Čaj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Za druga značenja, pogledajte Čaj (čvor).
Čaj
Čajni listovi kod zhong čaja
Vrsta toplo ili hladno piće
Država Kina[1]
Biljka čaja (Camellia sinensis)
Camellia sinensis

Čaj (kin. 茶, korejski 차, hindski चाय „chai“), misli se na kineski čajevac, aromatično je piće obično pripremano sipanjem vruće ili ključale vode preko osušenih listova biljke Camellia sinensis, zimzelenog žbuna autohtonog u Aziji.[2] U bosanskom jeziku termin čaj označava uglavnom biljni čaj (od nane, kamilice i sl.). Nakon vode, čaj je najšire upotrebljavan napitak u svijetu.[3] Neki čajevi, poput Dardžilinga i kineskog zelenog čaja, imaju osvježavajući, blago gorki i oštar okus,[4] dok ostali imaju znatno drugačije profile koji ubrajaju slatke, orašaste, cvijetne ili travnate reference.

Čaj potječe iz Kine, vjerovatno kao medicinsko piće.[5] Došao je na Zapad preko portugalskih svećenika i trgovaca, koji su ga predstavili tokom 16. vijeka.[6] Pijenje čaja postalo je moderno među Britancima tokom 17. vijeka, koji su počeli veliku proizvodnju i komercijalizaciju biljaka u Indiji da bi zaobišli kineski monopol tog vremena.[7]

Izraz biljni čaj obično označava infuzije voća ili biljaka napravljenih bez biljke čaja, kao što su natapanje šipurka, kamilice ili roibosa. Ovi su također poznati kao tisanes ili biljne infuzije da se razlikuju od "čaja" kao što se obično tumači.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Kineski znak za čaj je , originalno napisan sa dodatnom crticom  (izgovara se tu, koristi kao riječ za gorku biljku), i dobija svoju trenutnu formu tokom Tang Dinastije kako se koristilo raspravi u 8. vijeku u vezi čaja, Klasično djelo o čaju.[8][9][10] Riječ se izgovara različito u različitim varijantama kineskog jezika, kao što je chá u mandarinskom, zo i dzo u wu kineskom, te ta i te u min kineskom.[11] Jedna sugestija je da su se različiti izgovori možda pojavili od različitih riječi za čaj u drevnoj Kini, naprimjer tu (荼) je možda prerastao u ;[12] historijski fonologisti ipak smatraju da cha, te i dzo svi dolaze od istog korijena sa rekonstruisanim izgovorom dra (dr- predstavlja samostalan suglasnik za retrofleks d), koji se promijenio zbog smjene zvuka kroz vijekove.[14] Ostale drevne riječi za čaj ubrajaju jia (, definisano kao "gorko tu" tokom Han dinastije), she (), ming () i chuan (), sa riječi chuan koja je jedina druga riječ i dalje u upotrebi za čaj.[14][13] Većina, kao mandarinski i kantonski, izgovaraju ga duž linije cha, ali hokien varijante duž južne obale Kine i u jugoistočnoj Aziji izgovaraju ga kao teh. Ova dva izgovora napravili su odvojene puteve u ostale jezike svijeta:[14]

  • Te je iz dijalekta amoy  južne Fujian provincije. Došlo je do Zapada sa luke grada Xiamena (Amoy), prilikom većeg kontakta sa zapadnoevropskim trgovcima kao što su Holanđani, koji su ga raširili zapadnom Evropom.
  • Cha je iz kantonskog chàh u gradu Guangzhou (Canton) i lukama Hong Konga i Macaua, također velikih tačaka kontakta, posebno sa Portugalcima, koji su raširili izraz po Indiji u 16. vijeku. Koreanski i japanski izgovori riječi cha, ipak, nisu došli iz kantonskog, nego su posuđeni u korejski i japanski jezik tokom ranijih perioda kineske historije.

Najraširenija forma chai došla je iz perzijskog jezika چای chay. I châ i chây forme mogu se naći u perzijskim rječnicima.[15] Oni su nastali od sjevernokineskog izgovora chá,[16] što je prošlo put svile do centralne Azije i Perzije, gdje je uzeto iz perzijskog gramatičkog sufiksa -yi prije dolaska u ruski, arapski, urdu, turski, itd.[17]

Porijeklo i historija[uredi | uredi izvor]

Japanska slika iz 19. vijeka koja oslikava Shennonga: kineska legenda Shennong sa pronalaskom čaja.[18]

Biljke čaja autohtone su istočnoj i južnoj Aziji, i vjerovatno potječu oko dodirnih tačaka zemalja sjeverne Burme i jugozapadne Kine.[19] Statistička klaster analiza, broj hromosoma, lahka hibridizacija i različiti tipovi intermedijarnih hibrida i spontanih poliploida indiciraju da najvjerovatnije jedno mjesto nastanka postoji za Camellia sinensis, područje koje ubraja sjeverni dio Burme, te Yunnan i Sichuan provincije Kine.[19] Pijenje čaja je najvjerovatnije počelo tokom Shang dinastije u Kini, kada je korišten u medicinske svrhe.[5] Vjeruje se da, ubrzo poslije, "po prvi put, ljudi su počeli kuhati lišće čaja radi konzumiranja u koncentriranoj vodi bez dodataka ostalih listova ili biljaka, nego koristeći čaj kao gorak pak stimulativan napitak, radije nego medicinsko sredstvo."[5]

Kineske legende pridjevaju otkrivanje čaja Shennongu u 2737 p.n.e.[18] Kineski izumitelj bio je prva osoba koja je izumila sjeckalicu za čaj.[20] Prvo zabilježeno pijenje čaja je u Kini, sa najranijim zapisima iz 10. vijeka p.n.e.[21][22] Naredni rani kredibilni zapis pijenja čaja datira u 3. vijek n.e., u medicinskom tekstu autora Hua Tuo, koji tvrdi, "piti gorak čaj neprekidno čini da čovjek razmišlja bolje." Slijedeća rana referenca čaja je nađena u pismu kojeg je napisai general Qin dinastije, Liu Kun.[23] Čaj je bio uobičajeno piće tokom Qin dinastije (3. vijek p.n.e.) i postalo je veoma popularno tokom Tang dinastije, kada se raširilo u Koreju, Japan i Vijetnam. U Indiji, pio se zbog medicinskih svrha u dugim ali neodređenim periodima, ali osim kod Himalajske regije čini se da nije bio korišten kao piće sve dok Britanci nisu tamo predstavili kineski čaj.

Stanica za vaganje čaja: Batumi, Rusko carstvo prije 1915.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Fabrika čaja u Tajvanu

Čaj je najpopularnije piće koje se proizvodi i konzumira u svijetu, izjednačavajući sve ostale – uključujući kahvu, čokoladu, gazirana pića i alkohol – kombinirano.[3] Veći dio čaja koji se konzumira van istočne Azije proizvodi se na velikim plantažama na brdovitim regijama Indije i Sri Lanke, i prodaje se većim proizvođačima. U suprotnosti sa velikoserijskom industrijskom proizvodnjom su više manjih "bašti," ponekad miniskulne plantaže, koje proizvode jako prodavane čajeve koje veličaju gurmani. Ovi čajevi su i rijetki i skupi, i mogu biti u usporedbi sa nekim od najskupljih vina u ovom smislu.

Indija je svjetska najveća nacija po ispijanju čaja,[24] iako konzumiranje po stanovniku ostaje 750 grama po osobi svake godine. Turska, sa 2,5 kg čaja koji se konzumira po osobi po godini, najveća je svjetska država u konzumiranju po stanovniku.[25]

Skladištenje[uredi | uredi izvor]

Stanja skladišta i tip determiniraju rok trajanja čaja. Onaj kod crnog čaja je duži od onog kod zelenog. Neki, kao što je cvijetni čaj, mogu trajati samo mjesec ili slično. Ostali, kao pu-erh, poboljšavaju se starenjem.

Da bi ostao svjež i da se zaštiti od buđi, čaj treba biti zaštićen od toplote, svjetlost, zraka i vlage. Čaj mora biti čuvan na sobnoj temperaturi u uskom zračnom kontejneru. Crni čaj u vreći unutar zatvorenog neprovidnog kanistera može biti čuvan dvije godine. Zeleni čaj propada brže, često u manje od godinu. Čvrsto valjani barutni čaj traje duže od više otvorenih listova Chun Mee čaja.

Trajanje u skladišenju za sve čajeve može biti produžen korištenjem sredstva za sušenje ili paketa koji apsorbuju oksigen, vakuumsko zaptivanje ili hlađenje u uskim zračnim kontejnerima (osim zelenog čaja, gdje je diskretna upotreba hlađenja ili zamrzavanja preporučljiva i temperaturna promjena na minimumu).[26]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fuller, Thomas (21 April 2008). "A Tea From the Jungle Enriches a Placid Village". The New York Times (New York). str. A8. 
  2. ^ Martin, p. 8
  3. ^ a b Alan Macfarlane; Iris Macfarlane (2004). The Empire of Tea. The Overlook Press. str. 32. ISBN 1-58567-493-1. 
  4. ^ Penelope Ody, (2000). Complete Guide to Medicinal Herbs. New York, NY: Dorling Kindersley Publishing. str. 48. ISBN 0-7894-6785-2. 
  5. ^ a b c Mary Lou Heiss; Robert J. Heiss (23 March 2011). The Story of Tea: A Cultural History and Drinking Guide. Random House. str. 31. ISBN 978-1-60774-172-5. By the time of the Shang dynasty (1766–1050 BC), tea was being consumed in Yunnan Province for its medicinal properties  Greška kod citiranja: Invalid <ref> tag; name "storyoftea" defined multiple times with different content
  6. ^ Bennett Alan Weinberg; Bonnie K. Bealer (2001). The World of Caffeine: The Science and Culture of the World's Most Popular Drug. Psychology Press. str. 63. ISBN 978-0-415-92722-2. The Portuguese traders and the Portuguese Jesuit priests, who like Jesuits of every nation busied themselves with the affairs of caffeine, wrote frequently and favorably to compatriots in Europe about tea. 
  7. ^ http://www.teamuse.com/article_000803.html
  8. ^ Albert E. Dien (2007). Six Dynasties Civilization. Yale University Press. str. 362. ISBN 978-0-300-07404-8. 
  9. ^ Bret Hinsch (2011). The ultimate guide to Chinese tea. 
  10. ^ Nicola Salter (2013). Hot Water for Tea: An inspired collection of tea remedies and aromatic elixirs for your mind and body, beauty and soul. ArchwayPublishing. str. 4. ISBN 978-1-60693-247-6. 
  11. ^ Peter T. Daniels, ur. (1996). The World's Writing Systems. Oxford University Press. str. 203. ISBN 978-0-19-507993-7. 
  12. ^ Keekok Lee (2008). Warp and Weft, Chinese Language and Culture. Eloquent Books. str. 97. ISBN 978-1-60693-247-6. 
  13. ^ "Why we call tea "cha" and "te"?", Hong Kong Museum of Tea Ware 
  14. ^ Dahl, Östen. "Feature/Chapter 138: Tea". The World Atlas of Language Structures Online. Max Planck Digital Library. Pristupljeno 4 June 2008. 
  15. ^ Mair & Hoh 2009, str. 263.
  16. ^ "Chai". American Heritage Dictionary. Chai: A beverage made from spiced black tea, honey, and milk. ETYMOLOGY: Ultimately from Chinese (Mandarin) chá. 
  17. ^ "tea". Online Etymology Dictionary. The Portuguese word (attested from 1550s) came via Macao; and Rus. chai, Pers. cha, Gk. tsai, Arabic shay, and Turk. çay all came overland from the Mandarin form. 
  18. ^ a b Yee, L. K., Tea’s Wonderful History, The Chinese Historical and Cultural Project, pristupljeno 17. juni 2013, year 1996–2012  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć) Greška kod citiranja: Invalid <ref> tag; name "laura2" defined multiple times with different content
  19. ^ a b Yamamoto, T; Kim, M; Juneja, L R (1997). Chemistry and Applications of Green Tea. CRC Press. str. 4. ISBN 0-8493-4006-3. For a long time, botanists have asserted the dualism of tea origin from their observations that there exist distinct differences in the morphological characteristics between Assamese varieties and Chinese varieties... Hashimoto and Shimura reported that the differences in the morphological characteristics in tea plants are not necessarily the evidence of the dualism hypothesis from the researches using the statistical cluster analysis method. In recent investigations, it has also been made clear that both varieties have the same chromosome number (n=15) and can be easily hybridised with each other. In addition, various types of intermediate hybrids or spontaneous polyploids of tea plants have been found in a wide area extending over the regions mentioned above. These facts may prove that the place of origin of Camellia sinensis is in the area including the northern part of the Burma, Yunnan, and Sichuan districts of China. 
  20. ^ The History of Tea – Tea Bags and Makers. Inventors.about.com (9 April 2012). prikazano 13. maja 2013.
  21. ^ Tea. Encarta. Arhivirano s originala, 8 March 2008. Pristupljeno 23 July 2008. 
  22. ^ "Tea". The Columbia Encyclopedia Sixth Edition. 
  23. ^ Martin, str. 29: "počevši u 3. vijeku n.e., reference vezane za čaj čine se kredibilnije, posebno one iz vremena of Hua T'oa, veoma poštovanog ljekara i hirurga"
  24. ^ Sanyal, Amitava (13 April 2008). "How India came to be the largest tea drinking nation". Hindustan Times (New Delhi). str. 12. 
  25. ^ Euromonitor International (13 May 2013). "Turkey: Second biggest tea market in the world". Market Research World. Pristupljeno 25 November 2012. 
  26. ^ "Green Tea Storage" (PDF). Pristupljeno 15. juli 2009.  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Mair, Victor H.; Hoh, Erling (2009). The True History of Tea. Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-25146-1.
  • Martin, Laura C. (2007). Tea: The Drink that Changed the World. Tuttle Publishing. ISBN 0-8048-3724-4.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]