Sapun
Sapun je anionski surfaktant, koji se upotrebljava za pranje i čišćenje, dajući površinski aktivan anion u vodenom rastvoru. Sapuni su alkalne soli viših masnih kiselina.[1] Industrijski se proizvode procesom saponifikacije, pri čemu se kao sirovine koriste prirodna ulja i masti, koje se obrađuju jakim rastvorom baze (najčešće natrijum hidroksid). Pri tome nastaje smjesa alkalnih soli masnih kiselina i glicerola.
Djelovanje
[uredi | uredi izvor]
Sapuni omogućavaju čišćenje zahvaljujući specifičnoj strukturi molekula. Molekule sapuna imaju hidrofilni dio, koji se rastvara u vodi i hidrofobni dio, koji rastvara nepolarne molekule masti. Masnoće koje su bile zadržane na koži ili tkanini kao prljavština, djelovanjem sapuna počinju da se rastvaraju u vodi zahvaljujući formiranju micela. Micele su sastavljene od nekoliko desetina ili stotina molekula, čije su hidrofilne grupe okrenute prema vodi, a hidrofobni lanci okrenuti jedan prema drugom. Hidrofobni dio rastvara masti iz prljavštine i omogućava njihovo uklanjanje u vodeni rastvor, u obliku emulzije.[2]
Postupak izrade
[uredi | uredi izvor]Dvije glavne metode izrade sapuna su „topla“ i „hladna“. Za obje metode potreban je izvor topline te je potrebno postići reakciju cijele lužine. Hladni postupak zahtijeva malu količinu topline, dovoljnu da se postigne otapanje masti i reakcija s bazom. Kod toplog postupka potrebne su puno više temperature kako bi se ubrzala reakcija saponifikacije tj. ona mora biti dovršena do trenutka kada se sapun izlijeva u kalupe. Hladni postupak je jednostavniji, zahtijeva manji utrošak energije i vremena, ali da bi saponifikacija bila gotova potrebno je dva do sedam dana ili više. U slučaju da se sapun upotrijebi prije nego je saponifikacija završena, može doći do iritacije ili oštećenja kože zbog previsoke vrijednosti pH. Iz tog je razloga važno pratiti pH tokom dozrijevanja sapuna, najčešće 2 do 3 sedmice.[3]
Industrijska proizvodnja sapuna
[uredi | uredi izvor]Osnovni koraci u industrijskoj proizvodnji sapuna uključuju saponifikaciju, uklanjanje glicerola, čišćenje sapuna i završnu obradu. Kontinuirani proces saponifikacije započinje u autoklavu, gdje se na temperaturi od 120˚C i pritisku od 200 kPa kontinuirano dovodi mješavina ulja i masti s odgovarajućom količinom otopine NaOH. Proces saponifikacije je jako brz, oko 30 minuta ili manje. Po završetku saponifikacije, smjesa se kratko zadrži u autoklavu, a potom se odvodi u rashladnu miješalicu gdje se saponifikacija završava. Proces se nastavlja u statičkom separatoru, gdje se od sloja sapuna odvajaju lužina (NaOH), glicerol i sol (NaCl). S obzirom da sloj sapuna još uvijek sadrži glicerol, odvodi se u kolonu za ispiranje gdje se ispire otopinom lužine i soli s ciljem uklanjanja nečistoća.[3]
Otopina lužine i soli dodaje se na vrh kolone dok se sloj sapuna dodaje s dna. Konačno odvajanje lužine odvija se putem centrifuge. Dobiveni sapun stavlja se u prethodno zagrijani spremnik te se raspršuje u sušilici za sušenje gdje se uklanja višak vlage. Osušeni sapun se odvaja prolaskom pare u ciklonu te se stavlja na vijčane rezance, a ekstrudirani sapun se reže na male rezance. Takvi se sapuni skladište u silose, a prije pakiranja odvode se na završnu obradu. Također se prije pakiranja, sapunima dodaju razni dodaci poput boje ili mirisa te se skladište i odvode do potrošača.[3]
Dodaci sapunima
[uredi | uredi izvor]Zbog moguće ranketljivosti odnosno oksidacije masnih kiselina, sapunima se dodaju antioksidansi poput natrijevog silikata ili natrijevog hiposulfita. Mogu se dodavati i titanov dioksid i cinkov oksid koji izbjeljuju sapune, a u posljednje vrijeme sapuni sadrže i optička sredstva, sredstva koja apsorbiraju UV zračenje i emitiraju plavkasto svijetlo, sve u svrhu prekrivanja žućkastog tona sapuna. Također, ovisno o vrsti sapuna, u njima se mogu nalaziti i drugi dodaci. Toaletni sapun kao kozmetički proizvod sadrži razne dodatke koji mu daju bolji izgled, blage ili intenzivne mirise, odmašćivače i sredstva za zaštitu kože, biljne ekstrakte te posebno važna sredstva za dezodoriranje koji svojim baktericidnim djelovanjem sprječavaju neugodne mirise. Sapuni za pranje mogu sadržavati pored nekih od navedenih dodataka i elektrolite, konzervanse ili druge agense, a svi moraju biti vidljivo navedeni na deklaraciji. U proizvodnji prirodnih sapuna glicerol se ne izdvaja već ostaje u sapunu, što predstavlja veliku prednost jer glicerol ima povoljan utjecaj na kožu, naročito problematičnu.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Supstancegroup". COSMILE Europe (jezik: srpski). Pristupljeno 8. 4. 2025.
- ^ "Sapuni i deterdženti – Kemija 8". edutorij-admin-api.carnet.hr. Pristupljeno 8. 4. 2025.
- ^ a b c d Babić, Ljubica (2019). "Sinteza transparentnog prirodnog sapuna". repozitorij.ktf-split.hr. Pristupljeno 8. 4. 2025.
