SDSL

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

SDSL (eng. Symmetric digital subscriber line) označava DSL tehnologije, što znači, tehnologije prenosa digitalnih podataka kroz bakrene žice telefonske mreže gdje propusni opseg u nizvodnom pravcu, od mreže do pretplatnika, su jednake propusnom opsegu uzvodnog pravca, od pretplatnika do mreže. Ovaj simetrični propusni opseg se može smatrati suprotnim od asimetričkog opsega kojeg nudi ADSL tehnologija, gdje je uzvodni opseg niži od nizvodnog. SDSL se općenito predstavlja poslovnim korisnicima, dok se ADSL pruža i privatnim i poslovnim korisnicima.

Specifičnije, SDSL se može razumjeti kao:

  • u širem smislu, zajednički termin za sve DSL varijante koje nude simetrički opseg, uključujući IDSL, koji nudi 144 kbit/s, HDSL, HDSL2, G.SHDSL, koji nude do 22,784 Mbit/s preko četiri para bakarnih žica, kao i SDSL varijanta ispod
  • u užem smislu, određena vlasnička i nestandardizirana DSL varijanta za operacije na 1,544 Mbit/s ili 2,048 Mbit/s kroz jedan par bakarnih žica, bez podrške za analogne pozive na istoj liniji
  • termin koji korite ETSI za označavanje G.SHDSL

Vlasnička SDSL tehnologija[uredi | uredi izvor]

SDSL je DSL varijanta prilagodljive brzine sa sa brzinama podataka sličnim T1/E1 (T1: 1,544 Mbit/s, E1: 2,048 Mbit/s). Radi preko jendog para bakarnih žica, sa najvećim dometom od 10,000 feet (3,000 m). Ne može koegzistirati sa konvencionalnom govornom uslugom na istom paru jer uzima kompletan propusni opseg.[1]

Nastojanja za standardizacijom[uredi | uredi izvor]

SDSL je vlasnička tehnologija koja nikad nije standardizirana. Kao takva ona često samo međuoperira sa uređajima sa istog vendora. To je preteča G.SHDSL-a koji je standardiziran u februaru 2001. od strane ITU-T sa preporukom G.991.2.[2] SDSL se često pogrešno miješa sa G.SHDSL i HDSL-om;[3] u Evropi, G.SHDSL je standardizirao ETSI korištenjem 'SDSL'. Ova ETSI varijanta je kompatibilna sa ITU-T G.SHDSL standardiziranom regionalnom varijantom za Evropu.

Pošto postoji standardizirani nasljednik, SDSL instalacije danas se smatraju ostavštinom. Većina novih instalacija koriste G.SHDSL opremu umjesto SDSL-a.

Ciljna publika[uredi | uredi izvor]

SDSL tpično pada između ADSL-a i T1/E1 u cijeni i uglavnom cilja na mala i srednja preduzeća kojima ne treba servisna garancija sklopnog releja ili jače performanse iznajmljene linije.[4]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Internetworking Technology Handbook". Cisco Systems, Inc. Pristupljeno 3. 12. 2008. 
  2. ^ "G.991.2 : Single-pair high-speed digital subscriber line (SHDSL) transceivers". ITU-T. Pristupljeno 4. 12. 2008. 
  3. ^ "Technology Overviews – DSL". Black Box Network Services. Pristupljeno 4. 12. 2008. 
  4. ^ "Internetworking Technology Handbook". Cisco Systems, Inc. Pristupljeno 3. 12. 2008.