Stražnjica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stražnjica
Ženska (gore) i muška zadnjica
Detalji
LatinskiClunis
Gornja gluteusna arterija, donja gluteusna arterija
Gornji gluteusni nerv, donji gluteusni nerv, gornji kluneusni nervi, medjialni kluneusni nervi, donji kluneusni nervi
Identifikatori
TAA01.1.00.033
A01.2.08.002
FMA76446
Anatomska terminologija

Stražnjica ili zadnjica, uobičajeno guzica, su dva zaobljena dijela vanjske anatomije većine sisara, smještena na stražnjem dijelu karlične regije. U ljudi se zadnjica nalazi između donjeg dijela leđa i perineuma. Sastavljena je od sloja vanjske kože i potkožnog masnog tkiva naslonjenog lijevo i desno na sjedni mišić (musculus gluteus maximus i musculus gluteus medius). Dva velika gluteusna mišića su najveći mišići u ljudskom tijelu. Oni su odgovorni za postizanje uspravnog držanja kada je tijelo savijeno u struku; održavanje tijela u uspravnom položaju održavanjem zglobova kuka ispruženim; i pokretanje tijela prema naprijed daljnjim produženjem noge (kuka) tokom hodanja ili trčanja.[1] U sjedećem položaju, zadnjica snosi težinu gornjeg dijela tijela i tako oslobađa sstopala.

U mnogim kulturama zadnjica ima ulogu u seksualnoj privlačnosti.[2] Mnoge kulture su također koristile zadnjicu kao primarnu metu za tjelesno kažnjavanje,[3] jer sloj potkožne masti na zadnjici nudi zaštitu od ozljeda, a istovremeno omogućava nanošenje bola. Postoji nekoliko konotacija zadnjice u umjetnosti, modi, kulturi i humoru. Vjerovatno svi jezici svijeta obiluju mnogim popularnim sinonimima koji se kreću od uljudnih kolokvijalnih izraza do vulgarnog slenga.

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Stražnjicu čine mase gluteusnih mišića (musculus gluteus maximus i musculus gluteus medius), prekrivenih slojem masti. Gornja površina aspekt završava se na ilijačnom grebenu, a donja ocrtava horizontalni gluteusni nabor. Gluteus maximus ima dvije tačke umetanja: gornji dio linea aspera femura i gornji dio iliotibijskog trakta. Mase velikog gluteusnog mišića odvojene su srednjom intergluteusom brazdon ili "pukotinom" u kojoj se nalazi anus.

Zadnjica omogućava primatima da sjede uspravno, bez potrebe da odmaraju težinu na nogama kao što to čine četveronožne životinje. Ženke određenih vrsta babuna imaju crvenu zadnjicu koja crveni kako bi privukla mužjake. U slučaju ljudi, žene imaju proporcionalno širu i deblju zadnjicu zbog veće količine potkožnog masnog tkiva i proporcionalno širih kukova. Kod ljudi, oni također imaju ulogu u pokretanju tijela pri kretanju prema naprijed i pomažu u pražnjenju crijeva. .[4][5]

Neki babuni i svi giboni, iako su inače pokriveni krznom, imaju karakteristične gole žuljevitosti na zadnjici. Dok ljudska djeca uglavnom imaju glatku zadnjicu, zreli muškarci i žene imaju različit stupanj dlakavosti, kao i na drugim dijelovima tijela. Ženke mogu imati dlake u gluteusnom rascjepu (uključujući oko anusa), ponekad se protežući bočno na donji dio obraza. Mužjaci mogu imati rast dlake na nekim ili na svim stražnjicama.

Dopunske slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 13. 5. 2019. Pristupljeno 13. 5. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ Hennig, Jean-Luc (1995). The rear view: A brief and elegant history of bottoms through the ages. London: Souvenir. ISBN 0-285-63303-1.
  3. ^ "Police". The Times. London. 22. 3. 1894. Arhivirano s originala, 1. 7. 2014. Pristupljeno 5. 12. 2010. "Mr. Curtis Bennett deprecated caning on the hands and boxing the ears, and said they were exceedingly dangerous forms of punishment. Nature provided a special place for boys to be punished upon and it should be used.
  4. ^ Foundations of Osteopathic Medicine, Page 586, Anthony G. Chila - 2010
  5. ^ Recent Advances in Pediatrics, 2013 Suraj Gupte, p 141
Izvori

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]