Retikuloendotelni sistem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

“Retikuloendotelni sistem” (RES) – u imunologiji – je termin koji se danas često povezuje sa sistemom mononuklearnih fagocita (MPS). Prvobitno je pokrenut početkom 20. stoljeća kako bi označio sistem specijalizirnih ćelija koje efikasno čiste koloidne vitalne mrlje (tako se nazivaju, jer boje žive ćelije) sa cirkulacijske krvi. Izraz se i danas koristi, ali njegovo se značenje tokom godina mijenjalo, a upotrebljava se nedosljedno i u današnjoj literaturi. Iako se RES obično povezuje isključivo s makrofagom, nedavna istraživanja otkrila su da ćelije koje se akumuliraju intravenski, administrirane vitalne boje pripadaju visoko specijaliziranoj grupi ćelija zvanih čistači endotelnih ćelija (SEC), koje nisu makrofagi.[1][2][3].

Historija[uredi | uredi izvor]

U 20-im godinama prošlog stoljeća, pokretač izraza RES, Ludwig Aschoff, pregledao je polje vitalnog bojenja i zaključio da su ćelije koje oblažu jetrene sinusoide daleko najbrojnije i najvažnije ćelije koje se nakupljaju intravenski upravljanim vitalnim obojenjima kod sisara i drugih kičmenjaka. Ćelije koje oblažu limfne sinuse, a kapilare nadbubrežne žlijezde, epifize i koštane srži također su nakupljale vitalne boje, ali u manjem obimu.[4]

Na osnovu tih zapažanja Aschoff je u svom pregledu zaključio da su to organi u kojima se nalaze ćelije OIE, u užem smislu tog termina. U vrijeme kada je pojam OIE pokrenut, razumevanje pojmova poput endotel, makrofag i fagocitoza bilo je nezrelo u poređenju sa onim što znamo danas, a tokom stoljeća koji je uslijedio, došlo je do značajnih promjena u načinu na koji danas razumijemo ove pojmove.

Zabuna RES - MPS[uredi | uredi izvor]

Tokom godina koje su uslijedile nakon što je Aschoff pokrenuo koncept OIE, istraživanje makrofaga i njihove karakteristike profesionalnih fagocita neprestano se povećavalo, a 1960. godine predložen je koncept mononuklearni sistem fagocita, koji će označiti sve ćelije identificirane kao makrofage. Ćelije MPS-a, pomoću svog zajedničkog funkcijskog potpisa kao profesionalni fagociti, čiste čestice poput bakterija, gljivica, virusa i umiruće ćelije iz cirkulacije. Budući da je klirens krvi također karakteristična funkcija OIE čelija, krajem 1960-ih sugerirano je da je OIE identičan MPS-u, pa je predloženo da se izraz RES zamijeni s MPS. U većini današnjih udžbenika i članaka izraz RES se koristi kao sinonim za MPS.[5][6][7][8]

Tokom 1980-ih i 1990-ih neke su laboratorije primijetile da su specijalizirane endotelne ćelije (koje se nazivaju endotelne ćelije čistači), ali ne i makrofagi, odgovorne za pohlepno čišćenje makromolekula i nanočestica iz cirkulacije krvi. To je pokrenulo ponovnu evaluaciju dobro utvrđenog pojma da RES = MPS. Z 1998. izvedeni su eksperimenti da se ponove studije Aschoffa, slijedeći tačno opis originalnih metoda i koristeći moderne načine identifikacije ćelija koje su bile odgovorne za uklanjanje intravaskularno ubrizganog koloidnog litij-karmina, najčešće korištene vitalne oje. Studije su pokazale da je ćelijski sistem koji je Aschoff opisao kao RES u jetri bili sinusoidne endotelne ćelije jetre (LSEC), ali ne i jetreni makrofagi (Kupfferove ćelije).[9][10].

To je posebno nezgodno kada se razgovara o npr. krvnom klirensu nano formulacija. Uzdržavanje od uključivanja vrlo aktivnog LSEC-a pri raspravi o klirensu krvi može dovesti do nerazumijevanja mehanizama čišćenja nekoliko supstanci iz cirkulacije.[7][11][12].

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Smedsrød, B (14. 1. 2004). "Clearance function of scavenger endothelial cells". Comparative Hepatology. 3 Suppl 1: S22. doi:10.1186/1476-5926-2-S1-S22. PMC 2409441. PMID 14960174.
  2. ^ Wake, K; Kawai, Y; Smedsrød, B (2001). "Re-evaluation of the reticulo-endothelial system". Italian Journal of Anatomy and Embryology. 106 (2 Suppl 1): 261–9. PMID 11729964.
  3. ^ Campbell, Frederick; Bos, Frank L.; Sieber, Sandro; Arias-Alpizar, Gabriela; Koch, Bjørn E.; Huwyler, Jörg; Kros, Alexander; Bussmann, Jeroen (10. 1. 2018). "Directing Nanoparticle Biodistribution through Evasion and Exploitation of Stab2-Dependent Nanoparticle Uptake". ACS Nano. 12 (3): 2138–2150. doi:10.1021/acsnano.7b06995. PMID 29320626.
  4. ^ Aschoff, L. (1924). "Das reticulo-endotheliale System". Ergebnisse der Inneren Medizin und Kinderheilkunde: Sechsundzwanzigster Band (jezik: njemački). Springer Berlin Heidelberg: 1–118. doi:10.1007/978-3-642-90639-8_1. ISBN 978-3-642-88784-0.
  5. ^ Tartaro, K; VanVolkenburg, M; Wilkie, D; Coskran, TM; Kreeger, JM; Kawabata, TT; Casinghino, S. "Development of a fluorescence-based in vivo phagocytosis assay to measure mononuclear phagocyte system function in the rat". Journal of Immunotoxicology. 12 (3): 239–46. doi:10.3109/1547691X.2014.934976. PMID 25027674.
  6. ^ Dictionary of medical terms (6th izd.). Barron's Educational Series. 2012. ISBN 9780764147586.
  7. ^ a b Praaning-van Dalen, DP; Brouwer, A; Knook, DL (1981). "Clearance capacity of rat liver Kupffer, Endothelial, and parenchymal cells". Gastroenterology. 81 (6): 1036–44. PMID 7286581.
  8. ^ Anderson, CL (2015). "The liver sinusoidal endothelium reappears after being eclipsed by the Kupffer cell: a 20th century biological delusion corrected". Journal of Leukocyte Biology. 98 (6): 875–6. doi:10.1189/jlb.4VMLT0215-054R.
  9. ^ Kawai, Y; Smedsrød, B; Elvevold, K; Wake, K (1998). "Uptake of lithium carmine by sinusoidal endothelial and Kupffer cells of the rat liver: new insights into the classical vital staining and the reticulo-endothelial system". Cell and Tissue Research. 292 (2): 395–410. doi:10.1007/s004410051069. PMID 9560481.
  10. ^ Ganesan, LP; Mohanty, S; Kim, J; Clark, KR; Robinson, JM; Anderson, CL (2011). "Rapid and efficient clearance of blood-borne virus by liver sinusoidal endothelium". PLoS Pathogens. 7 (9): e1002281. doi:10.1371/journal.ppat.1002281. PMID 21980295.
  11. ^ Anderson, CL (2015). "The liver sinusoidal endothelium reappears after being eclipsed by the Kupffer cell: a 20th century biological delusion corrected". Journal of Leukocyte Biology. 98 (6): 875–6. doi:10.1189/jlb.4VMLT0215-054R. PMID 26628636.
  12. ^ Ganesan, LP; Mohanty, S; Kim, J; Clark, KR; Robinson, JM; Anderson, CL (2011). "Rapid and efficient clearance of blood-borne virus by liver sinusoidal endothelium". PLoS Pathogens. 7 (9): e1002281. doi:10.1371/journal.ppat.1002281. PMID 21980295.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Retikuloendotelni_sistem&oldid=3379689"