Amfifilnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Fosfolipidi imaju amfipatički karakter.

Amfifilnost (grč. αμφις amphis = oba, obostrano + φιλíα - philia = ljubav, prijateljstvo) termin je za opisivanje hemijskih spojeva koji imaju i hidrofilna (voli vodu, polarna) i lipofilna (voli masnoću) svojstava. Takvi spojevi se nazivaju amfifilnim ili amfipatskim.

Amfilnost je široka osnova za istraživanja u hemiji i biohemiji, kao što je lipidni polimorfizam. Organski spojevi sa hidrofilnim grupama na oba kraja prolatne molekule se nazivaju bolaamfifilnim. Široko dostupne amfifilne supstance su sapuni i deterdženti.[1][2][3][4][5]

Struktura i osobine[uredi | uredi izvor]

Lipofilna grupa je tipski velika ugljovodična funkcijska grupa, kao što je dugi lanac CH3(CH2)n, sa n > 4. Hidrofilne grupe se mogu podijeliti u slijedeće kategorije:

  1. Naelektrisane grupe
  2. Polarne, nenaelektrisane grupe. Primjeri su alkoholi sa velikim R grupama, kao što je diacil glicerol (DAG), i oligoetileneglikoli sa dugačkim alkil lancima.[6][7][8]


Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lindhorst T. (2007): Essentials of carbohydrate chemistry and biochemistry. Wiley-VCH, 3527315284}}
  2. ^ Robyt F. (1997): Essentials of carbohydrate chemistry. Springer, ISBN 0387949518.
  3. ^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
  4. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  6. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  7. ^ Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley, http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.
  8. ^ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]