Pravila džuda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovaj članak opisuje pravila džudoa . Glavni dijelovi članka opisuju pravila koja se primjenjuju na bilo koju situaciju u kojoj se džudo vježba, te ona pravila koja se primjenjuju samo na džudo takmičenjima.

Tokom vježbi i takmičenja[uredi | uredi izvor]

Sigurnost[uredi | uredi izvor]

  • Namjerno ozljeđivanje protivnika nije dozvoljeno.
  • Udarci šakama, nogama i drugi udarci nisu dozvoljeni.
  • Dodirivanje protivničkog lica nije dozvoljeno.
  • Napad na zglobove osim lakta nije dozvoljen.[1]
  • Dodir duge kose za dječake nije dozvoljen.[2]
  • Tehnika poznata kao kawazu gake nije dozvoljena.[3]
  • Tehnika poznata kao kani basami nije dozvoljena.
  • Nošenje bilo kakvih tvrdih ili metalnih predmeta tokom takmičenja nije dozvoljeno. Kazna za kršenje ovog pravila je hansoku make (pogledajte Kazne u nastavku).[4] To uključuje burme, minđuše, zaštitnu opremu od tvrde plastike, vezice za kosu s metalnim dijelovima, ručne satove, pa čak i kopče na donjem vešu.
  • Za džudistkinje, duža kosa mora biti vezana u rep ili punđu (uredna ili neuredna). Obavezno nosite običnu bijelu majicu.

Bonton[uredi | uredi izvor]

  • Takmičari se moraju nakloniti prije nego što stanu na strunjače.
  • Takmičari se moraju nakloniti jedni drugima prije i poslije treninga ili takmičenja.
  • Neprikladno ponašanje, kao što je psovka i neprikladni gestovi, se ne toleriraju.

Samo u takmičenju[uredi | uredi izvor]

  • Odugovlačenje nije dozvoljeno.
  • Upotreba odbrambenog stava nije dozvoljena.
  • Potrebno je nakloniti se takmičarskom prostoru.
  • Lažni napadi nisu dozvoljeni. Oni se smatraju pokušajima da se zaobiđe zabrana neborbenosti.
  • Nepoštovanje naređenja sudije je zabranjeno.

Bodovanje[uredi | uredi izvor]

Pravila bodovanja koja su u upotrebi od 2017. su sljedeća:

  • Dodjela ippona (一本) 'Jedan pun bod'. Dodjela ippona odlučuje o pobjedniku i završava meč. Ippon se dodjeljuje za uspješno bacanje izvedeno sa kontrolom i snagom, ili za držanje u trajanju od 20 sekundi. Pokoravanje davljenjem ili primjenom poluge na laktu također rezultira iponom.
  • Dodjela waza-ari (技あり). 'Pola boda'. Dodjeljuje se za uspješno bacanje kojem nedostaje jedan od gore navedenih elemenata ili za držanje u trajanju od 10 do 19 sekundi. S izuzetkom 2017., dva waza-ari također pobjeđuju u meču (najavljeno kao “waza-ari awasete ippon,” ili “waza-ari zajedno [sa prethodno zarađenim waza-ari] pravi ippon”).

Sljedeća pravila više nisu u upotrebi:

  • Dodjela "yukoa" (有効). Jedno osvajanje waza-ari boda smatran je većim od bilo kojeg broja yuko bodova. Od 2008. do 2016. yuko je bio najniži bod koji se može dodijeliti. Yuko je uklonjen iz IJF takmičenja 2017. godine.
  • Dodjela "koka" (効果). Uveden je 1975. godine, a uklonjen je iz IJF takmičenja krajem 2008. godine. Bilo koji broj koka rezultata ne predstavlja yuko rezultat.[5][6]

Mogu se dosuditi dvije vrste kazni. Shido (指導; doslovno "smjernica" ili "uputa") se dodjeljuje za manje prekršaje pravila. Shido se također može dodijeliti za duži period neagresije. Nedavne promjene pravila dozvoljavaju da prvi shido rezultiraju samo upozorenjima. Ako je rezultat neriješen, broj shidoa za svakog igrača se ne koristi za određivanje pobjednika.[7] Nakon dodjele tri shidoa, pobjeda se daje protivniku. Ovo je indirektni hansoku-make i ne rezultira isključenjem sa turnira. Kazna hansoku make (反則負け; bukvalno "gubitak zbog prekršaja") dosuđuje se za veće kršenje pravila, ili za sakupljanje tri shidoa . Ako se hansoku make dodijeli za veliko kršenje pravila, to rezultira ne samo gubitkom meča, već i isključenjem sa turnira.[8] Napomena: Prije 2017., četvrti shido se smatrao hansoku make-om.

Takmičarski prostor[uredi | uredi izvor]

Prostor za takmičenje mora biti postavljen tatamijem. Minimalne dimenzije su 14m x 14m (46 ft x 46 ft). Meč se odigrava u 8m x 8m (26 x 26 ft) do 10m x 10m (33 x 33 ft) zoni unutar ove veće površine. Okolni prostor djeluje kao sigurnosna zona. Kada su dva takmičarska prostora jedan pored drugog, između njih mora postojati najmanje 3 metra (10 stopa) sigurnosna zone.[9]

Hvatovi[uredi | uredi izvor]

Pravila vezana za hvatove prvenstveno su motivirana željom da se izbjegne odugovlačenje, da se izbjegne neopravdana prednost ili da se smanji mogućnost ozljede.

  • Namjerno izbjegavanje hvatanja nije dozvoljeno.[10]
  • U stojećem položaju nije dozvoljeno uzimati bilo koji drugi hvat osim "normalnog" hvata duže od tri do pet sekundi bez napada. "Normalni" hvat je onaj u kojem desna ruka hvata dio lijeve/desne strane protivničkog kimona (a lijeva ruka hvata dio desne strane protivničkog kimona, obrnuto. ) Nenormalan hvat može uključivati hvatanje pojasa, pantalona ili pogrešne strane kimona.[11] (Nestandardni hvat je onaj koji ne uključuje tradicionalni hvat za rukav/ovratnik. Ne postoje vremenska ograničenja vezana za nestandardne hvatove sve dok nisu ne-„normalni“.)
  • "Pištoljski hvat" na protivničkom rukavu je dozvoljen ako se odmah krene u napad.[12]
  • Nije dozvoljeno stavljati prste u protivnički otvor za rukave ili pantalone u bilo kom trenutku. Dozvoljeno vam je da umetnete prste u sopstvene gi otvore.
  • Zabranjeno je ujedanje protivnikovog kimona (gi), jer daje još jednu tačku hvatanja.
  • Od 2010. godine nije dozvoljeno hvatanje nogu ili pantalona, u početku, tokom tachi-waza (tehnike iz stojećeg položaja). Od 9. februara 2013. više nije dozvoljeno ikako dodirivati noge protivnika tokom tachi-waze.[13] Također, ako se dvije ruke koriste za razbijanje hvata, to je dozvoljeno samo ako barem jedna ruka nastavi držati tu ruku/rukav.[14]

Dob[uredi | uredi izvor]

Takmičenja u džudou obično imaju neka sigurnosna pravila koja se odnose na godine: gušenja su zabranjena ispod određenog uzrasta (obično 13 godina [15] ), a poluge ruku su zabranjene ispod određenog uzrasta (obično 16).

Trajanje utakmica zavisi i od starosti takmičara. Dužina meča je tipično tri minute za djecu, pet minuta za tinejdžere i mlade odrasle osobe i tri minute za 'majstore' (odrasli od trideset godina ili stariji).

Kimono (Gi)[uredi | uredi izvor]

Pravila koja se odnose na Kimono (gi) prvenstveno se odnose ili na sigurnost ili na sprečavanje takmičara da nose vrstu kimona koje sprečava da ih njihov protivnik uhvati.

  • Rukavi ne smiju biti prekratki: moraju se protezati do najviše 5 cm (2,0 in) iznad zapešća s rukama ispruženim ispred tijela.
  • Nogavice pantalona ne smiju biti prekratke: ne smiju se protezati do najviše 5 centimentara (2.0 in) iznad skočnog zgloba.[16]
  • Previše sponsora i brendiranja na (kimonu) gi-u se mora izbjegavati i može dovesti do prisilnog poraza ako se ne može pronaći odgovarajući gi.

Medicinsko liječenje, bolest i ozljeda[uredi | uredi izvor]

Zvanična pravila Međunarodne džudo federacije (IJF) koja se odnose na pružanje medicinske pomoći i pravilno postupanje u situacijama koje uključuju bolest ili ozljedu relativno su duga i zapetljana, budući da tačna priroda i uzrok ozljede mogu sami utjecati na rezultat utakmice, i pošto dobijanje neke vrste liječenja, ali ne i druge, automatski završava meč. Posljednja činjenica čini neophodnim da medicinski djelatnici na džudo utakmicama imaju određeno razumijevanje ovog prilično složenog aspekta pravila džudoa. Medicinskom timu nije dozvoljeno da uđe u borilište bez dozvole sudije strunjače, a ako takmičar dobije medicinsku pomoć, on automatski predaje meč. Krvarenje iz nosa, na primjer, ne može liječiti medicinski tim; takmičar mora to sam sanirati materijalima koje je obezbijedio medicinski tim. Pravilna procedura je stavljanje vate u nozdrve, dok se oko glave lijepi traka. Ako takmičar ostane bez svijesti bez tehnike gušenja i ne može se probuditi, medicinski tim mora odmah poduzeti akciju i ne mogu čekati na pristanak takmičara; on ili ona automatski gubi meč. Takmičar može zanemariti sve ozljede koje ima i nastaviti se boriti. Ovo zahtijeva da ne predstavlja nikakvu nelagodu za protivnika, npr. krvarenje nad protivnikom može uzrokovati kazne. Ako je krvarenje pokušano da se zaustavi tri puta, bez efekta, meč se gubi.

Historija[uredi | uredi izvor]

  • Utjecaj ruskih strategija hvatanja na pravila vezana za hvatanje.[17]
  • Tehnika poznata kao kani basami zabranjena je 1980. godine nakon što je Yasuhiro Yamashita slomio nogu dok je bio bačen njome.
  • Motivacija za zabranu zarona glavom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ IJF Rules, Section 27.b.25
  2. ^ IJF Rules, Section 27.b.32
  3. ^ IJF Rules, Section 27.b.24
  4. ^ IJF Rules, Section 27.b.34)
  5. ^ "Archived copy" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 3. 3. 2016. Pristupljeno 26. 2. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. ^ "Evolution of Judo Contest Rules | Judo Info".
  7. ^ "Archived copy" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2018. Pristupljeno 30. 12. 2018.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. ^ See Angus (2006) pp. 15-18 for a detailed explanation of judo penalties.
  9. ^ IJF Referee Rules, Section 1, Competition Area
  10. ^ IJF rules, Section 27.a.1
  11. ^ IJF rules, Section 27.a.10
  12. ^ IJF rules 2018-2020, slide 44 Arhivirano 3. 12. 2018. na Wayback Machine
  13. ^ "International Judo Federation" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 24. 9. 2015.
  14. ^ "The New Refereeing Rules, Point by Point".
  15. ^ [1] Principles of Judo Choking Techniques
  16. ^ IJF Rules, Section 3.e
  17. ^ see Angus, p. 29

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Pravila IJF-a su zvanična objavljena referenca za pravila takmičenja u džudou (pogledajte Spoljašnje veze, ispod). Međutim, pravila se mogu mijenjati odlukom odbora između službenih objava objavljenih pravila, a ona se ne objavljuju na stranici IJF-a.
  • Savladavanje džudoa od strane Masao Takahashi i drugih, objašnjava brojne aspekte pravila. Opšta pravila takmičenja, bonton i sistem kazni obuhvaćeni su u Poglavlju 2.ISBN 0-7360-5099-XISBN 0-7360-5099-X .
  • Prvo poglavlje Takmičarskog džudoa: pobjednički trening i tehnike, autora Rona Angusa, posvećeno je objašnjenju brojnih aspekata pravila.ISBN 0-7360-5744-7ISBN 0-7360-5744-7 .

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]