Vitamin D

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Vitamin D2

Vitamin D ili kalciferol je antirahitični vitamin, a često ga nazivaju i vitaminom sunca. Spada u grupu liposolubilnih vitamina. Iz historijskih se razloga svrstava među vitamine iako se po većini obilježja radi o hormonu (steroidna struktura). Zajedno sa paratireoidnim hormonom reguliše koncentraciju kalcijumovih jona u plazmi. Prije njegovog otkrića mnogi ljudi su bolovali od rahitisa, a posebno djeca. Zato su mu u prošlosti posvetili naročitu pažnju. Danas se zna da taj vitamin može spriječiti i liječiti rahitis.

Hemijske osobine[uredi | uredi izvor]

Grupa vitamina D obuhvata 7 vitamina koji se međusobno razlikuju u strukturi bočnog lanca u položaju 17. Ali kad se govori o vitaminu D u užem smislu misli se na smjesu vitamina D2 (ergokalciferol) i D3 (kolekalciferol). Ergosterol (provitamin ergokalciferola) je biljnog porijekla, dok je 7 - dehidroholesterol (provitamin kolekalciferola). Najčešće su to bijeli kristali. Vitamin D praktički je netopiv u vodi, ali se otapa u alkoholu , hloroformu i eteru te u biljnim uljima. Nije stabilan u kristalnom stanju pa ga često nalazimo u uljnim otopinama koje su stabilne.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vitamin D se u tijelu može sintetizirati u koži pod uticajem UV zraka iz provitamina. Ali se može unositi i hranom. Najviše ga ima u ribljem ulju i mesu, mlijeku i mliječnim prozvodima i žumancetu. Dnevni zahtjevi za vitaminom D relativno su mali i odrasli ga nadoknađuju izlaganjem suncu ili hranom. Preporučena dnevna količina (RDA) iznosi 5 - 10 μg.

Djelovanje[uredi | uredi izvor]

Primarna je uloga vitamina D održavanje homeostaze i konstantne koncentracije kalcijuma i fosfata u plazmi. Potiče njihovu apsorpciju iz probavnog trakta. Pridonosi jačim kostima i zdravim zubima te je vrlo učinkovit u razvoju djece.

Nedostatak vitamina D očituje se klinički hipokalcijemijom, hipofosfatemijom ili opštom demineralizacijom kosti, bolovima u kostima, spontanim frakturama i slabošću mišića. To je uzrokovano nedovoljnom resorpcijom kalcija i fosfata. Tako može doći i do bolesti koja se zove rahitis. To je metabolička bolest kostiju. Kosti postaju mekane i naginju deformacijama dok zubi postaju defektni. Najčešća je kod djece pa je njima vitamina D najviše potreban. U odraslih se javlja rijetko.

Primjenom velikih doza vitamina D dolazi do poremećaja u matabolizmu kalcija te su prvi simptomi hipervitaminoze vezani uz hiperkalcijemiju. To su umor, probavne smetnje, gubitak težine, anemija pa i depresija. Dolazi i do dodatnog taloženja kalcija u bubrezima i gušterači. U prevelikim dozama smatra se najtoksičnijim vitaminom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: