Makedonija (rimska provincija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Rimska provincija Makedonija je osnovana 146. p. n. e., nakon što je rimski vojskovođa Kvint Cecilije Metel porazio Andriska 148. stare ere, u posljednjem u nizu tzv. makedonskih ratova, a nakon što su ukinute četiri klijentske republike koje je Rim ranije osnovao na teritoriju antičke Makedonije.

Rimska provincija je obuhvatala i dio Epira (tzv. Epirus vetus), Tesaliju te dijelove Ilirije i Trakije.

U 3. ili 4. vijeku, provincija Makedonija je podijeljena na dva dijela: Macedonia Prima (na jugu) i Macedonia Salutaris (na sjeveru). Ove dvije provincije su bile uključene u Makedonsku dijecezu, koju su još činile Tesalija, Epir, Achaea i Krit. Makedonska dijeceza je, zajedno s Dakijskom dijecezom i Panonskom dijecezom, činila Ilirsku prefekturu, koja je ustanovljena 318. godine nove ere.

Kada je Ilirska prefektura 379. godine podeljena na Zapadni i Istočni Ilirik, makedonske su provincije uključene u Istočni Ilirik. Nakon podjele Rimskog carstva na Zapadno rimsko carstvo i Istočno rimsko carstvo 395. godine, Makedonija je pripala istočnom dijelu, odnosno Bizantu.