Šipurak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Šipurak/Šipak
Ilustracija šipurka Rosa canina
Ilustracija šipurka Rosa canina
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Rosales
Porodica Rosaceae
Potporodica Rosoideae
Rod Rosa
Podrod R. subg. Rosa
Sekcija Rosa sect. Caninae
Vrsta R. canina
Dvojno ime
Rosa canina
L.

Šipurak ili šipak (lat. Rosa canina) je žbunasta biljka iz porodice ruža. Drugi nazivi: šipak, divlja ruža, pasja ruža, šipurina, šipurika.

Šipurak cvijet
Šipurak cvijet
Šipurak list
Šipurak grana
Šipurak plod

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Šipurak je razgranati, bodljikavi žbun, koji može narasti i do 3 metra visine. Grane su vitke i savijaju se u luku. Veliki cvjetovi imaju 5 ružičastih ili bijelih latica. Šipurak obično cvjeta u maju i junu, dok plodovi sazrijevaju u septembru i oktobru. Plod je jajastog oblika, crven i po površini gladak i sjajan. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Dobro podnosi mraz i uspijeva u hladnoj klimi.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Plodovi šipurka sadrže 0,5 do 2% vitamina C, zavisno od podneblja i stepena zrelosti. Plod sadrži i vitamine B1, B2 i K, organske kiseline, šećere (invertni šećer), tanine, flavonoide, mineralne soli. U sjemenu šipurka ima vitamina E i nešto vanilina.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Šipurak se koristi u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji. Od plodova se dobija pekmez, slatko i sok. Sušeni plodovi se koriste u čajnim mješavinama. U nekim krajevima žbun šipurka se koristi kao živa ograda.

Upotreba u medicini[uredi | uredi izvor]

Proizvodi od šipurka pojačavaju izdvajanje žuči. Zbog vitamina K, šipurak zaustavlja krvarenja i pojačava izlučivanje mokraće, to jest djeluje diuretički, depurativno i astrigentno. Količina vitamin C u šipurku je dovoljna da spriječi pojavu skorbuta. Indikacija upotrebe šipurka: hepatitis, holangitis, insuficijencija jetre, dijareja, dizenterija, hemoragije, bubrežni kamenac, avitaminoza, astenije.

Upotreba u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]

Šipurak ima višestruku primjenu u narodnoj medicini. Osim ploda, koristi se i cvijet u vidi infuza kod različitih vrsta krvavljenja, proljeva i grčeva u stomaku. Sjeme (Semen Cynosbati) se koristi kao sredstvo protiv groznice, za rastvaranje i izbacivanje bubrežnih kamenaca, krvavog mokrenja, kod oboljenja mokraćnog mjehura, te protiv katara crijeva i hripavca.

Jestivost[uredi | uredi izvor]

Plod šipurka se može koristiti svjež ili kuhan za proizvodnju pekmeza, sirupa i sokova. Sjeme je dobar izvor vitamina E i može se mljeti i miješati sa brašnom. Pored osušenog ploda i suhi listovi se mogu koristiti za čaj[1] i tople napitke. Latice cvijeta ako im se odstrani gorko podnožje mogu biti korištene kao dodatak salatama, i kuhane kao varivo.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.229, 230
  • Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Priprema čaja od šipurka, e-ljekarna.net";pristupljeno: 07. 2. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]