdiže se u više predjele, gdje je i najviši vrh države – Grauspitz (2.599 m). Unatoč alpskom okruženju, klima je umjereno planinska. Zimi su planinske padine izvrsno mjesto za zimske sportove.

Površina Lihtenštajna iznosi 160,4 km2, a ukupna dužina granica 77,9 km. Nova istraživanja pokazala su da su u prijašnjim istraživanjima statističari pogriješili zbog nepristupačnog terena. Lihtenštajn je iz tog razloga tek 2006. novim, modernim istraživanjima saznao da su njegove granice zapravo 1,9 km duže.

Lihtenštajn je, uz Uzbekistan, jedna od dvije zemlje u svijetu čije susjedne zemlje nemaju izlaz na more, tj. dvostruko kontinentalna zemlja. Jedina je zemlja s dominantnim govornicima njemačkog jezika, a da nema granicu s Njemačkom.

Lihtenštajn je šesta najmanja nezavisna država u svijetu. Iza njega su samo Vatikan, Monako, Nauru, Tuvalu i San Marino.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Unatoč svojoj maloj površini i ograničenim prirodnim resursima, Lihtenštajn je danas jedna od tek nekoliko zemalja u svijetu koje imaju veći broj registriranih poduzeća od broja stanovnika. Lihtenštajn danas ima prosperitetnu, jaku, visoko industrijaliziranu ekonomiju. To je postignuto izuzetno malom poreznom stopom (maksimalna stopa je 18%) i lahkim i ne toliko kompliciranim pravilima udruživanja. Lihtenštajn uvozi više od 90% energetskih potreba. Kneževina je u poštanskoj i monetarnoj uniji sa Švicarskom, pa je službena valuta švicarski franak. Lihtenštajn je članica EFTA-e (Evropskog udruženja za slobodnu trgovinu).

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prosječna očekivana životna dob u Lihtenštajnu je 79,68 godina (76,1 godina za muškarce i 83,28 godina za žene). Smrtnost novorođenčadi je u prosjeku 4,64 na 1000 novorođenih. 100% populacije (starije od 10 godina) zna čitati i pisati.