Žuč

Žuč je tekućina koju stvara jetra, a sastoji se od žučnih soli, elektrolita, bilirubina (razgradni produkt hemoglobina), holesterola, i drugih lipida. Također sadržava metabolite i razgradne produkte ksenobiotika (lijekovi i otrovi). Žuč služi kao emulgator za masti i vitamine topljive u uljima u probavnom traktu i omogućava bolju apsorpciju masnih tvari iz crijeva. Iz žučnog mjehura žuč žučovodom dospijeva do duodenuma. Prije spoja s duodenumom žučovod se spaja sa sabirnim vodom iz gušterače. Žuč se izlučuje iz žučnog mjehura na signal da su masnoće ušle u duodenum - žučni se mjehur stisne i ubrizgava žuč u lumen duodenuma.

Fiziološke funkcije

Djelovanje žučnih soli pri probavi

Žuč djeluje u određenoj mjeri kao surfaktant, pomažući emulzifikaciju masti iz hrane. Anion žučne soli ima hidrofilni i hidrofobni dio te ima mogućnost okruživanja kapljica masti (triglicerida i fosfolipida) pri čemu se formiraju micele, kod kojih je hidrofobni dio okrenut prema unutra, a hidrofilni prema vani. Hidrofilni kraj je pozitivno naelektrisan zbog lecitina i drugih fosfolipida koji sačinjavaju žuč i ovaj naboj spriječava kapljice masti okružene žuči da se ponovo grupišu u veće čestice. Obično micele u duodenumu imaju promjer oko 14-33 μm.

Disperzija masti iz hrane u micele omogućava veću površinu za djelovaje enzima pankreasne lipaze, koja razlaže trigliceride i može da dospije u masno jezgro kroz pukotine između žučnih soli. Triglicerid se razlaže u dvije masne kiseline i monoglicerid, koji se apsorbiraju u zidovima crijeva. Nakon prolaska kroz membranu, masne kiseline ponovo formiraju triglicerid i apsorbiraju se u limfni sistem kroz limfne kapilare. Bez žučnih soli, većina lipida iz hrane bi nerazgrađena izašla iz organizma kao feces.

Kako žuč povećava apsorpciju masti, to predstavlja važan dio apsorpcije supstanci rastvorljivih u mastima, kao što su vitamini (D, E, K i A). Pored uloge u probavi, žuč služi kao put izlučivanja bilirubina, nusprodukta eritrocita koje reciklira jetra. Alkalna žuč ima funkciju neutralizacije viška kiseline, prije dolaska u ileum, zadnji dio tankog crijeva. Žučne soli također djeluju kao baktericidi, uništavajući mnoge mikroorganizme prisutne u hrani.

Poremećaji i patološka stanja

U odsustvu žuči, masti postaju neprobavljive i umjesto toga se izlučuju fecesom, što dovodi do stanja poznatog kao steatoreja. Steatoreja može uzrokovati manjak esencijalnih masnih kiselina i vitamina topljivih u mastima. Osim toga, distalno od tankog crijeva, koje je normalno odgovorno za apsorpciju masti iz hrane, gastrointestinalni trakt i crijevna mikroflora nisu prilagođeni obradi masti, što može dovesti do poremećaja u debelom crijevu.

Holesterol sadržan u žuči ponekad se može taložiti i formirati nakupine u žučnoj kesi, čime nastaju žučni kamenci. Holesterolski žučni kamenci se najčešće liječe hirurškim uklanjanjem žučne kese. Međutim, u određenim slučajevima mogu se rastvoriti povećanjem koncentracije nekih prirodno prisutnih žučnih kiselina, kao što su henodeoksiholna kiselina i ursodeoksiholna kiselina.

Žuč može biti potisnuta u želudac kao posljedica oslabljenog pilorusa, prisustva određenih supstanci, uključujući alkohol, ili snažnih mišićnih kontrakcija i spazama duodenuma. Ovo stanje je poznato kao bilijarni (žučni) refluks.

Vanjski linkovi

Nedovršeni članak Žuč koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.