Idi na sadržaj

Para

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vodena para iznad termoelektrane

Para je u fizici supstanca u gasnom obliku na temperaturi nižoj od njene kritične temperature,[1] što znači da se para može kondenzovati u tečnost povećanjem pritiska na nju bez smanjenja temperature pare. Para se razlikuje od aerosola.[2] Aerosol je suspenzija sićušnih čestica tečnosti, čvrste supstance ili oboje unutar gasa.[2]

Dijagram temperatura-entropija za paru
Mollierov dijagram entalpija-entropija za paru

Na primjer, voda ima kritičnu temperaturu od 374 °C, što je najviša temperatura na kojoj tečna voda može postojati pod bilo kojim pritiskom. U atmosferi na uobičajenim temperaturama gasovita voda (poznata kao vodena para) će se kondenzovati u tečnost ako se njen parcijalni pritisak dovoljno poveća.

Para može koegzistirati s tekućinom (ili krutom tvari). Kada je ovo tačno, dvije faze će biti u ravnoteži, a parcijalni pritisak gasa će biti jednak ravnotežnom pritisku pare tečnosti (ili čvrste materije).[1]

Svojstva

[uredi | uredi izvor]

Para se odnosi na gasovito stanje na temperaturi na kojoj ista supstanca može postojati iu tečnom ili čvrstom stanju, ispod kritične temperature supstance. (Na primjer, voda ima kritičnu temperaturu od 374 °C, što je najviša temperatura na kojoj tečna voda može postojati). Ako je para u kontaktu s tekućim ili čvrstim stanjem, dva stanja će biti u ravnoteži. Izraz gas se odnosi na kompresibilno fluidno stanje. Fiksni gasovi su gasovi za koje se na temperaturi gasa ne može formirati tečnost ili čvrsta materija, kao što je vazduh na tipičnim temperaturama okoline. Tečnost ili čvrsta materija ne moraju ključati da bi se oslobodila para.

Para je odgovorna za poznate procese stvaranja oblaka i kondenzacije. Obično se koristi za izvođenje fizičkih procesa destilacije i ekstrakcije iz tečnog uzorka prije plinske hromatografije.

Sastavni molekuli pare poseduju vibraciono, rotaciono i translaciono kretanje. Ova kretanja se razmatraju u kinetičkoj teoriji gasova.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b R. H. Petrucci, W. S. Harwood, and F. G. Herring, General Chemistry, Prentice-Hall, 8th ed. 2002, p. 483–86.
  2. ^ a b Cheng, T. (2014). "Chemical evaluation of electronic cigarettes". Tobacco Control. 23 (Supplement 2): ii11–ii17. doi:10.1136/tobaccocontrol-2013-051482. ISSN 0964-4563. PMC 3995255. PMID 24732157.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Para koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.