Perzijski jezik

Perzijski jezik ili farsi (فارسی fārsī) je indo-evropski jezik, kojim se govori u Iranu, Tadžikistanu, Uzbekistanu, Afganistanu, te u nekim drugim dijelovima Kavkaza i Srednje Azije. Pripada porodici indoevropskih jezika, koja se dijeli na ukupno dvanaest grupa: indijska (arijska), armenska, grčka, albanska, italska, keltska, germanska, slovenska, baltička, tokarska, hetitska i iranska. Historija grupe iranskih jezika započinje još u sedmom vijeku prije nove ere. Perzijski je najznačajniji u grupi iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pismenih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i savremeni jezik. Kao indo-evropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti sa ostalim jezicima iz indo-evropske porodice, a naročito sa engleskim i francuskim. Sa francuskim ga vezuje način naglašavanja, posebno kod posljednjeg sloga, a sa engleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi.

Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna perioda, stari perzijski jezik (jezik Aveste i Darijevih napisa), srednji perzijski jezik (pahlavi) i novi perzijski jezik, ili samo, perzijski. On datira od momenta prihvaćanja arapskog alfabeta oko 650. godine n. e., kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog uticaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene u toku čitavog zadnjeg milenijuma, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene vjekovima unazad bez posebnih teškoća.

Neke sličnosti između savremenog bosanskog i perzijskog jezika

Kada se govori o riječima orijentalnog porijekla prisutnima u bosanskom jeziku, pritom se najčešće misli na turcizme. U rječniku stranih riječi dr. B. Klaića uz ovaj pojam stoji sljedeće objašnjenje: "Turcizam: riječ ili izraz turskog porijekla". Međutim, treba dodati da su turcizmi zajednički naziv za sve riječi orijentalnog, dakle turskog, perzijskog i arapskog porijekla, koje su putem turskog jezika počele prodirati u slavenske jezike. Sistematsko širenje turcizama započelo je dolaskom Osmanlija na Balkan i trajalo je tokom više vijekaova. Na taj su se način i mnoge riječi izvorno perzijskog porijekla ukorijenile kao turcizmi u bosanskom jeziku. Ovaj se članak neće baviti turcizmima perzijskog porijekla u bosanskom jeziku iz više razloga. Prije svega, o tucizmima općenito već postoji mnogo ozbiljnih studija, a osim toga, nas zanimaju mogući uticaji staroperzijskog jezika na bosanski koji su započeli mnogo ranije, u razdoblju prije dolaska Osmanlija. Ako se prihvati hipoteza da su stanovnici naših krajeva prije dolaska na slavenski Jug naseljavali područje današnjeg Irana, onda se sasvim prirodno nameće i pitanje jezika kojim su tada govorili. Seobom na zapad, u krajeve u kojima danas obitavaju, sa sobom su ponijeli i svoj jezik - to najosobnije kulturno obilježje jednog naroda, istovremeno podložno brojnim mijenama. Pa ipak, usprkos brojnim izmjenama i stranim uticajima koje je bosanski jezik pretrpio tokom dugog niza godina, uspio je zadržati i neke riječi i oblike koji komparativnom analizom sa savremenim perzijskim i staroperzijskim upućuju na moguću srodnost ovih dvaju jezika. Riječi koje su obrađene u članku samo su neki od primjera na koje smo mogli naići služeći se nama dostupnom literaturom. Naime, treba istaknuti da se ove riječi ne nalaze izdvojene na ovaj način i etimološki obrađene niti u kojem rječniku ili bilo kojoj stručnoj knjizi.

Glagoli

-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:

                književni 			govorni
sam, jesam 	perz. hastam  			hasam 
si, jesi	perz. hasti			hasi	
je		perz. hast ili ast		-e 
smo, jesmo	perz. hastim			hasim 
ste, jeste	perz. hastid			hasid 
su, jesu	perz. hastand			hasand 

• dati, perz. dadan, prezentska osnova: deh < srednjoperz. prezentska osnova dad < staroperz. prezentska osnova data-, imenica: dade
• derati, perz. daridan, prezentska osnova: dar
• čamiti, perz. čamidan, prezentska osnova: čam
• goriti, perz. goridan ili gor gereftan, prezentska osnova: gor, imenica gorre
• htjeti, perz. hāstan – konjugacija:

hoć(u) 		perz. xāh(am)			 
hoć(eš) 	perz. xāh(i)				 
hoć(e)		perz. xāh(ad)		
hoć(emo)	perz. xāh(im) 
hoć(ete) 	perz. xāh(id)  
hoć(e) 		perz. xāh(and) 

• kušati, pokušati, perz. kušidan, prezentska osnova: kuš
• lajati, staroperz. lāidan, prezentska osnova: lāj
• lizati, perz. lisidan, prezentska osnova: lis
• napisati, pisati, perz. neveštan ili nepeštan, prezentska osnova: nevis < pehlevijski perz. ni-pis < staroperz. ni-piš prefiks: ni + korijen: pais
• njušiti, novoperz. anšidan, prezentska osnova: anš < perz. prezentska osnova: aniyōš- < pehlevijski staroperz. prezentska osnova: niγōš < staroperz. prezentska osnova: angauš
• peći, staroperz. pazidan, prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
• pohati, perz. pohtan (pazidan), prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
• živjeti, perz. zistan, prezentska osnova: zi < srednjoperz. Ziwistan prezentska osnova: ziw < staroperz. Žiwistan, prezentska osnova: živ

Imenice

• adrija, perz. daryā : more < srednjoperz. drayab < staroperz. drayah
• Bog , staroperz. bağ < sanskrit bağ
• ban, avestijski pāna < perz. bān: sufiks koji znači čuvar
• brat, perz. baradar < srednjoperz. brad(ar) < staroperz. bratar
• čuča, perz. đuđe
• jesen, perz. hazān
• kolač, perz. koluče (vrsta kolača)
• kuća, perz. kuče (kujče): malo naselje, staroperz. kuša, kušan
• govedar, perz. gāvdār (gāv: govedo, krava + dār: prezentska osnova od infinitiva daštan «imati, držati»)
• mater, perz. i srednjoperz. mādar < staroperz. matar
• miš, perz. muš
• mozak, perz. magz < srednjoperzijski mazg < staroperzijski mazga-
• nov, perz. nov < srednjoperz. nōg < staroperz. nava-
• obrva, perz. abru (u množini: abrovān)
• pazuh, perz. bazu (nadlaktica)
• pusa, perz. bus, buse
• stan, perz. –stān (sufiks za mjesto): obitavalište, mjesto, npr. Armanestān: zemlja Armena (Armenija), Ozbakestān: zemlja Uzbeka (Uzbekistan)
• uši, perz. guš < srednjoperz. goš < staroperz. Guša
• vjetar, perz. bād < srednjoperz. vāt < staroperz. vāta
• žena, perz. i srednjoperz. zan < staroperz. žan
• zima, perz. zemestān: zem + sufiks za mjesto, lokaciju stān < sanskrit hima: snijeg, hladnoća (himalaya: stan snijega, tamo gdje snijeg obitava)

Brojevi

• dvjesto, perz. dvist, devist
• jedan, perz. (jek)dāne (književni), jedāne ili jedune (govorni) : jedan, komad nečega

bosanski     perzijski	[[sanskrt]]	avestijski

jedan, 		jek		< eka 		< aeva 
dva, 		do 		< dva 		< dva
tri, 		se 		< tri 		< thri
četiri, 	čahar 		< čatvar 	< čathwar 
pet, 		panđ 		< panča 	< panča
šest, 		šeš 		< šaš 		< xšvaš
sedam, 		haft 		< sapta 	< hapta
osam, 		hašt 		< ašta 		< ašta
devet, 		noh 		< nava 	< nava
deset, 		dah 		< dasa 		< dasa

Prijedlozi

• iz (od), perz. az
• do, perz. tā

Pridjevi

• tanak, perz. tang
• više, perz. biš
• znan, perz. šenās < avestijski žnatar
• baština, perz. bāstān

Sufiksi

• -ar, perz. kar ili gar: sufiks za zanimanje, kao u imenicama govedar, limar, itd. ili u perzijskom gāvdār lahimkār ili lahimgar itd.

Upitne zamijenice

• šta, perz. če ili či npr. šta je? perz. (govorni) či-je?
• ko, perz. ki npr. ko je? perz. (govorni) ki-je?

Upitni prilog

• kuda, perz. kođā (kodja)

Mjesni prilozi

• ondje, perz. ānđā (onđā) ili āndjā (ondjā)
• ovdje, staroperz. avadā: ovdje

Perzijska abeceda

Glavni članak: Perzijska abeceda

Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.

Također pogledajte

• Dari jezik

Literatura

• Natel Khanlari, P., "Povijest perzijskog jezika I, II i III", Nashr-e Nou, Teheran, Iran, 1986.
• Dustkhah, J. "Avesta", Entesharat-e Morvarid, Teheran, Iran, 1995.

Također pogledaj

• dari jezik

Vanjski linkovi

• Perzijski jezik
• fa.wikipedia.org - Wikipedia na perzijskom jeziku