R-23 (raketa)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Vympel R-23
R-23T missile on MiG-23 underwing pylon.jpg
Upotreba
U službi 1973 - do danas
Korisnici Sovjetski Savez
Proizvodnja
Proizvođač Vympel
Opis oružja
Težina 223 kg
Dužina 4.5 m
Kalibar 200 mm
Domet
  • 2,5 - 27 km(R-23R)
  • 3 - 15 km (R-23T)
  • Vympel R-23/24 (NATO naziv: AA-7 Apex), sovjetska raketa zrak-zrak srednjeg dometa. Razvijena je u verzijama s infracrvenim i poluaktivnim radarskim navođenjem posebno za zrakoplov MiG-23.[1]

    Razvoj[uredi | uredi izvor]

    Razvoj rakete R-23 započeo je ranih 1960tih u projektnom birou Bisnovat (kasnije Vympel). Uz radar RP-23 Safir-23 predstavljala je komponentu borbenog sistema S-23 namijenjenog lovcu MiG-23.

    1968. SSSR je došao u posjed američke rakete AIM-7M Sparrow na osnovu koje su izradili vlastitu kopiju poznatu kao K-25 ("Sparrowski"). Kako je R-23 (tada K-23) već bila odmakla u razvoju, organizirana su usporedna testiranja koja su pokazala veći domet i otpornost na ometanje izvorne sovjetske rakete. Razvoj K-25 zaustavljen je 1971.[1]

    Opis[uredi | uredi izvor]

    Prema sovjetskoj doktrini R-23 je isporučivana u dvije osnovne verziji: R-23T s infracrvenim samonavođenjem i R-23R s poluaktivnim radarskim navođenjem. Osim po načinu navođenja, navedene su se razlikovale, manjim dijelom po masi i dužini te većim po dometu.

    Modularno tijelo rakete sastoji se od osam dijelova: u prvom se nalazi tražilo i fiksna trapezoidna krilca, radarski blizinski upaljač (2), autopilot (3), eksplozivno punjenje (4), napajanje (5), kruto pogonsko gorivo (6), kružna struktura oko ispuha (7) i repna oplata u kojoj se može nalaziti obilježivač.[2]

    Kako bi se održao korak s novopredstavljenim MiG-23ML javila se potreba i za novijom verzijom R-23. U moderniziranu raketu oznake R-24 ugrađen je poboljšani blizinski upaljač i preciznije tražilo što je rezultiralo produženjem tijela za 0,34 m. Proizvedena je, kao i ranije, u verzijama s infracrvenim (R-24T) i poluaktivnim radarskim (R-24R) navođenjem. U operativnu upotrebu uvedena je 1981. za korištenje na zrakoplovima MiG-23ML, MLD i P.[3]

    Verzije[uredi | uredi izvor]

    AA-7 Apex
    R-23R (Izdeliye 340), (Apex-A)
    verzija s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
    R-23T (Izdeliye 360), (Apex-B)
    verzija s infracrvenim samonavođenjem.[4]
    R-24R (Izdeliye 140), (Apex-C)
    poboljšana verzija s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
    R-24T (Izdeliye 160), (Apex-D)
    poboljšana verzija s infracrvenim samonavođenjem.[4]
    A-911
    rumunska licencna verzija.[4]

    Reference[uredi | uredi izvor]

    1. ^ a b "AA-7 Apex R-23 / R-24" (jezik: engleski).  fas.org (26. decembra 2010.)
    2. ^ Gordon (2004.), str. 42
    3. ^ Gordon (2004.), str. 44
    4. ^ a b c d e "R-23 and R-24 (AA-7 'Apex') (Russian Federation), Air-to-air missiles - Beyond visual range" (jezik: engleski).  janes.com (26. decembra 2010.)