Hidrofilnost

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Termit Schedorhinotermes se koristi hidrofilnom površinom tijela i krila da se prilijepi na biljke koje naseljava.

Hidrofilnost (grčki: υδρο - hydro = voda + φιλια - philia = ljubav, prijateljstvo) – u hemiji – je sposobnost molekule da se povezuje sa molekulama vode stvaranjem vodikove veze. Hidrofilne molekule su rastvorljive i u drugim polarnim rastvaračima. Ova osobina je važna za funkcioniranje ćelijskih membrana, djelovanje surfaktanata, itd.[1]

Hidrofilne supstance privlače vodu iz vazduha. Među takvima su brojne soli, kao i šećeri. Hidrofilnost je termodinamski povoljno obilježje. Molekule čini rastvorljivim, ne samo u vodi, nego i drugim polarnim rastvaračima. Hidrofilne molekula ili dio molekule je tipski polarna i ima sposobnost formiranja vodikovih veza, što mu omogućava da se lakše rastvara u vodi nego u ulju ili drugim hidrofobnim rastvaračima. Hidrofilne i hidrofobne molekule su također poznate i kao polarne i nepolarne.[2][3][4][5] [6][7][8]

Neke hidrofilne supstance se uopće ne rastvaraju. Ta vrsta smješa se pripada koloidima. Sapun, koji je amfifilan jer ima hidrofilnu glavu i hidrofobni rep, što mu omogućava da se rastvara i u vodi i u uljima.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Merriam-Webster dictionary
  2. ^ Lindhorst T. (2007): Essentials of carbohydrate chemistry and biochemistry. Wiley-VCH, 3527315284}}
  3. ^ Robyt F. (1997): Essentials of carbohydrate chemistry. Springer, ISBN 0387949518.
  4. ^ Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley, http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.
  5. ^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
  6. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  7. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  8. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]