Siniša Bogdanović
Simo - Siniša Bogdanović (Vorkapić, 14. februar 1833 - 1909) bio je nacionalno-romantičarski srpski historičar.
Život[uredi | uredi izvor]
Otac i djed su mu bili pravoslavni sveštenici u Vorkapićima, a rođen je na praznik Sretenja Gospodnjeg. Djed po majci Katarini Janjanin, poginuo je 1812. kod Borodina. U Rakovcu je završio 5 razreda gimnazije i zatim otišao u vojsku. Kao natporučnik bio je učitelj historije i zemljopisa u kadetskoj školi u Zagrebu. Družio se s Vukom Karadžićem kad je ovaj bio boravio u Topuskom. Skupljao je za njega riječi i poslovice, u izdanjima Vukovih djela potpisane sa S.M.B. Na sahrani mu je bio jedan bataljon pješačke 53. pukovnije s potpukovnikom Crevarom na čelu. Sin Bogdan bio je činovnik srbijanskog ministarstva financija, a kći Milica profesorica na ženskom liceju u Zagrebu.[1] Kći mu je bila među prvim studenticama Zagrebačkog sveučilišta, uz Milku Maravić i Vjeru Tkalić, koje su upisale studij 1901. godine, odmah nakon što im je to bilo omogućeno kraljevskim dekretom.[2] Milica Bogdanović je bila i prva žena koja je doktorirala na Kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I u Zagrebu, 1907. godine. Tema doktorata je bila Car Julijan Apostata prema hrišćanstvu.[3] Ona je kao učiteljica ženskog liceja organizovala Svetosavsku besjedu (priredbu) u Zagrebu 1911. godine zbog čega je negodovalo Hrvatsko Pravo. [4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Србобран, бр. 229., + Симо - Синиша Богдановић. Загреб. 1909. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Tko su žene koje su stvarale Zagreb. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Србобран, бр. 127., Dr. phil. Милица пл. Богдановић. Загреб. 1907. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Србобран, бр. 25., Денунцијанти. Загреб. 1911. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)