Divlji mak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Divlji mak
Papaver rhoeas
Papaver rhoeas - Köhler–s Medizinal-Pflanzen-101.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Ranunculales
Porodica Papaveraceae
Rod Papaver
Vrsta P. rhoeas
Dvojno ime
Papaver rhoeas
L.
Ilustracija biljke na plitkom tlu (Albrecht Meyer)
Tri stadija cvijetanja običnog maka: pupoljak, cvijet, i kapsula
Claude MonetMakovi (1873.): veliki impresionista očito je bio impresioniran naslikanim krajolikom.

Divlji mak (obični mak), poljski mak ili žitni mak, a i crveni mak ili bulka i turčinak, turčin cvijet, pa glavobolj, boliglava, purpelica i pucalica – sve su to uže ili šire poznati nazivi za biljku pod naučnim imenom Papaver rhoeas.[1]

To je vrsta zeljaste cvjetnice iz porodice makovi (lat. Papaveraceae). Poznat je kao poljoprivredni korov, posebno u žitnim poljima, a nakon Prvog svjetskog rata i kao simbol mrtvih vojnika. Prije pojave herbicida, ovog maka je ponekad bio toliko u izobilju na poljoprivrednim poljima da se moglo zaključiti da je ova biljka tu ustvari usjev. Međutim, jedina vrsta porodice Papaveraceae koja se uzgaja kao ratarska kultura u velikom obimu je Papaver somniferum, opijumski mak.

Opis[uredi | uredi izvor]

Papaver rhoeas je varijabilna jednogodšnja uspravna biljka koja proizvodi dugovječne sjemenke u čahutrama. Na Sjevernoj hemisferi niče i cvjeta u proljeće, a dozrijevaju u jesen. Stabljika je visoka oko 20 do 90 cm.[2][3]

Izgled i list[uredi | uredi izvor]

Crveni mak je listopadna, jednogodišnja ili (rijetko) dvogodišnja zeljasta biljka, koja narastae od 20 do 90 centimetara. U mrežastoj strukturi nalaze se povezane cijevi sa mliječnim sokom. Malo razgranata stabljika je relativno tanka i dlakava. Uspravna je, slabo razgranata i dlakave.[4]

Grubo, čekinjasto lišće je kopljasto i izduženo, dugo do oko 15 centimetara, jednostavno dvostruko izdijeljeno s grubo urezanim i oštro nazubljenim sekcijama. Listovi su sivozeleni i pokriveni stršećim sivim dlačicama.

Zavisno od prirode tla, korijen može biti i veoma dug i razgranat.

Cvijet, plodovi i sjemenke[uredi | uredi izvor]

Pupoljci se nalaze se na dugim drškama i obično su prema tlu usmjereni. U krunici imaju četiri, tanke i nježne latice. Cvjetovi su krupni (prečnika do oko 5 do 10 cm), upadljivi, svijetlocrveni do tamnocrveni, rijetko bijeli. Nalaze se na dugim drškama

Period cvjetanja je od maja do jula. Cvjetovi su na stabljici usamljeni, vršni. Dvospolni su i radijalne simetrije, sa četverostrukim cvijetnim omotačem. Pri otvaranju cvijeta, dva dlakava poklopca pupoljka otpadnu. Latice su zajedno uvezane u korijenu i to nepravilno. Promjera su od 5 do 10 cm u relativno velikioj krunici i mogu se znatno razlikovati po veličini. Četiri svijetlocrvene do purpurne, rijetko bijele ili ljubičaste latice na dnu imaju crnu mrlju, koja je često uokvirena bijelom linijom. Vrlo su tanke i krhke i pomalo liče na tanjušni cigaretpapir, po čemu se lako identificiraju.

Cvijet ima oko 164 prašnika. Kratki konusni disk tučka ima oko 10 (5-18) radijalnih zraka. Latice su obično duge 10-22 mm, do dva puta duže od širine, a na bazi zaobljene. Kapsula ploda sadrži nekoliko stotina do hiljada sjemenki; nepotpuna je, sa lažnim pregradama među kojima su tamne bubrežaste sjemenke.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Poljski mak je zeljasta biljka s polurozetom, mezomorfna terofita. Zavisno od dubine tla, njegov razgranati korijen doseže dubinu i do 1 metar.

U Evropi ga ima širom kontinenta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, gdje obično raste u obrađenim poljima, osobito sa strnim žitaricama, po komunikacijskim nasipima, suhim livadama i kamenjarima, a i u šikarama (sub)mediteranske oblasti.

Bilke cvjetaju samo dva do tri dana. Cvjetovi su samooplodni. U nektaru su diskoidno-bubrežasta polenova zrnca . Crvenu boju latica (od antocijana) slijepi za crveni dio spektra vjerojatno vide kao plavo ljubičastu, ali na UV svjetlu, pčele je primjećuju zbog njihove jake percepcije UV zraka. Crna mrlja u korijenu latica je posljedica superpozicijom plave i crvene boje .

Cvijet proizvodi 2,5 miliona zeleno-crnih polenovih zrna; ovaj neuobičajeno veliki broj je nadmašio samo božur. Širenje polena se odvija po dnevnoj ritmici. Većinom je obilato oko 10 sati ujutro. U prugastom rascjepu tučka je jajna ćelija, sa prostorom za pristup raznih insekata. Moguće je čak i oprašivanje pomoću vjetra.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Porijeko bulke nije pouzdano poznato. Kao i za mnoge ostale biljke kao područja porijekla se navode Evropa (Amerikanci) i Južna Evropa (sjeverni Evropljani). Ipak, njegov nativni zavičaj uključuje Zapadnu Aziju, Sjevernu Afriku i Evropu. [5]. Poznato je da se javlja sa agrikulturom Staroga svijeta od ranih vremena, kada je bio simbol za plodnost zemljišta.

Poznat je i sterilni hibrid Papaver dubium x P. hungaricum, koji je intermedijaran po svim karakterima P. rhoeas.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Neke sorte turčinka se uzgajajaju za dekoraciju okućnica i bašti. P. rhoeas sadrži alkaloid roeadin, koji je blagi sedativ.

U narodnoj medicini, crveni mak se upotrebljava za liječenje smetnji u disajnim organima, želucu ili za smirenje duševnih bolesnika. Čajevi i slični pripravci, a nekad i sirup se spravljaju za ublažavanje kašlja, osobito jačeg kod male djece. Upotrebljvaju se i za liječenje upale grla i pluća, astme i bronhitisa.

U kulinarstvu, sjemenke se upotrebljavaju jao aromatični dodatak raznim kolačima i pecivima. Latice se koriste za prirodno bojenje alkoholnih i bezalkoholnih pića i napitaka.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić Lj., Lakušić R. (1990): Livadske biljke. Svjetlost, Sarajevo.
  2. ^ Blamey M., Fitter R., Fitter A. (2003): Wild flowers of Britain and Ireland: The complete guide to the British and Irish flora. A & C Black, London, ISBN 978-1408179505
  3. ^ Stace C. A. (2010): New flora of the British isles. Cambridge University Press, Cambridge, UK, ISBN 9780521707725.
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004): Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  5. ^ http://www.kew.org/science-conservation/plants-fungi/papaver-rhoeas-common-poppy Royal Botanic Gardens, Kew

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]