Smail Balić

Smail Balić (Mostar, 1920 - Beč, 2002), bošnjački povjesničar i kulturolog.

Smail Balić: Kultura Bošnjaka

Veći dio života proveo je u inostranstvu, a povratak u zemlju mu je bio omogućen tek propašću komunizma i Jugoslavije. Bijaše zaposlen na raznim arhivarskim i povjesničarskim dužnostima, napose u zemljama njemačkog govornog područja. Do 1986 obavljao je niz zapaženih naučnih i arhivarskih dužnosti: bijaše nadsavjetnik za orijentalne jezike i lingvistiku Austrijske nacionalne biblioteke te istraživač Instituta za historiju arapsko-islamskih znanosti na Univerzitetu "J. W. Goethe" u Frankfurtu , član Društva austrijskih književnika, te dopisni član Jordanske akademije islamske znanosti. Mnogostrukost interesa, marljivi rad i velika erudicija (osim njemačkoga, na kojem je napisao svoja glavna djela, Smail Balić je vladao i engleskim, kao i trima glavnim klasičnim islamskim jezicima-arapskim, turskim i farsijem/perzijskim), rezultirali su u kapitalnom opusu koji je cjenjeniji u inostranstvu nego u piščevoj domovini. Bez da ulazimo u uzroke i posljedice svega, samo ćemo napomenuti osonovne značajke Balićeva djelovanja:

• u tijesnoj saradnji sa Zulfikarpašićevom zakladom, Balić je bio spiritus movens uticajnijih inicijativa i radova na afirmaciji bošnjačkoga imena i etnosa u višedecenijskoj emigraciji. Sam po odgoju i dugotrajnom osjećaju Hrvat, došao je do spoznaje o nacionalnoj zasebnosti Bošnjaka, te o tome da je nacionalna afirmacija Bošnjaka kao naroda činitelj stabilnosti Bosne i Hercegovine kao i o tome da se puna emancipacija bošnjačkoga etnosa ne može provesti pod muslimanskim imenom koje će uvijek biti generatorom trenja u međunarodnoj zajednici, asocijativno povezano s panislamizmom i islamskim radikalizmom. Ukratko, Balić je inzistirao da na tome da su Bošnjaci evropski slavenski narod islamske kulture i da su sve tri komponente jednako važne i neodvojive

• uranjanje u prošlost turske Bosne dovelo je do interesa za bošnjačku kulturu u više dimenzija, a posebno zanemarivanu i odbacivanu baštinu na orijentalnim jezicima. Na tome su području fundamentalne Balićeve studije: Kultura Bošnjaka (I izdanje, Beč 1973. i II izdanje, Zagreb 1994.), Ruf vom Minaret (Zov sa munare) (III izdanje, Hamburg 1984.), Das unbekannte Bosnien (Nepoznata Bosna)(Koln, Weimer, Beč 1992.). Godine 1995. pojavilo se jos jedno njegovo kapitalno djelo u izdanju Kulturne zajednice Bošnjaka "Preporod" iz Zagreba, pod nazivom Bosna u egzilu 1945.-1992. U prijelomnom djelu "Kultura Bošnjaka" po prvi puta je sistemno prikazao kulturu Bošnjaka, tj. bošnjačkoga muslimanskoga naroda. Važnost je "Kulture Bošnjaka" mnogostruka: to je pionirsko djelo (Bašagićeva su djela slične tematike uglavnom slabije dostupna, a i dobrim dijelom anahrona) koje je postavilo temelje za moderno istraživanje i daljnji razvitak jedne potiskivane (a, valja reći, i od velikog dijela samih Bošnjaka zanemarivane) kulturne tradicije. Aautor je stvorio eruditsko, a opsegom neveliko djelo (oko 330 stranica "srednjega" formata) - erudicija je vidljiva već i u činjenici da knjiga ima preko 900 bibliografskih jedinica, bogato ilustriran rad koji se nije pretvorio u dosadnu akademsku studiju, te je istovremeno vrlo čitko štivo oslobođeno trivijalnosti i površnosti. Sam je pisac priznao da je podnaslov: muslimanska komponenta danak vremenu-naime, knjiga je prvi puta objavljena 1990. godine, u doba nacionalnih previranja u bošnjačko-muslimanskom narodu, kada su se još vodile bitke oko nacionalnoga imena. Kultura je Bošnjaka podijeljena u nekoliko poglavlja, od kojih se ističu: Narodna kultura; Kultura školskoga tipa, s poddijelovima Osmansko razdoblje, Austrijsko, Jugoslavensko i hrvatsko (1918-1945), te Novo doba, koje pokriva period od 1945. Svako je razdoblje podrobno raščlanjeno u glavne smjerove stvaralačke djelatnosti: duhovna i materijalna kultura, književnost, prirodne i društvene znanosti, muzika, popularna kultura. Knjiga obiluje ilustracijama ambijentalne arhitekture, fotografijama značajnih stvaralaca (Safvet-beg Bašagić, Musa Ćazim Ćatić, Mehmed Selimović, ..), te preslikama iluminiranih rukopisa i kaligrafije islamske provenijencije. Posebnu vrijednost ovomu djelu daje opsežan prikaz kulturnoga stvaralaštva Bošnjaka na orijentalnim jezicima, što je zbog izoliranosti islamskoga civilizacijskoga kruga (u poslijesrednjovjekovnom dobu) u odnosu spram zapadne civilizacije činilo taj dio duhovnog stvaranja skoro "nevidljivim" za zainteresiranu laičku javnost. Savremenom čitaocu će sigurno biti intrigantna dvojba koju autor iskazuje oko naziva jezika - potvrđujući historijsku utemeljenost nazivu bošnjački jezik, priklonio se političkoj odluci o imenu bosanskog jezika. Osnovnu namjenu "Kulture Bošnjaka" je bila u što manjemu obimu komprimirati što veći broj činjenica i informacija koji će dati orlovski pogled na cijelo područje duhovne i materijalne baštine Bošnjaka.

• Balić je dao značajan doprinos na, grubo gledano, dva polja: općem proučavanju islama (Der Islam im Spannungsfeld von Tradition und heutiger Zeit (Würzburg, Altenberge 1993), Der Islam - europakonform? (Würzburg, Altenberge 1994)), te kulturološkom istraživanju Bosne i njene islamske komponente. Ovdje valja reći da je Balić više bosnist nego islamolog - i po opsegu i kvaliteti njegova djela o Bosni i Bošnjacima zauzimaju pretežniji dio njegova opusa. Također, Smail Balić nije bio tradicionalni povjesničar historijskih događaja (bitaka, ratova, ..), nego prije svega kulturolog, hroničar i tumač bošnjačke kulture - iako se ova tvrdnja ne smije shvatiti plošno ni doslovno: autor je bio dobro upoznat s historijskim događajima, no oni su mu služili kao sredstvo rasvjetljavanja dubljih strujanja nacionalne kulture i bića. Pomirljivim, no dostojanstvenim tonom i prisutnošću na mnogim simpozijima koje je pohađao i u poodmakloj dobi, Balić je bio i mirotvorcem, glasom razuma i poziva na povratak na autohtone islamske tradicije, što ga nije omililo uveženim protagonistima radikalnoga islama.

Kao povjesničar kulture i bošnjačkih tradicija, Smail Balić je stvorio izuzetno djelo i temelj na kojemu sadašnji kulturolozi mogu početi rad na opsežnim sintezama i kolektivnim poduhvatima.

Srodni članci

Smail Balić o Bošnjacima